Novi impuls za autokratiju u Egiptu

Uvjeti pod kojima je suđeno novinarima predstavljaju otvoreno poricanje pravde i pokazuju čeličnu vladavinu vojnog režima (EPA)

Piše: Toby Cadman

Francois-Marieu Arouetu, bolje poznatom pod pseudonimom Voltaire, često se pripisuje da je rekao: “Ne slažem se ni s jednom riječju koju si izrekao, ali do smrti ću braniti tvoje pravo da ih izgovoriš”. Opasku je, zapravo, napisala Evelyn Beatrice Hall, engleska autorica, opisujući Voltaireovu pasiju za slobodu govora. Sloboda govora nije samo važna, ona je ključna za svaku demokratiju. Slobodni mediji ne postoje samo da bi izvještavali o važnim događajima na dnevnoj osnovi, njihova je uloga i da se pobrinu da vlade odgovaraju narodu i da narod ima svoj glas.

Suđenje i presuda novinarima Al Jazeere pokazuju koliko daleko je dospio Egipat na svom putu natrag do autoritarne države.

Odluka koja je donesena u Egiptu 23. juna dodatno potkopava tu odgovornost prema narodu. To je, zapravo, udarac koji je dotukao demokratiju u Egiptu. Tri novinara Al Jazeere, koji su držani u nehumanim i degradirajućim uvjetima u Egiptu, proglašeni su krivim i određena im je zatvorska kazna od najmanje sedam godina zbog optužbi da su pomagali teroristima i ugrožavali nacionalnu sigurnost. Uvjeti pod kojima im je suđeno predstavljaju otvoreno poricanje pravde i pokazuju čeličnu vladavinu vojnog režima.

U Egiptu je u posljednje vrijeme održan veliki broj nepravednih suđenja. Brojna suđenja su pokazala da se pravosudni sistem koristi kao sredstvo kojim država ušutkuje neslaganje i kažnjava one koji imaju drugačiji stav od stava lakrdijaški izabrane vlade. Ova odluka, međutim, zadaje novi udarac. Suđenje i presuda pokazuju koliko daleko je dospio Egipat na svom putu natrag do autoritarne države.

Sramotno licemjerje

Od jednake važnosti nedvojbeno je i procjena načina na koji je međunarodna zajednica reagirala na haos i autoritarnu vladavinu. Egiptu je sada potrebno da međunarodna zajednica primijeti iznimno opasan put kojim se trenutna vlada kreće. Nalažost, izgleda da su, i pored zabrinutosti zbog vojnog udara, i Evropska unija i Sjedinjene Američke Države pokazale sramotno licemjerje. I jedni i drugi pozdravili su prve slobodne i nezavisne izbore na kojima je izabran predsjednik Muhamed Mursi, a ipak ni jedni ni drugi nisu osudili vojni udar niti vojne akcije koje su uslijedile i u kojima su smrtno stradale stotine, ako ne i hiljade ljudi.

Nameće se pitanje – kako je moguće da Zapad podržava režim koji zatvara novinare samo zato što izvještavaju o trenutnoj situaciji?

Hiljade ljudi su uhapšene, a stotine osuđene na smrt, a gdje je osuda podrivanja vladavine zakona i nepoštivanja osnovnih prava? Izostala je. Izgleda da se taj stav vidi kao sasvim suprotan, što je bizarno. Baronesa Catherine Ashton, visoka predstavnica EU-a za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, izjavila je da je zadovoljna koracima koje je preduzeo Egipat na putu ka demokratiji. Kako je moguće da neko može biti zadovoljan takvim koracima kada u stvarnosti takvi koraci znače kažnjavanje neslaganja, restrikciju slobode medija i hapšenje i zatvaranje onih koji izvijeste nešto što se državi ne dopada? Sramotno je podržavati takav pristup.

To je situacija s kojom smo suočeni u Egiptu. SAD i EU sada, kako se čini, podržavaju autoritarni režim koji je silom prigrabio vlast i koji ne može tvrditi da ima dozvolu naroda, s obzirom na to da je izborni proces bio tako fundamentalno problematičan da se može smatrati lakrdijaškim.

Nameće se pitanje – kako je moguće da Zapad podržava režim koji zatvara novinare samo zato što izvještavaju o trenutnoj situaciji? Zar je zbilja ovo tip režima kojem bi međunarodna zajednica trebala dati kredibilitet? Zar da ovakvom režimu međunarodna zajednica šalje oružje?

SAD i EU pomažu autoritarnu vladavinu

Zabilježeno je kako je SAD nedavno ponovno počeo slati vojnu pomoć Egiptu, uprkos egipatskom ugnjetavanju vlastitog naroda i uskraćivanju osnovnih demokratskih prava svom narodu. Vanjska politika SAD-a i EU-a prema Egiptu pomaže autoritarnu vladavinu i daje kredibilitet, na međunarodnoj pozornici, režimu koji je postao diktatorski.

Međunarodna zajednica mora podići svoj glas i diplomatski odnosi se moraju prekinuti dok se presude ne ponište i novinari ne puste na slobodu.

Ova presuda mora poslužiti kao poziv na otrežnjenje za međunarodnu zajednicu. Tri Al Jazeerina novinara osuđena su na sedam godina zatvora, a trojica su u odsustvu osuđena na desetogodišnju kaznu.

Ovo nije progresivna vlada. Vladavina zakona sada se urušila. Međunarodna zajednica mora podići svoj glas i diplomatski odnosi se moraju prekinuti dok se presude ne ponište i novinari ne puste na slobodu.

SAD smjesta mora prestati slati vojnu pomoć, a EU smjesta mora povući svoju podršku i javno osuditi nedavne presude.

Jedina opravdana reakcija međunarodne zajednice sada je dramatično preispitivanje svoje politike spram Egipta. Druge opcije nema, jer toleriranje je podsticaj.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO