ICC protiv Britanije: Hrabrost ili utopija?

Piše: Toby Cadman

Međunarodni krivični sud u Hagu osnovan je kao stalni krivični sud koji će ustanoviti odgovornost političkih i vojnih vođa za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid. Kao institucija nije zadovoljio očekivanja, te nekažnjivost i dalje preovladava. Međutim, to bi se sada moglo promijeniti.

Odvažnim potezom glavne tužiteljice ICC-a Fatou Bensoude, njen ured je pokrenuo preliminarnu istragu o situaciji u Iraku. U fokusu istrage nije SAD ili Iračka vlada, kao što bi se moglo očekivati, već jedan od osnivača Suda, Velika Britanija.

Glavna tužiteljica je 19. maja objavila da će njen ured provesti preliminarnu istragu tvrdnji da su britanske snage odgovorne za “sistemsko” zlostavljanje u Iraku u periodu od 2003. do 2008. godine. Ovi navodi ni u kom slučaju nisu beznačajni. Sastoje se od “sistemskog” obrasca lošeg postupanja prema zatvorenicima u Iraku, uključujući proizvoljna hapšenja, mučenje u pritvoru i, u konačnici, svjesno ubijanje. Navodi su usmjereni protiv visoko pozicioniranih članova vojnog establišmenta, uključujući i bivšeg ministra odbrane Geoffa Hoona.

Slučaj koji se sada razmatra tiče se navoda da su Iračani nepravedno ubijani i da je prema njima loše postupano u britanskim vojnim zatvorima.

Ovaj potez tužiteljice ICC-a od ogromnog je značaja i pokazuje da niko, bez obzira na status, ne bi trebao biti smatran imunim na krivično gonjenje.

Ovime se ne otvara formalna istraga protiv Velike Britanije u trenutnoj fazi, iako je sasvim moguće da će i to uslijediti nakon određenog vremena.

Nadalje, preliminarna istraga ograničena je samo na umiješanost Velike Britanije i ne očekuje se da će obuhvatiti istragu o zločinima koje su počinile američke snage ili iračke sigurnosne snage za vrijeme okupacije.

Pri utvrđivanju odgovornosti istraga ICC-a vjerovatno neće razmatrati jesu li legalne invazija i kasnija okupacija ili postupci bilo kojeg šefa države, s obzirom na to da ICC nema nadležnost istraživati šta se može smatrati ilegalnim ratom ili agresijom.

Slučaj koji se sada razmatra tiče se navoda da su Iračani nepravedno ubijani i da je prema njima loše postupano u britanskim vojnim zatvorima. Slučaj su pokrenuli advokat Phil Shiner iz Birminghama, član advokatske organizacije “Advokati u interesu javnosti” i Evropski centar za ustavna i ljudska prava iz Berlina.

Dvije vladine pretpostavke

Odluka tužiteljice ICC-a uslijedila je nakon razmatranja izvještaja od 250 stranica, koji je podnesen u januaru ove godine. Ovo je posebno značajno kada se u obzir uzme činjenica da je glavni tužitelj ICC-a 2006. godine Argentinac Luis Moreno-Ocampo odbio otvoriti preliminarnu istragu, jer navodi koji su se ticali 12 žrtava nisu bili dovoljno ozbiljni u pogledu brojki, iako je postojala osnovana sumnja da se smatra da su počinjeni ratni zločini.

Novi podnesak je značajan jer je riječ o većem broju žrtava. Zahtjev za pokretanje istrage je detaljan i fokusira se na reprezentativan broj od 85 slučajeva iz veće grupe od više od 400 slučajeva o zatvorenicima.

Odluka glavne tužiteljice pokazuje da se slučaj sada shvata ozbiljno. Tužiteljica ICC-a godišnje primi stotine žalbi. Međutim, mali broj njih preraste u preliminarne istrage, iako u ovom slučaju njena odluka nije došla kao veliko iznenađenje za međunarodnu zajednicu.

Iznenađujuća je, međutim, reakcija Velike Britanije koja poriče svaki navod o sistematskom zlostavljanju zatvorenika u Iraku. Državni tužitelj Dominic Grieve rekao je da se navodi “podrobno istražuju” u Velikoj Britaniji, ali je, također, potvrdio da će Velika Britanija, kao država koja čvrsto podržava ICC, pokazati punu saradnju prilikom istrage koja ima cilj pokazati da “britanska pravda slijedi ispravan kurs”.

Vladin odgovor se u suštini temelji na dvije pretpostavke: prvoj, da nema potrebe da ICC intervenira jer već ima dovoljno procedura koje će se time baviti na domaćim sudovima; i drugoj, da su pritužbe neutemeljene. Kada je riječ o prvoj pretpostavci, dobro je poznata činjenica da je ICC sud posljednje instance, koji radi po principu komplementarnosti. To znači da ICC neće intervenirati ako postoje vjerodostojne i autentične istrage na državnom nivou.

Pravni okvir ICC-a uspostavlja proceduru za određivanje je li državni pravni sistem “nije voljan ili nije u stanju” nastaviti sa slučajem. To, u suštini, znači da se ICC može uključiti samo ako državni sudovi ne budu uspješni.

SAD nije država potpisnica Rimskog statuta ICC-a, dok Velika Britanija jeste.

Prihvaćeno je da postoje istražni postupci na državnom nivou. Postoji organizacija IHAT (Iraq Historic Allegations Team), osnovana da revidira i istraži navode da su iračke civile zlostavljali britanski vojnici u periodu od 2003. do jula 2009. godine  Prema tome, Velika Britanija u teoriji postupa u skladu sa svojim obavezama koje joj nalažu državni i međunarodni zakoni. Međutim, mora se postaviti pitanje može li se takav proces smatrati autentičnim, uzimajući u obzir da je prošlo više od deset godina.

A šta je sa SAD-om?

Situacija je problematična i zbog  komentara koje su medijima već dali članovi Vlade, prvenstveno državni tužitelj, koji je izričito odbio sve navode o sistematskom zlostavljanju. Takvo odbijanje moglo bi se pokazati štetnim za Vladu prilikom utvrđivanja jesu li istrage autentične. Neprihvatljivo je da Vlada odbaci navode, a potom izjavi da će biti podrobno istražene na državnom nivou. ICC će, bez sumnje, uzeti u obzir slučajeve u kojima su britanski sudovi odbili razmotriti tvrdnje zasnovane na dobro utemeljenim navodima, u kojima potencijalna šteta, koja se može nanijeti vanjskopolitičkim odnosima ili nacionalnoj sigurnosti, nadmašuje prava pojedinaca.

Uzmimo za primjer slučaj Abdel Hakima Belhaja, Libijca čija je građanska tužba odbačena na Visokom sudu iako je sudija zaključio da su njegovi navodi dobro utemeljeni, s obzirom na to da je sudija prihvatio argument Vlade da bi odobravanje tužbe narušilo odnos Velike Britanije s drugim državama ili čak “nacionalnu sigurnost”.

Bilo kakva istraga o slučajevima sistematskog zlostavljanja iračkih zatvorenika će vrlo vjerovatno utjecati na isti taj odnos s bar jednom državom s kojom je u prijateljskim odnosima i sasvim sigurno će utjecati na nacionalnu sigurnost.

Sigurno će se postaviti pitanje zašto istraga ICC-a neće ispitati ulogu SAD-a. Jednostavno rečeno, SAD nije država potpisnica Rimskog statuta ICC-a, dok Velika Britanija jeste.

Iako je SAD podržao stavljanje situacije u Libiji pod nadležnost ICC-a, i sada podržava inicijativu Francuske da se situacija u Siriji proslijedi i stavi pod njegovu nadležnost, ne podržava da se i sam nađe pod njegovom lupom. To je glavni razlog zbog kojeg se SAD još ne želi pridružiti sve brojnijem međunarodnom klubu država u Hagu.

Odluku glavne tužiteljice ICC-a Britanska vlada posmatra prije kao prijetnju nego kao priliku. Glavni tužitelj Dominic Grieve je izjavio: “Britanske čete su među najboljima na svijetu i mi očekujemo da rade u skladu s najvišim standardima, u skladu s britanskim i međunarodnim zakonima”.

To je sasvim tačno. Moramo očekivati od naših oružanih snaga da rade u skladu s najvišim standardima. Ali, moramo isto tako od našeg pravosuđa očekivati da radi prema istim tim standardima.

ICC će odlučiti da ne intervenira ukoliko se uvjeri da su istrage autentične i vjerodostojne. Ova revizija je, možda, prekretnica i za ICC i za Veliku Britaniju. Prekretnica za ICC je u tome što će omogućiti da postane, uistinu, nezavisan međunarodni krivični sud, a za Veliku Britaniju što će se konačno suočiti sa zaostavštinom iz Iraka.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera