Al-Kaida i dalje prijeti

Piše: Robin Simcox
Prije tri godine, američke specijalne jedinice ubile su Osamu bin Ladena u njegovom skrovištu u Abbottabadu. Usred revolucija Arapskog proljeća, činilo se da smrt vođe Al-Kaide predstavlja ključni trenutak.
Ne samo da je grupa izgubila lidera, nego je njena kompletna ideologija diskreditirana promjenama režima koje su se dešavale mirnim protestima, a ne nasiljem.
Gledajući unazad, ispostavilo se da je to bilo previše optimistično predviđanje. Arapsko proljeće je posrnulo, a Al-Kaida i druge grupe sličnog razmišljanja procvale, zauzele teritorije i počele redovne terorističke napade.
Da bi se procijenio utjecaj Bin Ladenovog naslijeđa u svemu ovome, treba uzeti u obzir kako su se stvari promijenile – ne samo na Bliskom istoku već i u Al-Kaidi.
U posljednje tri godine došlo je do ogromnih pomjeranja u političkom pejzažu Bliskog istoka. Dvojica nekadašnjih Bin Ladenovih neprijatelja – libijski lider Muammar Gaddafi i predsjednik Jemena Ali Abdullah Saleh – svrgnuti su (a Gaddafi kasnije i ubijen). Bin Laden je doživio i ostavku još jednog nekadašnjeg protivnika – Hosnija Mubaraka, ali nije doživio i haos koji je uslijedio.
Značajne promjene
Međutim, najznačajnije od svega je početak građanskog rata u Siriji. Taj konflikt je doveo do najvećeg okupljanja mudžahedina još od afganistanskog “džihada” protiv Sovjetskog saveza osamdesetih godina (rat koji je imao suštinsku važnost za jačanje Bin Ladenove popularnosti u “džihadističkim” krugovima).
Sirija je imala revitalizirajući efekat na Al-Kaidu, koja je djelovala oportunistički i zauzela značajne dijelove teritorije i podršku ljudi na tim teritorijama.
Bin Laden je bio vojno iskusan, teološki dovoljno potkovan da druge inspirira da ginu za njegov cilj, te je uspio izvesti nevjerovatan teroristički napad 11. septembra. Niko živ danas ne bi mogao ponoviti tako nešto, pogotovo pored svih međunarodnih antiterorističkih napora.
Sirija je, također, dovela do stvaranja nove generacije zapadnjaka inspiriranih da putuju u ‘zemlju džihada’ i brane muslimane.
Neće svi koji su otišli na sirijska ratišta predstavljati prijetnju kada se vrate kućama. Neki, ipak, hoće, čime produžuju prijetnju domaćeg terorizma za više godina.
Jezgrovito rukovodstvo
Čak je i u Al-Kaidi došlo do značajnih promjena u protekle tri godine. Količina američkih napada bespilotnim letjelicama protiv visoko rangiranih članova Al-Kaide u Pakistanu ukazuje na to da je mreža izuzetno decentralizirana. Operacijski nadzor koji Bin Ladenov nasljednik Ayman al-Zawahiri ima nad grupom – nikad nije bio slabiji (nešto što ni Bin Laden ne bi mogao izbjeći, da je ostao živ).
Zbog toga je došlo do suštinske promjene u načinu na koji Al-Kaida radi. Nasir al-Wuhyashi, pouzdani Bin Ladenov pomoćnik i emir Al-Kaide za Arapski poluotok, postavljen je na mjesto glavnog šefa Al-Kaide.
To je prvi put da je viša liderska pozicija data članu regionalne grupe, a ne nekome iz jezgre rukovodstva u Afganistanu i Pakistanu.
U dokumentu britanskog Ministarstva vanjskih poslova navodi se da to znači raspad koncepta “jezgrovitog rukovodstva Al-Kaide”, jer postavljanje Wuhayshija pokazuje da vodstvo u Afganistanu i Pakistanu “ne mora imati jaču poziciju od bilo koje Al-Kaidine grupe”. To je značajna razlika u odnosu na Bin Ladenovo vrijeme.
Druga promjena od tada je priključenje još dvije grupe: Al-Nusra fronta (ANF) iz Sirije i Al-Shabaaba iz Somalije.
ANF je stvoren mjesecima nakon Bin Ladenove smrti, a on nije dočekao ni integraciju Al-Shabaaba (Bin Laden nije vjerovao da je Al-Shabaab zaslužio formalizaciju tih odnosa).
Ipak, sada, brojčano su te dvije grupe najveće u Al-Kaidinoj mreži, zbog čega se ona uveliko razlikuje od onoga šta je bila za vrijeme Bin Ladena.
Međutim, Al-Kaida nije samo dobivala saveznike od maja 2011; neke je i izgubila. Iračke grane grupe Islamska država Irak i al-Sham (ISIS) izbačene su zbog krvoprolića koje su počinili u Siriji, te zbog odbijanja vodstva Al-Kaide. Zbog toga je ISIS postao konkurent za utjecaj između “džihadističkih” grupa.
Saveznici
Poslovna obavještajna grupa Five Dimensions Consultants kaže da je zapovjednik ISIS-a poslao pismo nekolicini grupa Al-Kaide, zatraživši da polože zakletvu odanosti njima umjesto Zawahiriju. Taj napor je bio djelomično uspješan, jer je egipatski Ansar Bayt al-Maqdis pristao. Rast ISIS-a mogao bi ugroziti položaj Al-Kaide.
Uprkos svemu tome, Bin Ladenova smrt evidentno nije dovela do pada Al-Kaide. Njen utjecaj se proširio cijelim svijetom, a mnoge zemlje su zaražene njenom sposobnošću da nanosi bol i patnju.
Ideologija te grupe i dalje inspirira zapadnjake da pokušaju izvesti terorističke napade u svojim zemljama. Zbog svega toga, naslijeđe Bin Ladena je i dalje živo.
Sve to, opet, ne znači da bismo trebali omalovažavati značaj njegove smrti. Bin Laden je bio vojno iskusan, teološki dovoljno potkovan da druge inspirira da ginu za njegov cilj, te je uspio izvesti nevjerovatan teroristički napad 11. septembra. Niko živ danas ne bi mogao ponoviti tako nešto, pogotovo pored svih međunarodnih antiterorističkih napora.
To ne znači da Al-Kaida i dalje ne predstavlja opasnost, jer ona jeste opasna. Ali to znači da je Bin Laden bio poseban slučaj.
Izvor: Al Jazeera