Vrijeme za novu taktiku Izraela i Palestine
Piše: John Bell
Dok su mirovni pregovori na izmaku snaga ili prijete da se preobraze u produženu vježbu političke agonije, neki se već opraštaju od Kerryjevog mirovnog procesa i rješenja od dvije države.
Tokom posljednjih devet mjeseci dok su se pregovori održavali Izrael je odobrio tendere za 14.000 novih doseljeničkih domova, za što je Peace Now rekao da je brzina „bez presedana“. U međuvremenu, Hamas i Fatah su pokazali iznenađujuću inicijativu i najavili su iznenadnu prelaznu ujedinjenu vladu na nezadovoljstvo Izraela i američkih posrednika.
Izgleda da je vrlo vjerovatno propao još jedan pokušaj, baš kao i prethodni. Uistinu, mnogi su fokusirani na druge događaje na međunarodnoj sceni ili im je jednostavno dosadio beskrajni mirovni proces. Tokom dvije decenije ovakvih napora dogodila se intifada, izvršena je invazija na Irak, palo je nekoliko arapskih diktatora, Sirija se raspala – sve to samo na Bliskom istoku. Vrijeme je unazadilo važne države i bastione moći, međutim izraelsko-palestinski sukob istrajava, nerješiv i prkosan.
Dovoljno vremena je prošlo da se zna da američka diplomatija ne funkcioniše na ovom području, ali izgleda ne i dovoljno da se prihvati alternativni posrednik, metoda ili rješenje. Dosta toga se promijenilo na terenu u Izraelu i Palestini od jačanja (i slabljenja?) Hamasa, do jačanja političkog prava u Izraelu. Gradnja naselja na Zapadnoj obali se pojačala, kao i pohlepan odnos prema istočnom Jerusalemu, a situacija u kojoj su izbjeglice i dalje se pogoršava, ali političko rješenje konflikta i dalje je nedostižno.
Odlučujući faktor
Mnogi su, zaista, zaključili da dvodržavno rješenje nije izvodljivo, ostavljajući problematičan izbor između statusa quo, hroničnog sukoba i jednodržavnog rješenja. Vrijeme prolazi, a upravo je vrijeme odlučujući faktor za oba naroda.
Izrael nastavlja igrati za vrijeme, kao što je igrao od samog početka. Taktička briljantnost i sigurnost u praktičnu kao i kratkoročnu prednost oduvijek definišu cionizam – i mnogi Izraelci su sigurni u tu strategiju. Tome se dodaje nevjerovanje u dugoročne prognoze i potrebu da se na njih reaguje danas: “Dugoročno gledano, svi smo mrtvi,“ kako je rekao ekonomista John Keynes. Uzimajući ovo u obzir, suština je da Izrael još ne osjeća imperativ za rješenje dviju država, tj. potrebu da se žrtvuje sada zbog budućnosti.
Dvodržavno rješenje može se jednostavno odgađati do ‘političkog vremena’ potrebnog za izraelski sistem da prihvati neophodno ili da Izraelu uzrokuje sistematske političke probleme.
Za Palestince, s druge strane, uprkos znatnoj patnji, vraćanje na staro je dugoročna prognoza i neminovnost padanja Izraela u zaborav putem rata ili sporijeg propadanja, u demografskom pogledu ili na druge načine. Palestinci mogu izgubiti vojnu bitku i možda se nikada ne nagoditi u pregovorima, ali vrijeme je na njihovoj strani. Oni se već žrtvuju u sadašnjosti za budućnost – ili se nadaju da je tako.
Uprkos ovim nesigurnim ulozima, vrijeme bi se moglo vratiti da proganja ove strane, posebno Izrael. Nove snage su već oslobođene i samo će rasti.
Vrijeme je nagrizlo ideju da je Izrael David koji se bori protiv arapskog Golijata. Javno mnijenje i političari širom svijeta su mišljenja da su Palestinci žrtve, čak i ako to još nije pretvoreno u politički pritisak na Izrael.
Evropljani izdvajaju proizvode iz izraelskih naselja, neki penzijski fondovi povlače investicije ili to razmatraju, a pokret BDS, bojkot, povlačenje investicija i sankcije ne prestaje. Izraelska naselja smatraju se nelegitimnim svuda izuzev među nekoliko nepopustljivih pristalica. Možda je samo pitanje vremena kada će pritisak na Izrael dovoljno narasti. Dvodržavno rješenje može se jednostavno odgađati do „političkog vremena“ potrebnog za izraelski sistem da prihvati neophodno ili da Izraelu uzrokuje sistematske političke probleme.
Izgubljene prilike
Ironija je da bi, dok Izraelci slijede svoj plan koji zaboravlja na vrijeme, promjena mogla doći na neočekivane načine. Vrijeme ima sopstvenu logiku i pomalo uvrnut humor. Moglo bi se desiti da onda kada Izraelci budu spremni za dvodržavno rješenje, bude vrijeme za jednodržavno rješenje i Palestinci bi mogli biti potpuno spremni za taj ishod.
Naselja će do tada postati brojnija, rasprave o najtežim pitanjima, Jerusalemu i izbjeglicama postat će teže, a regija će preživjeti još nekoliko prevrata. Svaka spremnost za kompromis s Izraelom postat će tako daleka, možda je uopšte neće biti na vidiku.
Takva je priroda igre za one koji se igraju s vremenom ili ga potcijene. Vrijeme se može osvetiti na strašan i neočekivan način. Izraelci mogu preuzeti zasluge da su se uspijevali izboriti sa nagrizajućim utjecajem politike na Bliskom istoku onoliko dugo koliko je to bilo moguće, ali njihova vjera u sada i odmah zaslijepila ih je u odnosu prema imperativima dugoročnih posljedica; ono što je u prošlosti funkcionisalo, u budućnosti, možda, neće.
Palestinci se mogu uzdati u svoj „sumud“ (arapski izraz za postojanost) pred snažnim neprijateljem, ali neke prilike su izgubljene zbog ideala. I, zaista, ako Palestinci ne završe proces ujedinjenja, njihov problem bi se vremenom mogao podvesti pod mnogo veće i utjecajnije regionalne sile: Jerusalem nije samo palestinsko pitanje, a problem izbjeglica prisutan je širom arapskog svijeta.
Uprkos svoj oholosti izvedenoj iz istupanja protiv časnog vremena ili njegovog poricanja, vrijeme je u konačnici pobjednik. To posebno vrijedi za one koji se niti pripremaju niti prilagođavaju njegovim beskrajno kreativnim zakonima.
Nakon 70 godina bezuspješne diplomatije ili duže možda je vrijeme da Izraelci i Palestinci pokušaju novu taktiku. Umjesto pretjeranog fiksiranja kratkoročnih rješenja ili pasivnog računanja na dugoročna, mogu oblikovati mogućnosti kroz hrabre žrtve i inovativna rješenja. Samo na ovaj način bilo ko može zaslužiti neuhvatljivo poštovanje vremena i uspješno uticati na njegovo ubrzano proticanje.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera