Domaća podrška ekonomskoj kataklizmi BiH

Piše: Dženan Kulović

Izostanak krovne strategije dovodi nas do paradoksalne situacije u kojoj se svi borimo za sopstvene interese, pri tome fokusirani na ostvarivanje sopstvenih ciljeva – a tome svjedočimo svakodnevno. Kao rezultat toga, imamo nesagledive i katastrofalne posljedice kojih često nismo ni svjesni.

Dobar zajednički rad europskih zastupnika pridonio je osiguranju kvalitetnije budućnosti malih aerodroma širom regije. Nakon što je Europska komisija zagovarala ukidanje prava na sufinansiranje iz državnih i lokalnih proračuna, 53 zastupnika potpisala su otvoreno pismo Joseu Manuelu Barrosu, u kojem su ga upozorili da bi nova pravila ugrozila postojanje mnogih regionalnih aerodroma “s teškim posljedicama na lokalne zajednice i regije”.

Međutim, nisu ga upozorili da favoriziranje razvoja jedne djelatnosti nije prihvatljivo ako se čini nauštrb drugih. Posebice kada operiramo sa činjenicama da je priča o tome kako je zračni saobraćaj u krizi izlišna i otrcana, jer posljednji podaci govore suprotno.

Većina aerodroma u regiji bilježi rekordan broj putnika s jedne strane i rekordan broj linija s druge. Aerodromi u Sarajevu, Beogradu, Ljubljani, Podgorici, Skoplju bilježe rast sa planom povećanja broja putnika i povećanja broja letova.

Favoriziranje jednih nauštrb drugih ne pridonosi tržišnom takmičenju u kojem se jednake šanse daju jednim i drugim, velikim i malim, lokalnim i globalnim igračima.

Šta je sve sporno?

Nasuprot tome, u osmišljavanju državne podrške aerodromima i avioprijevoznicima, čini se, ponekad, da svjesno razvijamo jednu djelatnost slabljenjem drugih, kako bismo zadovoljili sopstvene interese i sopstvene ciljeve. Takav slučaj nije daleko od naše svakodnevne stvarnosti.

Davanje subvencija i naknada tuzlanskom aerodromu, koji je prošle godine sklopio poslovni aranžman sa jednom niskotarifnom mađarskom aviokompanijom koja obavlja avioletove iz Tuzle prema Švedskoj (Malme i Geteborg), zorno je pokazalo nekoliko spornih činjenica.

Sporno je to što nije urađena analiza ekonomske opravdanosti kojom bi se utvrdilo je li taj poslovni aranžman štetan po druge, zdrave privredne subjekte u drumskom saobraćaju koji imaju međunarodne autobuske linije prema Švedskoj.

Dalje, sporno je što se nezakonito izdvajaju proračunska sredstva na ime subvencija aerodromima i što se daju subvencije za komercijalne letove aviokompanijama koje svojim ”dumping” cijenama ugrožavaju poslovanje domaćih autoprijevoznika i avioprijevoznika sa više od 3.000 radnika.

Takav tretman ih prisiljava da razmišljaju o dokidanju međunarodnih linija, da vraćaju autobuse kupljene putem leasinga, da ne izmiruju obaveze za podignute kredite – a izazivaju i još niz drugih problema.

Izostanak krovne strategije dovodi nas do paradoksalne situacije u kojoj se svi borimo za sopstvene interese, pri tome fokusirani na ostvarivanje sopstvenih ciljeva – a tome svjedočimo svakodnevno. Kao rezultat toga, imamo nesagledive i katastrofalne posljedice kojih često nismo ni svjesni. 

Na pitanje koje je postavljeno u oktobru prošle godine Federalnom parlamentu o tome nude li Federacija ili Tuzlanski kanton “neke pogodnosti, subvencije, naknade i slično mađarskoj aviokompaniji”, Vlada Federacije odgovara: “Niskotarifna mađarska aviokompanija je pokrenula letove sa aerodroma Tuzla na bazi komercijalnog ugovora sa J. P. Međunarodni aerodrom Tuzla d.o.o i nisu im ponuđene nikakve posebne pogodnosti, subvencije ili naknade od strane Federacije BiH ili kantona.”

Međutim, u praksi stvari stoje sasvim drugačije. Uvidom u federalni i kantonalni proračun, finansijske i druge dokumente te službene listove, moguće je vidjeti da su samo u 2012. godini, naprimjer, odobrena proračunska sredstva u vidu subvencija za komercijalne letove, a u izvještaju o poslovanju tuzlanskog aerodroma za 2012. godinu je naznačeno da je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine ukinula takse u iznosu 10 eura po putniku za sve kompanije koje lete sa aerodroma Tuzla i Mostar.

Opravdano pitanje

Nije shvatljivo da država pomaže tuzlanski aerodrom (zaposleno do 30 radnika), a ne pokazuje interes za sudbinu hiljada radnika čije su fabrike uništene i privatizirane na području Tuzlanskog kantona.

Prema dostupnim informacijama, u federalnom proračunu za 2014. godinu, predviđeno je da se tuzlanskom i mostarskom aerodromu izdvoji po 430.000 KM [215.000 eura], dok je Vlada Tuzlanskog kantona za 2014. godinu u svom proračunu predvidjela da odobri tuzlanskom aerodromu proračunska sredstva u visini 1.000.000 KM ]500.000 eura]. Međutim, kako sada stvari stoje, izvjesno je da će morati doći i do rebalansa proračuna tog kantona u ovoj godini.

Opravdano se postavlja pitanje: Kako se moglo dogoditi da se izdvajaju proračunska (federalna i  kantonalna) sredstva uprkos činjenici da je Vlada FBiH donijela odluku da se ta sredstva ne mogu izdvajati?

Kao dokaz toj tvrdnji, u Službenim novinama Federacije BiH od 18. 07. 2012. godine piše da je Vlada FBiH na 54. sjednici donijela Odluku u kojoj je naznačeno da “Međunarodni aerodromi sa kojih odlazeći putnici ne plaćaju putničku taksu – naknadu za razvoj i unapređenje avioprometa u Federaciji Bosne i Hercegovine nedostajuća sredstva za njihovo funkcionisanje ne mogu kompenzirati zahtjevima za izdvajanje sredstava iz proračuna Federacije Bosne i Hercegovine”.

Nasuprot tome, u osmišljavanju državne podrške aerodromima i avioprijevoznicima, čini se, ponekad, da svjesno razvijamo jednu djelatnost slabljenjem drugih, kako bismo zadovoljili sopstvene interese i sopstvene ciljeve.

Da paradoks bude veći, direktor mostarskog aerodroma nedavno je javnost obavijestio da taj aerodrom neće sklopiti poslovni aranžman sa niskotarifnom mađarskom aviokompanijom zbog toga što su Hercegovačko-neretvanski kanton, Turistička zajednica HNK i Grad Mostar odustali od namjere davanja bilo kakvih subvencija kako bi se uspostavio poslovni aranžman sa tom kompanijom.

Koliko ovakav slučaj nije bezazlen govori i činjenica da se gotovo identičan slučaj dogodio sa niskotarifnim aviokompanijama u Makedoniji, što je rezultiralo sudskim epilogom, prema kojem je ta zemlja morala isplatiti oštećenima naknadu od nekoliko miliona eura.

Posvemašno zamršena situacija kod nas nalikuje insertu iz jednog klasičnog animiranog filma u kojem mačka, jednostavno ignorišući činjenicu da više nema tlo pod nogama, nastavi hodati preko provalije – propadne onog trenutka kad pogleda dolje i primijeti da stoji nad bezdanom.

Na kraju, možemo posvjedočiti da je, prema svemu sudeći, riječ o svojevrsnoj nelojalnoj konkurenciji  koju niskotarifne aviokompanije, uz pomoć naših državnih organa i institucija, čine prema našim autoprijevoznicima iz Sarajeva, Tuzle, Zenice, Međugorja i drugih gradova. Rentabilnost poslovanja niskotarifnih avioprijevoznika se bazira na strategiji niskih troškova, tzv. low cost i visokom stepenu iskorištenosti, tzv. load factor. Dakle, jedini motiv njihovog poslovanja je ostvarivanje profita, dok je jedini motiv našeg poslovanja veći dolazak inozemnih gostiju.

Paradoksalna situacija

Ovdje je jasno da će turist, ako plati nižu cijenu prijevoza, više trošiti na destinaciji koju posjećuje i da će se efekti turizma multiplikativno odraziti na nacionalnu ekonomiju. Međutim, za takva očekivanja potrebno je imati strategiju razvoja turizma koju mi, nažalost, nemamo. Ako mislimo podržavati mrežu niskotarifnih aviokompanija isključivo za mobilnost ljudi u dijaspori, onda su subvencije ništa drugo do bacanje novca.

I da se vratimo našoj paradoksalnoj situaciji iz Bosne i Hercegovine, gdje autoprijevoznici i avioprijevoznici traže nešto što je sasvim normalno i uobičajeno u svim europskim zemljama, a to je da se svima osigura isti tretman za obavljanje djelatnosti, a ne da neko ima određene privilegije, subvencije i naknade kojima se pothranjuje i raspiruje nelojalna konkurencija na tržištu.

Jer, zbog takve nelojalne konkurencije, domaći autoprijevoznici i avioprijevoznici prinuđeni su otpuštati radnike, što u praksi znači da mi subvencioniramo uništavanje radnih mjesta, a to je dodatni paradoks i put u ekonomsku kataklizmu.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera