Novinare ušutkuju pod krinkom antiterorizma

Piše: Amy Brouillette

Nastavlja se suđenje trojici novinara Al Jazeere u Kairu, usred pojačanog međunarodnog nadzora i kritike upućene privremenoj Vladi Egipta zbog strožijeg postupanja prema novinarima uoči predsjedničkih izbora koji će se održati sljedeći mjesec. Strani dopisnici – optuženi kao teroristi za pomaganje zabranjenoj Muslimanskoj braći – su među više od 40 domaćih novinara koje je Vlada uz podršku vojske smjestila u zatvor nakon svrgavanja predsjednika Muhameda Mursija u julu 2013. godine.

Ove mjere su uništile nadu da će se uzburkane egipatske političke promjene razriješiti demokratskim putem i dovele su Egipat u rang sa svjetskim režimima koji imaju najgori odnos prema medijima.

Također, ukazuju i na zabrinjavajući porast upotrebe zakona o nacionalnoj sigurnosti i zakona za borbu protiv terorizma da se ušutkaju novinari, kako među nedemokratskim, tako i među demokratskim vladama.

Organizacije za zaštitu ljudskih prava posljednjih godina upozoravaju na povećanu zloupotrebu antiterorističkih zakona među vlastima, da bi se ušutkali i kaznili novinari na temelju nacionalne sigurnosti. Ovaj trend dovodi do stalnog ograničavanja slobode medija kako na globalnom, tako i na državnom nivou. Prema podacima koje prati Komitet za zaštitu novinara, od 232 pritvorena novinara širom svijeta u 2012. godine, više od polovine ih je zatvoreno na osnovu optužbi za terorizam.

Slovenska novinarka Anuška Delić, kojoj prijete tri godine zatvora ukoliko bude proglašena krivom, kaže da je meta politički motivisane istrage vlasti.

Ovaj trend je povezan sa čitavim nizom zakona o nacionalnoj sigurnosti koje su države širom svijeta usvojile tokom posljednje decenije. Prema izvještaju Human Rights Watcha iz 2012 godine, 144 od 195 država donijele su antiterorističke zakone nakon 11. septembra 2001.– i većina njih je „preširokog obima“, često uključujući i odredbe protiv ometanja „javnog reda i mira“, zajedno sa velikim ovlastima za pretrese bez naloga, nadziranje i pritvore. Prema mišljenju ove organizacije, svi ovi zakoni predstavljaju „opasno proširenje ovlasti da se pritvaraju i krivično gone ljudi, uključujući i mirne političke protivnike“.

Kritike Zapadu

Zapadnjačke vlade su na ovom polju suočene sa sve većim kritikama za vodeću ulogu u stavljanju nacionalne sigurnosti ispred građanskih prava – što je zaostavština iz ere bivšeg predsjednika Georgea W. Busha  u obliku politika „rata protiv terorizma“ koje su sada pojačane. Američka vlada i evropske vlade sve se više oslanjaju na antiterorističke zakone u periodu nakon 2001. godine da bi sačuvale vladine tajne i spriječile novinare da objave povjerljive informacije.

Ove mjere su dodatno ubrzane u periodu nakon slučajeva WikiLeaks i Edward Snowden. Iako je američkom novinaru suđeno po antiterorističkim zakonima koji važe u državi, administracija američkog predsjednika Baracka Obame agresivno je primjenjivala Zakon o špijunaži iz 1917. da strožije kazni vladine zviždače koji odaju povjerljive informacije novinarima – mjera koju su novinari i grupe za ljudska prava osudili jer podriva osnovna demokratska načela i ulogu medija kao čuvara.

Osim što je razotkrio program nadziranja širokih razmjera unutar SAD-a, slučaj Snowden također otkriva sve veću spremnost demokratskih vlada, kao i tužitelja i sudova, da biraju nacionalnu sigurnost na štetu prava novinara, posebno u slučajevima koji uključuju državne tajne.

U Ujedinjenom Kraljevstvu, Visoki sud je u februaru presudio da su vlasti postupile u skladu sa Zakonom o terorizmu iz 2000. godine, i „u interesu nacionalne sigurnosti“, kada su pritvorile Davida Mirandu, partnera bivšeg novinara Guardiana Glenna Greenwalda koji je imao povjerljive dokumente koji su procurili od Edwarda Snowdena.

Dok SAD i druge zapadnjačke vlade osuđuju države kao što su Turska, Iran, a sada i Egipat za kršenje slobode izražavanja, i same su na veoma klizavom terenu. 

Nedavno su tužitelji u Sloveniji optužili novinarku Anušku Delić za objavljivanje povjerljivih tajni u svojoj priči o vezama između političke stranke bivšeg premijera i ultradesničarske grupe. Delić, kojoj prijete tri godine zatvora ukoliko bude proglašena krivom, kaže da je meta politički motivisane istrage vlasti, koje vrše pritisak na nju da otkrije svoje izvore.

Sve rašireniji pokušaji evropskih vlada da ušutkaju novinare zbog razloga povezanih sa nacionalnom sigurnošću zabrinjava kreatore politika u Evropskoj uniji, posebno u svjetlu napora da se spriječi nazadovanje demokratije u procesu širenja EU-a. Među šačicom država kandidata koji traže članstvo u Evropskoj uniji, Makedonija i Turska predstavljaju posebne izazove i intenziviranje pritiska na novinare u ovim državama zaustavilo je napredak u procesu pridruživanja. Istaknuti novinar i otvoreni kritičar Vlade Makedonije, Zoran Božinovski, uhapšen je u novembru prošle godine zbog špijunaže – dio je to sve raširenijeg talasa političkog pritiska na novinare u državi, zbog čega su uslijedili prijekori zakonodavaca iz Brisela.

Najgori prestupnici

U Turskoj, ključnoj NATO saveznici, situacija je komplikovanija. Tamo je  proces priključivanja EU-u već decenijama zaleđen zbog bojazni u vezi kršenja ljudskih prava. Turske vlasti se ubrajaju među najgore kršitelje prava na svijetu, sa najvećim brojem zatvorenih novinara, ispred Irana i Kine. Procjenjuje se da je 76 turskih novinara bilo u zatvoru 2012. godine, od kojih je većina držana u pritvoru zbog optužbi povezanih sa terorizmom.

Do porasta broja uhapšenih i pritvorenih turskih novinara došlo je nakon što su vlasti revidirale državne zakone o nacionalnoj sigurnosti 2005. godine, u naporima da se pozabave sa sukobima sa Radničkom partijom Kurdistana (PKK) – koja je kod turskih vlasti i zapadnjačkih saveznika na listi terorističkih organizacija. Prema reviziji Komiteta za zaštitu novinara, gruba procjena je da je 70% pritvorenih novinara u 2012. godini bilo kurdskog porijekla, a optuženi su za pomaganje teroristima zbog prikrivanja aktivnosti PKK-a.

Pa ipak, dok SAD i druge zapadnjačke vlade osuđuju države kao što su Turska, Iran, a sada i Egipat za kršenje slobode izražavanja, i same su na veoma klizavom terenu. Velika ekspanzija antiterorističkih programa u periodu nakon 2001, narušila je komplikovanu ravnotežu između državne sigurnosti i ljudskih prava, omogućavajući vladama svuda da opravdaju sve veći obim kršenja ljudskih prava, uključujući torturu, masovni nadzor i pritvaranje novinara.

Mete zapadnjačke kritike brze su da ukažu na to da su Vlada SAD-a i druge zapadnjačke vlade dale legitimitet kršenju ljudskih prava u ime državne sigurnosti. Kao odgovor na zajedničku izjavu koju je potpisalo 27 država i u kojoj osuđuju nasilje protiv demonstranata i strožijeg kažnjavanja medija u Egiptu, egipatski delegati u UN-u podsjetili su države potpisnice da „razmotre kredibilitet svojih izjava“, ukazujući na čitav niz slučajeva kršenja prava u ovim državama pod „zastavom rata protiv terorizma“.

Suđenje novinarima Al Jazeere u Egiptu zadobilo je zasluženu pažnju u međunarodnim medijima i usmjerilo pažnju svijeta na brzo pogoršanje stanja u oblasti ljudskih prava u ovoj državi, posebno u slučaju novinara. Također bi trebalo pokrenuti nove diskusije o tome kako ponovo uspostaviti ravnotežu između državne sigurnosti i ljudskih prava.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera