Vječno v.d. stanje na crnogorski način

U trećem krugu izbora, koji nije predviđen po slovu crnogorskog Ustava, Rodić je opet ostao van igre (Al Jazeera)
U trećem krugu izbora, koji nije predviđen po slovu crnogorskog Ustava, Rodić je opet ostao van igre (Al Jazeera)

Piše: Draško Đuranović

Prošle sedmice crnogorski Parlament ni u trećem pokušaju nije izabrao vrhovnog državnog tužioca. Kandidat Goran Rodić, danas crnogorski advokat i crnogorski državljanin, a nekadašnji bosanski državljanin i vojni tužilac u Sarajevu, dobio je svega 37 glasova, 12  manje od neophodnih 49, tri petine glasova poslanika, koliko je predviđeno izmjenama Ustava Crne Gore koje je, na sto muka, usvojila Skupština Crne Gore prošlog ljeta.

Drugi krug glasanja održan je 26. marta, kada nijedan od četiri kandidata nije dobio potrebnu tropetinsku podršku, a Rodić je tada dobio 36 glasova. U trećem krugu izbora, koji nije predviđen po slovu crnogorskog Ustava, Rodić je dobio samo jedan glas više i opet ostao – van igre.

Sada je sasvim izvjesno da će Veselin Vučković, sadašnji vršilac dužnosti vrhovnog državnog tužioca, biti prinuđen da i dalje ostane na dužnosti gdje se nalazi, i to bez svoje “krivice”, već duže od godinu. I ne samo on: zamjenica višeg državnog tužioca Vesna Jovićević takođe je već duži period vršilac dužnosti, a sve donedavno nije bila završena procedura izbora opštinskih tužilaca u čak sedam crnogorskih gradova. Drugim riječima, tužilaštvo će nastaviti da radi u takozvanom vječnom v.d. stanju sve dok se unutar crnogorskog Parlamenta ne postigne konsenzus, prvenstveno između dvije ključne partije vladajućeg bloka – Demokratske partije socijalista Mila Đukanovića i Socijaldemokratske partije Ranka Krivokapića.

Nastavak v.d. stanja u tužilačkoj organizaciji samo pojačava nepovjerenje u sposobnost crnogorskog tužilaštva u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala.

Nema dileme, neuspjeh izbora državnog tužioca je loša vijest za Crnu Goru okrenutu euroatlanskim integracijama. Dan nakon ishoda glasanja u Skupštini o tome su se vrlo precizno izjasnili i ambasador Njemačke u Podgorici Pius Fišer i američka ambasadorka u Crnoj Gori Sju Kej Braun, koji su konstatovali da je ishod glasanja bio “razočaravajući” i “nepovoljan po Crnu Goru”. I zaista, nastavak v.d. stanja u tužilačkoj organizaciji samo pojačava nepovjerenje u sposobnost crnogorskog tužilaštva u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, i to vremenu kada je Crna Gora otvorila ključna poglavlja (23 i 24: pravosuđe i bezbjednost) u procesu pridruživanja Evropskoj uniji.

Upravo se zato i nameće pitanje: da li je Evropa – svojim sugestijama (čitaj: nalogom) o dvotrećinskoj, odnosno tropetinskoj većini u Parlamentu za izbor vrhovnog državnog tužioca – učinila uslugu Crnoj Gori ili izazvala blokadu procesa?

Naime, na mnogobrojne zahtjeve iz Crne Gore i Brisela, Venecijanska komisija je, kao neku vrstu kompromisa, predložila nove standarde za izbor vrhovnog državnog tužioca. Smatralo se da će rješenje, koje podrazumijeva kompromis u Parlamentu, doprinijeti depolitizaciji crnogorskog pravosuđa. Na prijedlog Brisela, stav Venecijanske komisije prihvatile su u crnogorske parlamentarne stranke i u julu 2013. godine izglasane su promjene Ustava, koje su inkorporirale i ova nova rješenja. Tada su i domaći političari i strane diplomate najavljivali kako će se konačno otići korak dalje.

Misli evropski, djeluj crnogorski

I otišlo se, ali ne u željenom pravcu. U realnom životu se dogodilo ono čega su se mnogi ovdašnji analitičari pribojavali: umjesto depolitizacije pravosuđa, stvorena je –  u Parlamentu – politička blokada sistema. Upravo zahvaljujući usvojenim standardima izbora koji nijesu dio evropske prakse. O tome govori i kratka uporedna analiza rješenja iz susjedstva, ali i iz Evrope.

Za razliku od Crne Gore, u susjednoj Hrvatskoj državne tužioce bira Sabor – običnom većinom; a u Sloveniji državne tužioce imenuje Vlada, na prijedlog Ministarstva pravde. Zanimljivo je, takođe, da ovog crnogorskog rješenja nema ni u državama Evropske unije. U Italiji postupak imenovanja tužilaca sprovodi se putem javnog konkursa, koji objavljuje Ministarstvo pravde, tužioca imenuje Visoki savjet magistrature; u Njemačkoj generalnog saveznog tužioca i savezne tužioce imenuje predsjednik savezne države, na prijedlog saveznog ministra pravde; u Češkoj vrhovnog javnog tužioca postavlja Vlada, na prijedlog ministra pravde; u Holandiji viši javni tužioci predlažu kandidate Komitetu generalnih javnih tužilaca, koji prosljeđuje svoje mišljenje o kandidatima ministru pravde, koji obavlja konačan izbor…

U Briselu i na drugim važnim međunarodnim adresama Crna Gora se doživljava kao, kako to vole reći strani zvaničnici, demokratija u povoju, država koji valja nadzirati i usmjeravati.

Pitanje je, dakle, da li bi se – pod uslovima koji su propisani u Crnoj Gori – mogao izabrati državni tužilac u nekoj od država članica Evropske unije? Odnosno: zašto se Crnoj Gori nameće model izbora vrhovnog državnog tužioca koji je teško sprovodljiv u relanom životu, u kojem bukti stranačka borba i lična i politička prepucavanja? Dio odgovora na ova pitanja je – u Crnoj Gori. Očito u Briselu, ali i na drugim važnim međunarodnim adresama, Crna Gora se doživljava kao, kako to vole reći strani zvaničnici, demokratija u povoju, država koji valja nadzirati i usmjeravati.

Da unutar crnogorske političke scene postoji minimalni konsenzus ključnih partija, možda bi se i ovo rješenje – ma koliko bilo eksperimentalno i problematično – nekako proguralo i bio bi izabran vrhovni državni tužilac. No, izvedba modela tri petine glasova nije moguća u situaciji kada je vladajuća struktura u teškoj konfuziji i kada ne postoji minimum konesenzusa unutar DPS-a i SDP-a o načinima na koji funkcioniše vlast. Naime, koalicija je odavno tek klinički živa: dvije partije opstaju na vlasti više kao protivnici nego kao stvarni partneri. U Parlamentu – prilikom usvajanja zakona, ali i prihvatanja strategije Vlade – mnogo toga odavno ne funkcioniše. Naprotiv: stvorena je ad hoc parlamentarna većina od Krivokapićevog SDP-a, Demokratskog fronta Miodraga Lekića, Andrije Mandića i Nebojše Medojevića te Socijalističke narodne partije Srđana Milića.

Čekajući izborni rasplet

Ta nova parlamentarna većina izglasala je prošle godine Zakon o zaštiti rudarsko-metalurškog lanca u Skupštini i time spriječila Vladu Crne Gore (čitaj: Đukanovićev DPS) da konačno proda Kombinat aluminijuma Podgorica, nekadašnjeg državnog giganta koji je u bankrotu. Nedavno je Ustavni sud proglasio taj zakon neustavnim i sada se kompletna priča vraća na početak. Nova parlamentarana većina (SDP plus opozicija) uspjela je da izglasa i nove izborne zakone, uprkos protivljenju DPS-a: Zakon o izboru poslanika i odbornika i Zakon o finansiranju političkih partija, koji su – umjesto da ograniče mogućnost zloupotrebe državnih resursa u izbornoj kampanji – napravili totalnu blokadu socijalnog i zdravstvenog sistema.

Pritisnut sa svake strane, Đukanovićev DPS pokušava da se brani klasičnom opstrukcijom: bez njih nema dovoljne većine za izglasavanje državnog tužioca i njihovi glasovi nijesu išli na konto kandidata Gorana Rodića, kojeg su procijenili kao kandidata opozicije. Pripremajući se za predstojeće lokalne izbore, DPS, skupa sa manjinskim partijama (Bošnjačka stranka i stranke koje zastupaju albansku manjinu) uskraili su podršku Rodiću. I tu se negdje krije crnogorska “kvaka 22”, razlozi zbog čega se produžava v.d. stanje u tužilaštvu: čeka se novi obračun na izborima i zavisno od ishoda te bitke.

DPS pokušava da se brani klasičnom opstrukcijom: bez njih nema dovoljne većine za izglasavanje državnog tužioca i njihovi glasovi nijesu išli na konto Gorana Rodića, kojeg su procijenili kao kandidata opozicije. 

Ukoliko DPS bude osvojio ubjedljivu većinu, biće ponovo ključni faktor i Krivokapićev SDP će morati da nastavi saradnju. Tek u tom slučaju – zamirenja sukoba na relaciji DPS-SDP, ili formiranja neke nove većine ili nove vlasti poslije izbora – moći će da se donose i sprovode strategijske odluke unutar Vlade i Skupštine. I tek tada će, kada se ustanovi nova i trajna politička većina, moći da se govori o izboru novog vrhovnog državnog tužioca. Do tada, nastaviće se permanentno v.d. stanje – u tužilaštvu, ali i u državi.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike MIŠLJENJA
POPULARNO