Zatišje u ulici Emerika Bluma 1

Piše: Nedim Jahić

Kada su krajem januara ove godine roditelji iz povratničke zajednice u Konjević-Polju spakovali šatore, koji su ispred zgrade Ureda visokog predstavnika u Sarajevu stajali još od oktobra, mnogi su strahovali da će problem diskriminacije u obrazovanju u bosanskohercegovačkom entitetu Republika Srpska uskoro biti zaboravljen. Tako je i bilo, barem za veći dio međunarodne zajednice. Naime, organizacijom paralelne nastave u Novoj Kasabi za 96 đaka, Konjevičani prestaju biti “problem pod prozorom” visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini Valentina Inzka, na početku ulice Emerika Bluma u Sarajevu.

Da je ignoriranje problema ono što slijedi, moglo se naslutiti i iz činjenice da slučaj Vrbanjaca, druge škole u kojoj traje bojkot nastave zbog diskriminacije povratnika, nikada nije ni bio visoko na agendi, baš iz razloga što je teško dobaciti do medijske pažnje ograničenog Sarajeva, kada se protesti i bunt dešavaju u dvorištu škole pored Kotor-Varoši, daleko ispod radara centralnih vijesti. Koliko je “pukao” prvi talas pritiska, govori i sloboda ministra prosvjete i kulture RS-a Gorana Mutabdžije koji je, bez velikog opterećenja i zastajanja, nedavno u ime Ministarstva izjavio da je “priča o školi u Vrbanjcima, nažalost, za nas završena”.

Ove godine očekuje se upis 24 djece iz povratničke zajednice te su već krenuli problemi s pitanjem navodne diskriminacije pri upisu đaka koji 1. septembra 2014. neće imati punih šest godina.

Područna škola u Vrbanjcima dobila je ponovo pažnju javnosti ovih dana, kada je krenula provjera i upis đaka u prvi razred osnovne škole. Prema riječima roditelja, ove godine očekuje se upis 24 djece iz povratničke zajednice te su već krenuli problemi s pitanjem navodne diskriminacije pri upisu đaka koji 1. septembra 2014. neće imati punih šest godina. Roditelji strahuju da negativna mišljenja za mlađe prvake mogu proizaći kao rezultat političkog pritiska na osoblje škole, a ne objektivne procjene njihove inteligencije i sposobnosti, sve zbog pitanja odnosa broja učenika, odjeljenja i prava koja iz toga proizlaze. Za bolje shvatanje situacije potrebno se vratiti na početak te na već zaboravljene osnove, koje su ne tako davno redovno popunjavale stupce novinskih članaka.

Na redu su sudovi

Privremeni sporazum o pravima i potrebama djece povratnika potpisan je između resornih ministara obrazovanja bh. entiteta u martu 2002. godine, a kasnije je potvrđen i od kantonalnih ministarstava u entitetu Federacija Bosne i Hercegovine. Cilj mu je bio osigurati zaštitu đaka koji dolaze iz reda konstitutivnog naroda u mjestima gdje su brojno manjinska skupina, s tim da su ključna garantirana prava ona iz oblasti slobode vjeroispovijesti i prava na jezik te zaštite kulture i tradicije te osiguranja alterantive po pitanju izučavanja predmeta historija. Naime, dominacija monoetničkih perspektiva pri njenom izučavanju dovodi do toga da većina postavlja svoj historijski narativ u fokus službenog obrazovanja unutar jedne administrativne cjeline i nastavnog programa, što se kroz sporazum riješilo opcijom preuzimanja nastavnog plana i programa iz odgovarajućeg entiteta/kantona, koji bi bio prihvatljiv za povratnike.

U RS-u sporazum se provodio u 20 škola, odnosno u njihovim područnim odjeljenjima, od čega u dvije za hrvatsku, a u ostalim za bošnjačku povratničku zajednicu. Naime, samo pola godine ranije činilo se da stvari idu u nekom boljem pravcu. Nakon uspješne integracije u Prvoj osnovnoj školi u Srebrenici, uz raniji pozitivni primjer iz Kozarca, u vrijeme mandata resornog ministra Antona Kasipovića, činilo se da se postiže napredak u ostvarivanju prava povratničke zajednice u osnovnom obrazovanju. Između ostalog, tada je pokrenuta i peticija roditelja đaka iz područne škole u Vrbanjcima za uključivanje njihove škole u program pokriven zaštićenim sporazumom o “nacionalnoj grupi predmeta”. Međutim, Kasipović odlazi sa ministarske pozicije, a pred početak nove školske (2013/14) godine novi ministar Mutabdžija na zahtjev roditelja iz Vrbanjaca odgovara negativno, odbijajući “nova finansijska opterećenja” po njegovo ministarstvo.

Do pozitivnog odgovora nije došlo te bojkot, u kojem učestvuje gotovo svih 149 đaka iz bošnjačke zajednice, kreće u septembru prošle godine, a traje do danas.

Popunjena odjeljenja svih razreda u multietničkoj školi u Vrbanjcima govorila su da Ministarstvo, i po njihovom “užem” i uslovnom tumačenju zaštite prava povratnika, mora ispuniti svoju obavezu. Do pozitivnog odgovora nije došlo te bojkot, u kojem učestvuje gotovo svih 149 đaka iz bošnjačke zajednice, kreće u septembru prošle godine, a traje do danas. Na ovakav vid građanskog neposluha, zbog činjenice da entitet ne ispunjava preuzete obaveze, ministar je odgovorio prekršajnim prijavama te je trenutno u toku prekršajni postupak za 129 roditelja pred Osnovnim sudom u Kotor-Varoši. Na jednom od narednih ročišta očekuje se i očitovanje ministra Mutabdžije. Roditelji su prijave uputili prema Instituciji ombudsmena za prava djeteta RS-a, a čeka se i odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine po već zaboravljenoj apelaciji koju je podnio član državnog Predsjedništva Željko Komšić 28. oktobra 2013. godine za ocjenu ustavnosti važećih zakona o osnovnom i srednjem obrazovanju u RS-u i kantonima u Federaciji, uz nadu da će ona otvoriti prostor za konkretnije izmjene postojećih diskriminatornih praksi.

Priča se nastavlja

Dok se lome koplja o upisu đaka u novu školsku godinu, može se očekivati da roditelji iz Vrbanjaca ponovo upute zahtjev za provedbu obaveza iz Privremenog sporazuma o pravima i potrebama djece povratnika, s ispunjenim anketnim listićima vezanim za izbor nastavnog plana i programa za “nacionalnu grupu predmeta”. Također, još se ne zna broj đaka koji će se ove godine upisati u školu u Vrbanjcima, koja je, prema riječima roditelja, “u ranijim godinama imala 15 odjeljenja, a sada bi, zbog većeg broja prvačića, mogla imati 16 odjeljenja”.

Kako god se završilo, problem Vrbanjaca, ali i Konjević-Polja, ostaje pokazatelj nebrige ključnih “nacionalnih” lidera za rješavanje konkretnih problema zajednice u čije ime pretendiraju da govore. I dok je kratkoročna pažnja medija razumljiva zbog protoka vijesti i događaja, roditelji iz Vrbanjaca ne mogu shvatiti kratkoročnost pažnje predstavnika vlasti. Prave informacije sve teže stižu do Sarajeva, a interesa je sve manje.

Zaposlenici iz ulice Emerika Bluma 1 završavaju svoj radni dan i mogu kućama bez uznemiravanja slikama realnosti koju su im prije nekoliko mjeseci pred vrata donosila djeca u šatorima kraj Miljacke, djeca rođena u 21. stoljeću. 

Na kraju, nemojmo imati nikakve sumnje da će mali đaci biti predmet tačke pucanja političkih linija i javnih debata u septembru, pred opće izbore koji su najavljeni za 12. oktobar. Jer kada je ikog bilo briga za građane u ovim mjesecima koji su “tako daleko” od kampanje? Jesen je blizu. Zaposlenici iz ulice Emerika Bluma 1 završavaju svoj radni dan i mogu kućama bez uznemiravanja slikama realnosti koju su im prije nekoliko mjeseci pred vrata donosila djeca u šatorima kraj Miljacke, djeca rođena u 21. stoljeću. Priča se nastavlja…

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera