Naučne ustanove na nivou ribarskih udruženja

Piše: Enes Ratkušić

S puno više pažnje i opreznosti danas treba prilaziti čitanju štampe, gledanju televizije, pa i pregledanju internetskih portala, puno više nego li kakvog naučnog ili filozofskog djela. Hiperprodukcija informacija i opća skribomanija kao globalni trend naprosto nalažu oprez. Nađemo li se još na terenu politike, gdje je unakrsna vatra najpogibeljnija, valja se posebno pripaziti. Izjave ljudi iz politike, pogotovo u bombastičnim obradama, zahtijevaju najviše opreza, prije svega iz razloga što ih je većina manje-više podređena međustranačkim okršajima u konačnici ubiranja poena za što duže – po mogućnosti vječno – ostajanje na vlasti.

Definitivno, protesti nisu polučili očekivane rezultate – onakve kakve su očekivali građani, ali i značajan broj onih koji s većom pažnjom analiziraju društvena zbivanja. Nakon kratkotrajnog nokdauna, političke stranke se ponovo bude najavljujući vruće predizborne kampanje. Najžešće će, naravno, biti u najvatrenijim područjima, s viškom problema, u čemu prednjači Hercegovačko-neretvanski kanton.

Akademija znanosti i umjetnosti u Mostaru, shodno navedenom, nije nikakav hercegovački, niti mostarski ekskluzivitet, kako se javnosti nastoji predstaviti.

Medijsku prašinu i burna reagiranja u ovom dijelu zemlje ponovo je svojom izjavom podigao federalni ministar obrazovanja Damir Mašić, najavljujući da su Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine i Stranka demokratske akcije u dogovoru pokrenuli osnivanje ustanove koja, po njegovim viđenjima, treba dati najsnažniji podsticaj realizaciji ideje trećeg entiteta. Naravno, riječ je o akademiji znanosti i umjetnosti, instituciji čije je utemeljenje pokrenuo Senat Sveučilišta u Mostaru.

Kako to u Mostaru i HNK-u obično biva u svemu, pa i u ovom pitanju, postoje dva objašnjenja. U Socijaldemokratskoj partiji Bosne i Hercegovine tvrde da će novu instituciju finansirati kantonalna Vlada, dok ministar obrazovanja, nauke, kulture i sporta HNK-a Zlatko Hadžiomerović u samom formiranju ne vidi bilo kakav problem, ističući da je riječ o udruženju građana, čji je inicijator Senat mostarskog Sveučilišta. Iz SDA, također, naglašavaju da je sam Zakon o akademiji znanosti i umjetnosti u skupštinskoj proceduri podržan jednoglasno, što će reći da su za njega glasali kako predstavnici HDZ-a i  SDA, tako i SDP-a.

‘Usluga za uslugu’

Da se u HNK-u mahom sve odluke donose po principu “usluga za uslugu”, odnosno kompromisa “dvije strane”, na neki način priznao je i Amer Zagorčić, kantonalni ministar za privredu, koji je izjavio da je prihvatanje Zakona o akademiji bilo uvjetovano prihvatanjem Odluke o preuzimanju osnivačkih prava Vlade HNK-a nad Univerzitetom “Džemal Bijedić” u Mostaru. Sam problem sada, kada se došlo u fazu provedbe usvojenog Zakona, SDP vidi u činjenici da je akademiju osnovalo Sveučilište u Mostaru, visokoškolska ustanova koja se dobrim dijelom finansira iz kantonalnog budžeta.

U SDA, opet, smatraju da u tom pogledu problem ne postoji, pošto su finansijska sredstva koja kanton izdvaja za ovu visokoškolsku ustanovu fiksna godinama te da niko, pa ni Vlada HNK-a, Sveučilište u Mostaru ne može limitirati u osnivanju udruženja. Kako će njihova djelatnost biti finansirana, to će prije svega zavisiti od Statuta, o kojem se trebaju odrediti Vlada i resorno ministarstvo. Ministar obrazovanja tvrdi da akademija neće imati budžetsku podršku, s obzirom na to da nije kantonalna institucija.

Ministre bi daleko više morala zabrinjavati činjenica zbog čega jedna od najvažnijih naučnih institucija u zemlji – Akademija nauka i umjetnosti BiH – nema podršku države.

Zanimljivo razmišljanje javnosti je, komentirajući navedene informacije, ponudio akademik Muhamed Filipović, koji sam čin formiranja akademije znanosti i umjetnosti posmatra u kontekstu same mogućnosti podrške ovakvoj inicijativi, ne sagledavajući u njoj bilo kakav sporni momenat. Jedan detalj akademikove izjave, međutim, otkriva suštinu problema kad su u pitanju institucije ovakvog karaktera. Filipović je, naime, pozitivno se određujući o mostarskoj inicijativi, uzgredno naglasio da Akademiju nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine finansira Kanton Sarajevo. Ta uzgredna napomena suštinski najdrastičnije odražava stanje u kojem se odvijaju politički procesi u zemlji.

Ta činjenica, zapravo, govori da bi ministra Mašića, koji je, zbog davnašnje dislokacije Ministarstva, postao ekspert za hercegovačka pitanja, ali i sve ministre na federalnoj i državnoj razini, daleko više morala zabrinjavati činjenica zbog čega jedna od najvažnijih naučnih institucija u zemlji – Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine – nema podršku države, iako ona po svom imenu, ali i karakteru, prerasta svaki regionalni okvir i hoće li se ona sutra, poput Zemaljskog muzeja, ugasiti ukoliko joj Kanton Sarajevo uskrati finansijsku podršku.

Pogibeljna politička filozofija

Mostarski slučaj, ma kako se buduća akademija znanosti i umjetnosti etablirala u postojeći milje podjela, kao kohezivna snaga ili perjanica novih nacionalnih zamaha, pokazatelj je i jedne agresivne volje da se čak i nauka, odnosno umjetnost, imaju podrediti sveopćim procesima simplifikacija i destrukcije na svim nivoima. Svođenje institucija ovakvog karaktera na udruženja građana predstavlja svojevrstan teror nad naukom i umjetnosti, u konačnici njihovo reduciranje na nivo ribarskih i lovačkih udruženja.

Akademija znanosti i umjetnosti u Mostaru, shodno navedenom, nije nikakav hercegovački niti mostarski ekskluzivitet, kako se javnosti nastoji predstaviti. Naprotiv, taj problem samo razotkriva pogibeljnu političku filozofiju, koja ni u čemu, pa ni u nauci i znanju, ne prepoznaje svetinju koja se, kao univerzalna civilizacijska tekovina, ni po kakvoj logici ne može podrediti bilo kakvim partikularnim interesima a da pri tome takvu vrstu identiteta bespovratno ne izgubi. Na koncu, zar i prava poplava raznih koledža, koji će još malo diplome štancati i po garažama, ne ukazuju na anarhiju, koju samo principijelno rješavanje pitanja obrazovanja i institucija takvog karaktera na državnom nivou može razriješiti.

Ljudi na odgovornim funkcijama bi se sa daleko više pažnje morali obrušiti na rješavanja pitanja državnih institucija, odnosno njihove statusne pozicije.

Upravo zato sve kritike na račun nekakvih regionalnih ekskluziviteta predstavljaju samo jeftine cirkuske zabave, podređene uskostranačkim interesima, prepucavanjima, u kojima za nauku, umjetnost, privredu, socijalna pitanja i druge aspekte života naprosto nema mjesta. Ljudi na odgovornim funkcijama bi se s daleko više pažnje morali obrušiti na rješavanja pitanja državnih institucija, odnosno njihove statusne pozicije. Dok god se to ne desi imat ćemo ovaj alternativni haos, predizborne zabave na bazi različitih oblika zastrašivanja, ali i hiperprodukciju institucija, uz obavezujuća srozavanja suštine njihovog poslanja i misije.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera