Sudbina HDZ-a nakon presude u Zagrebu

Piše: Davor Gjenero

Ivana Čalić, sutkinja zagrebačkoga Županijskog suda, autoritativno je vodila postupak protiv Ive Sanadera i suoptuženih u aferi “Fimi media”, a načinom na koji je izrekla presudu i njezinim porukama vjerojatno će se uvrstiti u relativno malu elitnu skupinu hrvatskih sudaca čije presude povoljno utječu na razvoj demokratske političke kulture i afirmaciju vrijednosti vladavine prava u hrvatskom društvu.

Pritom nije najvažnije to što je sve optužene proglasila krivima, što je Sanadera osudila na devet godina zatvora, kao onoga koji je stvorio skupinu s namjerom počinjenja kaznenih dijela, niti to što je HDZ kao pravna osoba osuđen na kaznu od pet milijuna kuna i obvezu povrata 25 milijuna kuna „izvučenih“ iz javnih poduzeća, nego to što je jasno definirala kako je njezina „presuda poruka da je politička korupcija zlo, da je sramotna i da se ne tolerira i ne isplati.“

Posao, što su ga u slučaju ‘Fimi media’ morali odraditi sutkinja Čalić i njezino vijeće, bitno se razlikuje od sudovanja u slučajevima ratnih zločina.

Suci, koji su do sada pomagali oblikovati pravnu kulturu u Hrvatskoj, uglavnom su sudili u slučajevima ratnih zločina, svojim su autoritetom u sudnici onemogućili izigravanje pravnog procesa i poigravanje lažnim patriotizmom, a presudama su javnost natjerali na suočavanje s crnim stranama nedavne prošlosti koje su mnogi bili spremni previdjeti.

Politička kazna

Presude riječke sutkinje Ike Šarić protiv Mirka Norca i njegove skupine, koja je činila ratne zločine u Gospiću 1991. prema sugrađanima srpske nacionalnosti, kao i presuda suca Marina Mrčele u slučaju “Medački džep”, u kojemu je jasno razgraničio opravdano djelovanje u obrani zemlje generala Rahima Ademija, kome je Tuđmanov režim nastojao „natovariti“ krivnju za stradanje civila od režimskog štićenika Mirka Norca, koga je režim uz pomoć tajnih službi nastojao zaštititi (iako je upravo on snosio odgovornost za stradavanje civila), više su doprinijele suočavanju s prošlošću u Hrvatskoj, negoli cijela judikatura haaškoga ad hoc Tribunala za ratne zločine na području bivše Jugoslavije.

Posao, što su ga u slučaju “Fimi media” morali odraditi sutkinja Čalić i njezino vijeće, bitno se razlikuje od sudovanja u slučajevima ratnih zločina. Nitko u Hrvatskoj, naime, nije niti pomišljao na to da bi Sanadera i njegove suoptuženike branio kao zaštitnike nacionalnih interesa, dobrotvore ili heroje.

Javnost je osudila suoptužene odmah kad je afera izbila na svjetlo dana, a HDZ, koji je kao pravna osoba u ovom slučaju bio suoptužen, već je osjetio političku kaznu, i to na predsjedničkim izborima 2010. i na parlamentarnima 2011. godine.

Za razliku od kaznene odgovornosti, koja stupa na snagu tek kad presuda postane pravomoćnom, dakle, nakon drugostupanjske potvrde presude, politička se presuda izriče brže. HDZ se, međutim, do danas nije „pokajao“ zbog sudjelovanja u kaznenim djelima za koje je sada osuđen, a za koje mu je politička kazna izrečena već pred dvije ili tri godine. 

Današnje vodstvo HDZ-a ustraje na tome da su u počinjenju kaznenog djela sudjelovali samo pojedinci, koji su u to vrijeme, doduše, obavljali ključne poslove u stranačkom vrhu, ali da cijela stranka nije bila uključena u to i da današnje stranačko vodstvo ne snosi za to odgovornost. To nepostojanje „pokajanja“ vjerojatno je jedan od razloga zašto HDZ ne uspijeva bitno popraviti svoju poziciju u javnosti, i to iako je aktualna Vlada krajnje neučinkovita, a odnedavna su počeli i ozbiljni sukobi unutar najvećih vladajućih stranaka, pa im birači sve više otkazuju povjerenje, HDZ-u unatoč svemu tome rejting stagnira.

Sutkinja izričito upozorava na nepostojanje nadzornih mehanizama u stranci i demokratske kontrole, ali i da postoji kontinuitet političke odgovornosti te da ponašanje, po kojemu današnje vodstvo stranke nije odgovorno za grijehe svojih prethodnika, nije prihvatljivo

Ta stranka ne gubi svoje najvjernije birače, one koji su uz nju bili i u vrijeme vrhunca korupcijskih afera, ali ne uspijeva pridobiti povjerenje niti onih birača koje je izgubila niti birača razočaranih vladajućom koalicijom.

Nakon presude sutkinje Čalić prostor za ovakvo relativiziranje krivice bitno je smanjen. Ona je konstatirala da je Ivo Sanader „organizirao skupinu ljudi koja je imala za cilj počinjenje kaznenih djela“, a da su „sustav ilegalnog financiranja stranke i okruženje, u kojem nitko nije imao snage Sanaderu postaviti nikakva pitanja, omogućili svi pojedinci koji su za to znali, a neki su i sudjelovali u tome“.

Sutkinja izričito upozorava na nepostojanje nadzornih mehanizama u stranci i demokratske kontrole, ali i da postoji kontinuitet političke odgovornosti te da ponašanje, po kojem današnje vodstvo stranke nije odgovorno za grijehe svojih prethodnika, nije prihvatljivo: „Poruka je u tome da nasljednici plaćaju dugove svojih prethodnika. Građanima koji su obespravljeni, osiromašeni i malodušni, koji su izgubili povjerenje u vlasti i tzv. elite, ova presuda može biti zadovoljština, jer su počinitelji za djela kažnjeni, a otuđeno moraju i vratiti“, kaže u presudi sutkinja Čalić.

Do pravomoćnosti ove presude proći će još mnogo vremena, a Sanadera čeka još nekoliko procesa, a vjerojatno i ponavljanje suđenja u slučajevima “Hypo” i “INA-MOL” u kojima je prvostupanjski bio osuđen na desetogodišnju kaznu.

Prvi spor protiv Sanadera nije vođen niti izbliza tako autoritativno kao drugi, Sanader je tijekom tog suđenja imao daleko više mogućnosti prikazivati se žrtvom, a presuda nije izrečena ni izbliza tako uvjerljivo kao ova druga. U njoj nije bilo poruke javnosti kako se sudbena vlast brine o tome da se ograniči mogućnost zlouporabe funkcije, nije bila jasno izrečena poruka svim hrvatskim građanima, a i optužbe su bile daleko slabije argumentirane. Za makinacije povezane s Hypo bankom Sanaderu se sudilo iako su ta djela već bila u zastari, ali s obrazloženjem da se radi o kriminalnim djelima počinjenima u vrijeme rata, pa da je to ratno profiterstvo, a prema Ustavu progon ranih profitera ne zastarijeva.

Problem je jedino u tome što nitko drugi do sada u Hrvatskoj nije suđen kao ratni profiter, a osim optužnice protiv Sanadera samo je još jedna o kojoj se zna u javnosti utemeljena na odbacivanju zastare, jer se radio o ratnom profiterstvu. To je optužnica za lažiranje ratnog invaliditeta predsjednika liječničkog sindikata, pokrenuta u vrijeme liječničkog štrajka, koja je evidentno politički motivirana.

Status žrtve

Sanader je nakon ozbiljne presude sutkinje Čalić definitivno „politički mrtav“. Ljudi su skloni zaboravu, a javnim nastupima neposredno prije izricanja prve presude protiv njega Sanader je počeo bitno popravljati svoj status u javnosti, vješto kreirajući status žrtve. U ovom slučaju jasan je i trag novca i presuda se čini vrlo utemeljenom i logičnom. Sutkinja je u presudi relativno blaga prema Sanaderovim supočiniteljima, među ostalim i zbog toga što su oni priznali počinjenje djela, i tako olakšali ili omogućili dokazivanje Sanaderovih krimena. Ova presuda prati „trag novca“, pa Sanader nema mogućnosti proglasiti se „žrtvom urote kriminalaca koji su se nagodili s Tužiteljstvom i za svoje zločine teretili njega“, kao što je to pokušao raditi u završnoj riječi.

Pet milijuna kuna kazne i 25 milijuna kuna što ih mora vratiti proračunu, jer je dokazano da ih je Sanaderova skupina izvukla iz javnih poduzeća, a potrošila stranka, mogli bi postati financijski uteg oko vrata HDZ-a. 

Sutkinja Čalić ide i dalje te jasno inkriminira i Sanaderove suradnike, koji nisu bili optuženi u ovom slučaju: Ivana Jarnjaka, Božidara Kalmetu… i time otvara prostor Tužiteljstvu za nove istrage i optužnice.
Ipak, od sudbine Sanadera i njegovih suradnika, pa i onih koje sutkinja Čalić prepoznaje kao moguće suodgovorne, a nisu još niti optuženi, a neki niti isključeni iz nacionalnoga političkog života, zanimljiviji je učinak koji će ova presuda imati na HDZ.

Pet milijuna kuna kazne i 25 milijuna kuna što ih mora vratiti proračunu, jer je dokazano da ih je Sanaderova skupina izvukla iz javnih poduzeća, a potrošila stranka, mogli bi postati financijski uteg oko vrata HDZ-a. Stranka bi mogla ostati bez imovine, a i bez mogućnosti financiranja redovitih stranačkih aktivnosti, ali i predizbornih kampanja.

Presuda vjerojatno neće postati pravomoćna prije idućih parlamentarnih izbora, što tek donekle olakšava poziciju jedne od dviju najvećih hrvatskih stranaka. Međutim, ne razradi li strategiju „smanjivanja štete“ od ovakve presude, ona bi mogla biti fatalna za njene izborne šanse na sljedećim izborima.

Regulirano Ustavom

U Hrvatskoj još nema gotovo nikakva iskustava s krivičnim kažnjavanjem pravnih osoba. HDZ i poduzeće Fimi media, preko kojeg je Sanaderova skupina izvlačila novac iz javnih poduzeća, praktički su prve pravne osobe osuđene za kaznena djela. Još je manje iskustva s kažnjavanjem političkih stranaka. Nije jasno je li moguće provesti stečaj stranke, sa svojevrsnim preustrojem koji bi joj, očišćenoj od financijskih grijeha prošlosti, omogućio daljnje djelovanje.

Presuda za pronevjeru novca iz javnih poduzeća, kako bi se, među ostalim, financirala vladajuća stranka, veoma je korisna za hrvatsku političku kulturu i reguliranje djelovanja političkih stranaka. 

Nije jasno niti to može li se novac, koji stranke dobivaju iz proračuna za svoje redovito financiranje za koje se smatra da doprinosi javnom dobru, trošiti za plaćanje financijskih grijeha iz prošlosti. Sigurno je, međutim, da stranku nije moguće tek tako „likvidirati“, jer su stranke organizacije kojima je djelovanje regulirano Ustavom, a jedino tijelo koje može „brisati“ neku stranku Ustavni je sud, i to u strogo određenoj proceduri i samo ako ona nasilnim sredstvima ruši demokratski poredak.

Napokon, presuda za pronevjeru novca iz javnih poduzeća, kako bi se, među ostalim, financirala vladajuća stranka, veoma je korisna za hrvatsku političku kulturu i reguliranje djelovanja političkih stranaka. Ona će djelovati preventivno i niti jedna stranka više se neće usuditi pribavljati stranačke fondove na ovako vulgaran način i na račun javnih dobara. Međutim, u trenutku izricanja prvostupanjske presude još je teško procijeniti koliko će dalekosežne biti posljedice te presude za osuđenu stranku.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera