Žirafa Marius – žrtva danske demagogije

Marius je pogubljen uprkos online peticiji koju su za njegov spas potpisale hiljade ljubitelja životinja (EPA)

Piše: Mirnes Kovač

Marius je bio zdrava životinja, omiljeni dvogodišnji mužjak žirafe kojeg su voljeli posjetioci Zoološkog vrta u Kopenhagenu. Prošle sedmice, tačnije u nedjelju, 9. februara, u deset sati ujutro, unatoč činjenici da je bio savršeno zdrav – “eutaniziran” je.

Mariusu su prvo dali anesteziju, potom su mu brzometnim vatrenim oružjem pucali u glavu, a onda izvršili autopsiju. Sve to se desilo pred televizijskim kamerama, pred desetinama roditelja i djece.

Njegovo tijelo je na koncu isječeno i bačeno u kaveze obližnjim lavovima kao obrok.

“Dio programa”

Zoološki vrt u Kopenhagenu, kažu, nije imao druge opcije već da Mariusa likvidira, jer je bio dio međunarodnog programa oplodnje čije uredbe zabranjuju parenje blisko srodnih životinja, a s ciljem da se očuva zdravlje stoke.

“Svrha ovog programa rasplodnje je da se ima što je moguće više zdrave populacije, ne samo sada, već i u budućnosti”, kazao je naučni direktor Bengt Holst u intervjuu za američki magazin Time, jer “geni ove žirafe [Mariusa] previše su prisutni u program rasplodnje, a Europski program rasplodnje žirafa je dao saglasnost Zoološkom vrtu u Kopenhagenu da ga eutanizira”.

Vlada Danske uvela je zabranu vjerskog (obrednog) klanja za proizvodnju halal i košer mesa.

Ovaj događaj je izazvao lavinu negodovanja javnosti. Marius je pogubljen unatoč online peticiji koju su za njegov spas potpisale hiljade ljubitelja životinja. Nije čak uspjelo ni izmještanje Mariusa u druge institucije, u Veliku Britaniju ili Švedsku, a koje su izrazile spremnost da ga preuzmu.

Još neuvjerljivije zvuče objašnjenja kao što je ono za Veliku Britaniju – “da bi njegovo prihvatanje tamo značilo manje mjesta za one sa dobrim setom gena”. 

Javna autopsija

Autopsija Mariusa za istraživačke svrhe bila je otvorena za javnost, a naučni direktor Zoološkog vrta Holst je kazao kako su mnogi roditelji i djeca ostali gledati cijelu operaciju koja je trajala više od tri sata.

Dodao je da je primijetio njihovu fasciniranost učenjem o anatomiji žirafe: kako su velika srca životinja ili kako imaju isti broj pršljenova u dugim vratovima kao ljudska bića u kratkim…

Sve to ojačalo je Holstu uvjerenje da je Zoološki vrt u Kopenhagenu uradio ispravnu stvar. I onda vrhunac zaključka ovog naučnika: “Mi smo tu otvoreni, jer znamo da je [eutanazija] bila ispravna stvar. Ako ćemo se ozbiljno držati nauke, ne možemo se povoditi za emocijama.”

Riječi Šekspirovog Hamleta, pogađate, lebde iznad svih ovih nesuvislosti: “Nešto je truhlo u zemlji Danskoj!” Ili bismo ovdje trebali pozvati filozofe, poput Jurgena Hebermasa, koji se smatra najupornijim braniteljem racionalnosti od strane raznih fundamentalizama, posebice od onih koji žele razum podrediti vjerskim imperativima.

Ma koliko bezazleno to zvučalo, slučaj ubistva žirafe Mariusa je upravo stvar za Hebermasa! Njega bi trebalo pozvati da Dancima, a bogme i Evropi, stvari objasni, jer očigledno idu u pogrješnom smjeru – u neki nedefinirani nevjerski, ali jednako opasni fundamentalizam.

Zabrana obrednog klanja

Ovom u prilog ide zabrana koju je vlada Danske donijela sedmicu nakon “brutalnog” javnog pogubljenja i kasapljenja jadnog Mariusa, dakle u ponedjeljak, 17. februara. Vlada Danske uvela je zabranu vjerskog (obrednog) klanja za proizvodnju halal i košer mesa.

Desilo se to nakon godina kampanja aktivista za zaštitu životinja. Izmjenu u zakonu židovski lideri nazvali su “antisemitizmom”, a neprofitna danska grupa “Danish Halal” nazvala je ovaj potez Danske “jasnim ometanjem vjerske slobode”.

Evropske regulative zahtijevaju da životinje budu omamljene prije klanja, ali dozvoljavaju izuzimanje ukoliko se to bazira na vjerskim osnovama.

Da bi se meso smatralo košer po židovskom zakonu ili halal po islamskom, životinja mora biti “budna” (dakle pri svijesti, ako se tako može kazati) kada se ubija, odnosno kolje.

Braneći odluku Danske da ukine ovo izuzimanje, njen ministar poljoprivrede i ishrane Dan Jorgensen je medijima kazao kako su “prava životinja preča od religije”.

Autoritet svetog

Savremeni zagovornici racionalizma osporavaju ambiciju religiji da osigura temelj za društvenu koheziju i normativno usmjeravanje, jer, ustvrdit će oni, danas u modernom dobu ti temelji mogu biti ostvareni punim razvojem ljudskih racionalnih kapaciteta stavljenih u službu “etike diskursa”, a ona, prema njima, “u razgovoru dopušta samo argumente koji pretenduju na status “boljih razloga”, pri čemu je ovo “bolje” određeno jednim slobodnim i otvorenim procesom, a ne pretpostavljenim ideološkim ili vjerskim privrženostima.

I Hebermas je nekada govorio da “autoritet svetog postepeno biva zamijenjen autoritetom postignutog konsenzusa”. U ovu grupu zasigurno se mogu svrstati i spomenuti danski političari koji tvrde da su “prava životinja preča od religije”.

Međutim, ma koliko od njih bježali, ovdje, ipak, dolazimo do filozofskih problema našega suvremenog svijeta, našeg slijepog vjerovanja nauci!

Dolazimo do dileme u vezi s razumom i pretjeranim oslanjanjem na njegove zaključke, a što je prije četiri godine u tekstu u New York Timesu briljantno primijetio američki autor Stanley Fish, razmatrajući promjene stavova prema religiji kod filozofa Hebermasa, zapitavši pri tom: “Zna li razum šta mu nedostaje?”

Opravdavanje klanja žirafe te zabrane i osporavanja košer/halal klanja goveda i peradi samo je alarmirajući primjer gdje može odvesti slijepo vjerovanje nauci.

Ako se već zbog “naučnih” racionalnih razloga moralo eutanazirati Mariusa (nauka objašnjava da je to zarad očuvanja genetike životinja, te ako se poziva na etičke postulate dobrobiti i ljubavi prema životinjama) zar nije bilo logično očekivati da se Mariusovo tijelo, nakon obdukcije, dostojanstveno – shodno takvim etičkim postulatima – i propisno – shodno regulativama znanosti kao vjere – sahrani ili, pak, kremira? Ili čak da se Mariusu podigne spomenik za njegov veliki doprinos radosti i osmjesima djece i roditelja koje je dvije godine zabavljao iz kaveza u Zoološkom vrtu u Kopenhagenu?

Ako se religijsko obredno klanje životinja (što je potvrđena tradicija duga hiljadama godina) sada, u novoj eri (osviještenog savremenog) razuma smatra brutalnim ubijanjem i kršenjem prava životinja, zar slučaj Mariusovog pogubljenja nije “naučno obredno klanje” – ako bismo tako mogli nazvati otvoreno javno eutanaziranje i autopsiju nesretne žirafe?

Tvrdnja naučnika kako se u nauci ne smijemo povoditi za emocijama, nije ništa drugo nego klasičan primjer naučno ostrašćenog zelota, onog kojemu je religija nauka.

Stav prema religiji

Problem leži u činjenici da danas i filozofi mijenjaju stav prema religiji! Međutim, njih ostrašćeni zeloti naučnici u tom ne prate, ne slijede njihova temeljna preispitivanja i korekcije. A za to je slučaj nekonzistentnosti, kontradikcija i sukoba koji se dešavaju ovih dana u Danskoj u vezi s opravdavanjem klanja žirafe te zabrane i osporavanja košer/halal klanja goveda i peradi samo alarmirajući primjer gdje može odvesti slijepo vjerovanje nauci. Na ove stvari ukazuju savremeni filozofi poput Hebermasa, koji mijenja stav prema religiji.

K tome, on upozorava da će neki oblik interakcije sa religijom biti nužan: “Samo će ona moderna društva koja budu u stanju da u sekularni domen uvedu esencijalne sadržaje svojih vjerskih tradicija, koje ukazuju na ono što je mimo pukog ljudskog dosega, moći očuvati suštinu ljudskosti.” Dakako, pitanje šta se misli pod ovim “uvođenjem”? Kako će se provesti saradnja između sekularnog razuma i vjere kada imamo sve više savremenih društava koja srljaju u neobjašnjive nasrtaje na temelje humanosti.

Prvo, je li humano bilo Mariusa zatvarati u kaveze da dvije godine služi za pokazivanje i zabavu ljudskim bićima? Je li humano i u skladu sa pravima životinja manipulirati njihovom genetikom i rasplodnjom na način koji je doveo do egzekucije potpuno zdrave dvogodišnje žirafe?

I, na koncu, je li racionalno opravdavati čitavu proceduru anesteziranja životinje, pucanja u glavu životinji brzometnim vatrenim oružjem te potom vršenja javne autopsije – etično, kako su to ustvrdili danski političari, dok je obredno klanje na halal i košer način – neetično!?

Sve to, unatoč činjenici da u vjerskim propisima islama i judaizma postoje striktne instrukcije posebne pažnje prema životinjama koje se žrtvuju ili kolju za svakodnevnu ishranu.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera


Pregled vijesti, tema, mišljenja, blogova sa Balkana i iz svijeta u samo jednom kliku
Pročitajte sada