Demokracija je ozbiljna priča

Negativni aspekt protesta gotovo je u potpunosti bacio u sjenu suštinski karakter i stvarne razloge narodnog bunta (Al Jazeera)
Negativni aspekt protesta gotovo je u potpunosti bacio u sjenu suštinski karakter i stvarne razloge narodnog bunta (Al Jazeera)

Piše: Osman Softić

Kao rezultat protesta Bosna i Hercegovina se opet počinje promatrati kao sigurnosni problem za Evropu – zbog straha od izbijanja ponovnog međuetničkog sukoba, s jedne, ali i kao nova mogućnost promjene postojeće paradigme etničkog ustrojstva zemlje, s druge strane. Jasno je da je proteste prouzrokovao niz faktora, koji su u jednom momentu kulminirali i doveli do usijanja, i desilo se ono što se desilo, uključujući i nekontroliranu paljevinu i uništavanje javnih objekata koji pripadaju svim građanima.

Međutim, ovaj negativni aspekt protesta gotovo je u potpunosti bacio u sjenu suštinski karakter i stvarne razloge narodnog bunta. Vladajuća politička vrhuška usredotočila je pažnju na vandalizam kao središnju tačku i problem koji je potrebno hitno adresirati. Putem medija, nad kojima ima direktnu ili posrednu kontrolu, vlast ne propušta priliku za spin kojim želi skrenuti pažnju sa suštinskih pitanja koja su dovela do socijalnog bunta, uključujući i neočekivani vandalizam.

Vladajuća politička vrhuška usredotočila je pažnju na vandalizam kao središnju tačku i problem koji je potrebno hitno adresirati.

Vandalizam, dakako, predstavlja ozbiljan prekršaj, ali i negativan i nesretan nusprodukt protesta, a ne teroristički akt, jer se kao takav ne uklapa u definiciju terorizma. Svaki pokušaj korištenja teze o “terorizmu” kao povodu za obračunavanje s prosvjednicima bio bi katastrofalan za predstavnike vlasti. On nosi veliki rizik da bude izjednačen s politikom nekih drugih zemalja, pogotovo velikih sila, koje su fenomen terorizma iskoristile kao povod za uvođenje drakonskih zakona kojima se ograničavaju sloboda medija i govora, sloboda javnog okupljanja, pa čak i uvođenje tajnog prisluškivanja…

Vlast na raspolaganju ima ogromnu moć, od medija do finansijskih resursa i akademske zajednice, koju dobrim dijelom kontrolira i koja joj je naklonjena, budući da je naslonjena na državne jasle, od čega zavise njeni istraživački projekti, konferencije, putovanja po svijetu a time i općenito udoban život profesora na javnim univerzitetima. Vlast će iskoristiti sve te resurse kako bi se opravdala i učvrstila svoju poziciju.

Vrijeme je za mlade kadrove

Ono što vlast treba učiniti, i to što prije, jeste “isušivanje bare” koja pogoduje nastanku i množenju narodnog nezadovoljstva. To će najefikasnije postići hitnim, ali temeljitim reformama, uvažavajući prijedloge i zahtjeve građanskih plenuma, koji se ovih dana održavaju diljem entiteta Federacija Bosne i Hercegovine. Postoji mnogo prostora za efikasnije i pravednije upravljanje državom, čak i u postojećim ustavnim okvirima – sa dva entiteta, Brčko distriktom i kantonima u Federaciji.

Iako niko ne spori činjenicu da sistemsko ustavno rješenje, po kojem već dvije decenije funkcionira Bosna i Hercegovina, predstavlja izvor mnogih problema, pogrešno je razloge protesta svoditi isključivo na dejtonsko ustrojstvo zemlje, čime neki predstavnici akademske zajednice pokušavaju opravdati korumpiranu vlast.

Članovi vladajućih partija u svojim bazama morali bi prisiliti rukovodstva svojih stranaka da se povuku i stranke prepuste mlađim, obrazovanijim, sposobnijim, poštenijim i nekompromitiranim kadrovima. 

Smanjenjem plaća, voznih parkova, većom transparentnošću, procesuiranjem slučajeva korupcije, boljim parlamentarnim nadzorom javnih nabavki… vlast može vratiti povjerenje građana. Osim toga članovi vladajućih partija u svojim bazama morali bi prisiliti rukovodstva svojih stranaka da se povuku i prepuste ih mlađim, obrazovanijim, sposobnijim, poštenijim i nekompromitiranim kadrovima. To se radi u svim normalnim zapadnim demokracijama, pa čak i u Kini kojom upravlja Komunistička partija. Kod nas već godinama političke stranke vode isti ljudi.

Okolnosti, pak, ne idu u korist prosvjednicima, na način kako to euforično najavljuju svjetski mediji, barem ne kratkoročno. Evo zbog čega. Broj ljudi koji su učestvovali u protestima je mali, iako je donekle bio efikasan, budući da je prisilio četiri kantonalne vlade na podnošenje ostavki. Da bi se protesti mogli nazvati revolucijom ili proljećem, kako je to bio slučaj u arapskom svijetu, bilo je potrebno da na ulice izađu desetine, pa i stotine hiljada građana. To bi već odaslalo signal vlastima da se radi o ozbiljnom nezadovoljstvu velikog broja stanovnika. To se nije desilo i to je slabost ovih protesta.

Negativne strane protesta

Također, nerijetki incidenti prosvjednika, koji su zabilježeni u sukobu s građanima koji možda dijele istu sudbinu, kao što je blokiranje i paralizacija saobraćaja, normalnog kretanja ljudi, sprečavanje majki da uzmu svoju djecu iz vrtića i škola ili bolesnih ljudi da dođu do bolnice, pokazuje negativnu stranu protesta, koji će otupiti njihovu oštricu i dati krila vlastima da je riječ o huliganstvu te narušavanju reda i normalnog života u gradu.

Drugim riječima, to ide u prilog tezi da se radi o pokušaju uzrokovanja anarhije. Građani se boje anarhije, jer su je iskusili početkom rata, kada su njegovom sudbinom upravljali kriminalni elementi koji su im pokušali nametnuti svoju volju. Građani za to nemaju strpljenja i prije će pristati živjeti pod nepravednom vlašću koja im može garantirati osnovnu sigurnost, nego biti izloženi uznemiravanju dok pokušavaju obaviti uobičajene poslove.

Građani se boje anarhije, jer su je iskusili početkom rata, kada su njegovom sudbinom upravljali kriminalni elementi koji su im pokušali nametnuti svoju volju.

Stoga prosvjednici, ukoliko žele svoju revoluciju iznijeti do kraja, nikako ne smiju dozvoliti da u populaciji koja ih podržava dobiju neprijatelje i okrenu je protiv sebe. Ako ljudi eventualno zbog blokade saobraćajnica ostanu bez nekog od svoje obitelji, jer zbog toga možda nije stigao dobiti spasonosni lijek, ako neko novorođenče umre, jer se majka nije na vrijeme uspjela probiti do bolnice i slično, sigurno će biti dovoljan razlog da se o prosvjednicima i iz najobičnijeg puka počne govoriti u negativnom kontekstu, a vremenom će možda i dovesti do masovnog ignoriranja prosvjednika i posmatranja njihovih namjera u drugačijem svjetlu.

Principijelna predizborna koalicija

Krajnje je vrijeme da građani ozbiljno shvate demokraciju. Oni su godinama pasivni i doživljavaju je tek kao periodični izlazak na izbore, na kojima obično biraju iste kandidate. Prave opozicije, zapravo, i nema. Ona je slaba, atomizirana, oportunistički obojena i kompromitirana, jer je za djelić vlasti spremna sklapati neprincipijelne koalicije s jačim nosiocima vlasti samo zbog toga jer će njeni kandidati imati plaće ili poneko mjesto u upravnom odboru javnog preduzeća.

Sve dok opozicija, bilo politička ili ona u građanskom društvu, ne shvati da će se protiv hegemonije kompromitiranih vladajućih političkih oligarhija moći adekvatno nositi samo hitnim sklapanjem principijelne predizborne koalicije pod vodstvom jedne jake političke organizacije s jasnim reformskim programima. Taj cilj nemoguće je postići daljim rasparčavanjem glasačkog tijela putem formiranja novih stranaka.

Prave opozicije, zapravo, i nema. Ona je slaba, atomizirana, oportunistički obojena i kompromitirana, jer je za djelić vlasti spremna sklapati neprincipijelne koalicije s jačim nosiocima vlasti.

Onog momenta kada na ulice Sarajeva, ali i drugih bh. gradova, izađe onoliki broj građana koliko ih je bilo u Titovoj ulici nakon plasmana nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine na Svjetsko prvenstvo u Brazilu, ili makar onoliko koliko ih dođe na novogodišnji koncert u centru grada, tek tada ćemo moći govoriti o pravom bosanskom proljeću ili revoluciji.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO