Bosna zove Evropu

Građani su se okrenuli protiv političke klike koja se pretjerano utopila u daytonski sistem, smatra autor (Anadolija)
Građani su se okrenuli protiv političke klike koja se pretjerano utopila u daytonski sistem, smatra autor (Anadolija)

Piše: Mirnes Kovač

Dobro je što su se protesti desili. Loše je što su se desili nasilje i vandalizam. Međutim, jedina stvar koja je gora od tog vandalizma jeste “politički vandalizam” i vjerovatnoća da on može poroditi još veći haos i još veći vandalizam. Prije svega na produljivanju statusa quo, s jedne strane i secesionizma koji se iz takvog zamornog stanja može pokrenuti, a koji sigurno može odvesti u nesagledive posljedice. Stoga Evropa, prije svih, zbog svoje odgovornosti i propusta iz prošlosti, mora učiniti Bosnu funkcionalnom državom.

Naša javnost već duže vrijeme priča o “Dejtonu” kao “luđačkoj košulji” koja nam je nametnuta, ne uviđajući pri tome da se svi mi sve više počinjemo ponašati kao individue kojima je takva košulja s pravom nametnuta, jer ako vam neko silom nametne luđačku košulju to je jedna stvar, a sasvim je druga stvar to stanje prihvatiti i početi se ponašati u skladu s njim, ustvari svojim ponašanjem opravdavati taj postupak.

Već nekoliko godina EU poručuje bosanskim političarima kako se oni trebaju dogovoriti, a svjesni su da je to nemoguće. 

Pored ove realnosti, protesti koji su se desili protekle sedmice otkrili su i otkrivaju još mnogo drugih nakupljenih problema od kojih bježe i međunarodna zajednica i političke elite, ali i građani!
Krenimo redom.

Nemoguć politički sistem

Namjerno sam na prvo mjesto stavio tzv. “međunarodnu zajednicu”. Ovdje, prije svega, mislim na Evropsku uniju. Dejtonski mirovni sporazaum se pokazao kao idealan zato što je zaustavio rat. Međutim, sada se pokazuje i dokazuje da je on “pogrešna osnova za izgradnju održive države”. Potpisujem oštre kritike koje je 12. februara, gostujući kod Christiane Amanpour, na račun Evropske unije iznio lord Paddy Ashdown, bivši visoki predstavnik u našoj zemlji. Jasno je sada svima da su njegovim odlaskom iz Bosne Sjedinjene Američke Države prepustile Bosnu Evropi. Očigledno su stvari od tada krenule u pogrešnom smjeru. Kao recentni primjer neefikasnosti tog evropskog pristupa uzet ćemo slučaj “Sejdić-Finci”. Već nekoliko godina EU poručuje bosanskim političarima kako se oni trebaju dogovoriti, a svjesni su da je to nemoguće. Nemoguće je, jer ovdje u Bosni, da se moglo dogovoriti, ne bi ni bilo rata i zla koje je proizveo.

Vidno je da posljednjih godina Evropska unija ne uzima dovoljno ozbiljno fragilnu bosansku situaciju. Još je očitije i krajnje nemoralno da ona bez imalo ustezanja kao partnere uzima one koji još imaju pretenzije prema Bosni. Međunarodna zajednica je, kako je to sjajno poentirao profesor Nerzuk Ćurak, “sukreirala politički sistem koji je nemoguć. To je poniženje koje nam je svijet isporučio. To mogu ispraviti tako što će pomoći da se ovdje izgradi zbiljska politička zajednica.” Bosnu i Hercegovinu je opisao kao “zarobljenu državu” u kojoj su vlasnici politike etnonacionalni pobjednici i u kojoj je potrebno u parlamentarne skupštine konačno uvesti građane ove zemlje. Upozorio je, s pravom, na strah i njegovu instrumentalizaciju i od Beograda i od Zagreba, ali i od domaćih političkih aktera koji žele preuzeti vlasništvo nad demonstracijama, a što masovni medijski spinovi u toku proteklih dana maestralno pokazuju.

Dolazimo do političkih lidera. Veoma mi je teško koristiti ovu riječ! Ježim se kada samo pomislim kako je neadekvatna, posebice kada se radi o političkim liderima kod Bošnjaka. Umjesto bilo kakvih objašnjenja i prebacivanja, likovanja i snebivanja, bošnjačka politička scena se mora konsolidirati, jer se bez Bošnjaka, kao najbrojnijeg naroda, ništa ne može riješiti u bilo kakvim budućim rješavanjima. Nažalost, suviše je neorganizirana i izbezumljena građanska scena. Svojom neozbiljnošću i neartikuliranošću upravo ide naruku utovljenim i korumpiranim političkim elitama. Zbog takvih političara je ova kriza dobrodošla. Ona će jasno pokazati ko je ko i koliko ko ima potencijala, ko ima barem mrvu odgovornosti za državu, a ko potpiruje njenu totalnu destrukciju?

Ona malo šira “igra” s demonstracijama i oko demonstracija upravo na području gdje vladaju na ovaj ili onaj način oni što se zovu političkim liderima Bošnjaka je, po svoj prilici, skrojena ili, tačnije, kroji se, zbog činjenice da u posljednje vrijeme realno nema isprofilirane donje crte, crvene linije, minimalnog konsenzusa Bošnjaka kao najbrojnijeg naroda u Bosni i Hercegovini. 

Uskostranački i unutarstranački sukobi i podmetanja će, ukoliko se nastave, samo utrti put ka destrukciji svih onih koji na ovim događanjima pokušaju ostvariti političke poene. To je sada već evidentno kod nekih stranaka i pojedinaca čije prave agende izlaze na vidjelo. Ona malo šira “igra” s demonstracijama i oko demonstracija upravo na području gdje vladaju na ovaj ili onaj način oni što se zovu političkim liderima Bošnjaka je po svoj prilici skrojena ili, tačnije, kroji se, zbog činjenice da u posljednje vrijeme realno nema isprofilirane donje crte, crvene linije, minimalnog konsenzusa Bošnjaka kao najbrojnijeg naroda u Bosni i Hercegovini. Stoga, ima osnova sumnjati da se sva ova ujdurma u Bosni podiže i zbog rezultata posljednjeg popisa. Bošnjaka je, ipak, najviše u Bosni. Jedino oni na Balkanu, realno je i vidno, nisu dobili ono što su svi narodi na Balkanu dobili.
Građani. Dobra je stvar što protesti nisu etnički, u smislu njihove okrenutosti ka etničkoj netrpeljivosti.

Politička atrofija

Građani su se okrenuli protiv političke klike, koja se pretjerano utopila u dejtonski sistem i prihvatila političku atrofiju kao modus operandi. Biti političar je najunosniji biznis u Bosni, bez obzira na notornu činjenicu da možete biti političar i izravno raditi protiv institucija države koja vas plaća, možete biti političar i iz mandata u mandat sjediti i uživati blagodati visokih materijalnih privilegija… K tome, nevladin sektor nije ništa bolje odmakao. U ovako kreiranom političkom sistemu NVO sektor se itekako snalazi i njegovi lideri, umjesto da se istinski bore za dobrobit građana, sve su i po statusu i po materijalnim privilegijama bliži tim političkim elitama koje na sav glas kritiziraju. 

Zar je igdje u savremenom demokratskom svijetu upitno načelo demokratije koje kaže “jedan čovjek – jedan glas”? Jeste u Bosni, u eksperimentalnom pokusu nakon Dejtona! 

Ipak, u slučaju bunta u Bosni je očigledno da je on po lokalitetu na kome se desio monoetnički, jer se desio isključivo u područjima gdje su Bošnjaci većina. Evidentno je, a i dobro je, unatoč svemu, da se i građanski koncept jedino može zagovarati tamo gdje su Bošnjaci većina! Zašto o građanskom konceptu nema govora u Banjoj Luci ili zapadnom Mostaru? Opravdana je sumnja kako ova epizoda ima veze sa rezultatima posljednjeg popisa. Stoga je i razumljivo što su se odmah nakon izbijanja protesta involvirali Beograd i Zagreb. Kada spominjem Beograd ne mislim na rezignirani istup Aleksandra Vučića, već na indikativniju izjavu Ivice Dačića.

Zar je igdje u savremenom demokratskom svijetu upitno načelo demokratije koje kaže “jedan čovjek – jedan glas”? Jeste u Bosni, u eksperimentalnom pokusu nakon Dejtona! Dačić je odmah “prepoznao” opasnost bosanskih protesta i u medijima prokomentirao: “Vidite da tu nije samo u pitanju socijalna kategorija protesta, imate i određene političke zahteve koji idu ka tome ‘jedan čovek jedan glas’, što ide ka ukidanju entiteta, prava naroda u BiH, što otvara ceo jedan začarani krug. Zbog toga je i bio rat u BiH”, izjavio je dan nakon izbijanja protesta Dačić. Izjave Zorana Milovanovića u Mostaru su dobre, samo je promašio mjesto i samim tim ih obesmislio, iako je nastupao kao lider zemlje koja je nedavno primljena u EU.

Glasovi iz EU-a i SAD-a

Pozitivni i ohrabrujući glasovi iz EU-a već stižu poput “poziva na buđenje svih” gosp. Williama Haguea, britanskog ministra vanjskih poslova. “Bosna i Hercegovina pripada porodici nacija Evropske unije i NATO-savezu. Nadam se da ćemo vidjeti vođstvo bosanskih političara, pozitivni angažman bosanskih građana i jaku podršku međunarodne zajednice, kako bi ti ciljevi bili postignuti. Ujedinjeno Kraljevstvo će učiniti svoj dio da pomogne da se to ostvari”, izjavio je Hague u komentaru na proteste u Bosni.

Sličan su ponovile i Sjedinjene Američke Države, ukazujući na nužnost reformi, ali i potcrtale obavezu poštovanja suvereniteta Bosne i Hercegovine i njenog teritorijalnog integriteta, kojeg, očigledno se to pokazalo, Beograd i Zagreb još ne razumiju.

Uz to, indikativno je da su Sjedinjene Američke Države i Velika Britanija svoja diplomatska prisustva u Bosni svele na otpravnike poslova. Pored aktivnijeg involviranja EU-a, sigurno je u Bosni nužno hitnije i energičnije involviranje Sjedinjenih Američkih Država, jer, kao što je to prošlogodišnji Clintonov forum u Little Rocku (povodom objavljivanja dokumenata CIA-e o ulozi obavještajnih službi u donošenju političkih odluka u slučaju rata u Bosni) pokazao, Bosna je bukvalno spašena tek kada su Sjedinjene Američke Države preuzele inicijativu.

Nadati se da Evropskoj uniji neće biti ponovno potrebna ista američka lekcija, jer se požar u Bosni dešava opravdano, krivci su primarni i sekundarni. Primarni krivci su oni koji su napravili ovakav politički sistem i sekundarnim krivcima omogućili da stvore svo nezadovoljstvo, nepravde i korupciju.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Više iz rubrike Piše
POPULARNO