Novi rat osuđen na propast
Piše: Reese Erlich
Posljednji rat u Iraku već počinje eskalirati. Američke vojne snage i njihovi saveznici su na dan poslije Božića pogodili uporišta grupe Islamska država Irak i Levant u 31 zračnom napadu u Iraku i Siriji.
Tri hiljade američkih vojnih savjetnika sada ima ovlasti da prati iračke trupe u borbi, dok američki helikopteri vrše zračne napade nad Irakom.
Zapovjednik Generalštaba Martin Dempsey i državni sekretar John Kerry žele zadržati opcije o službenom slanju vojnika otvorene.
Mnogi sunitski i neki šiitski lideri iz sjevernog Iraka rekli su mi da su i dalje sumnjičavi u vezi ponovnog sudjelovanja Sjedinjenih Američkih Država u borbama. To nije nikakvo iznenađenje.
Ipak je SAD napao Irak prije nešto više od 10 godina pod lažnim izgovorom da želi eliminirati oružje za masovno uništenje.
Njegovi novi ciljevi mnogima se čine jednako nevjerovatnim.
Američki diplomata mi je u augustu ponovio tri prava razloga za novi rat: zaustaviti neposredno ubijanje manjina koje bježe od napada ISIL-a, zaštiti američke vojnike u sjevernom gradu Erbilu i spriječiti ISIL da napadne kurdsko područje.
Kada se analiziraju, nijedan od ovih razloga nije održiv.
Prvo, uprkos tvrdnjama skeptika, ISIL nema mogućnosti da napadne kurdsku regiju. Oni nikada ne bi mogli zauzeti područje na kojem živi osam miliona Kurda i na kojem se nalaze stotine hiljada organizovanih i dobro obučenih vojnika.
Drugo, ciljevi SAD-a mnogo su veći od zaštite manjina i vojnika. SAD je 8. augusta započeo granatiranje Iraka. Pentagon je do 14. augusta utvrdio da manjine više ne bježe od ISIL-a.
Raniji poraz
Američko vojno i diplomatsko osoblje također nije bilo izloženo nikakvoj stvarnoj opasnosti. Aerodromi su ostali otvoreni za vrijeme krize tako da bi vojska brzo mogla evakuirati osoblje. Pa ipak, SAD je u tom trenutku intenzivirao granatiranje.
SAD se suočava s velikim preprekama na svom putu ka pobjedi protiv ISIL-a.
SAD vodi sadašnji sukob dijelom zato što je izgubio posljednji rat u Iraku. SAD se nadao da će svrgnuti Saddama Husseina, da će u Bagdadu postaviti prijateljski nastrojenu vladu i da će uspostaviti američki utjecaj u cijeloj regiji.
Ali, 2008. godine, administracija bivšeg predsjednika Georgea W. Busha potpisala je Sporazum o statusu snaga, koji je klasificirao poraz SAD-a.
Do kraja 2011. godine, SAD je povukao svoje trupe, zatvorio svoje vojne baze, a nezavisna Vlada u Bagdadu postala je više prijateljski nastrojena prema Teheranu nego prema Washingtonu.
Kritičari poput senatora Johna McCaina i bivšeg direktora CIA-e Leona Panette tvrde da su politički lideri odustali od dobitaka koje je ostvarila vojska zbog nedostatka političke volje.
Ali, general američke vojske Daniel P. Bolger ističe da je SAD poražen i politički i vojno, te da je bio prisiljen napustiti Irak.
Administracija Baracka Obame sada pokušava dobiti novi rat u Iraku sa još manjom domaćom podrškom i manjim vojnim resursima nego 2003. godine.
SAD se suočava sa velikim preprekama na svom putu ka pobjedi protiv ISIL-a. Američki diplomati priznali su mi da SAD ne može pobijediti samo zračnim napadima.
Pored toga, SAD nema saveznike koji su sposobni da se bore protiv ISIL-a na kopnu, a kamoli da okupiraju i upravljaju područjima u Siriji i Iraku koja oni kontroliraju.
Iračka vojska se raspala zbog ISIL-ove ofanzive prošlog ljeta. Iračka vlada je nakon toga mobilizirala konzervativne šiitske milicije i rasporedila ih na front.
ISIL je već prilagodio svoju taktiku kako bi vodio ovaj nekonvencionalni rat, skrivajući se među civilnim stanovništvom.
Zabilježen je najmanje jedan slučaj da su te milicije prilikom zauzimanja teritorije pod kontrolom ISIL-a, zabranile sunitima da se vrate svojim domovima, što neki kritičari nazivaju etničkim čišćenjem. Suniti još doživljavaju iračku vojsku i savezničke milicije kao sektaške snage kojima upravljaju šiitski lideri.
Izgledi za pobjedu SAD-a u Siriji još su manji. SAD podržava građansku grupu, Sirijsku nacionalnu koaliciju, koja ima malu podršku građana.
Pentagon je prestao podržavati Slobodnu sirijsku vojsku, takozvane umjerene snage koje je SAD tri godine podržavao.
Slobodna sirijska vojska, koja sa razlogom nije baš popularna, želi da se fokusira na poraz režima Bashara al-Assada, dok SAD traži da se pobunjenici prvo bore protiv ISIL-a.
Nova taktika ISIL-a
Sada Obamina administracija ima novi plan. SAD tvrdi da će provjeriti umjerene pobunjenike, poslati ih na godinu dana u Saudijsku Arabiju na obuku, te ih zatim vratiti u Siriju. Ali čak je i potpredsjednik Joe Biden priznao da su Saudijci godinama finansirali i naoružavali ekstremističke pobunjenike. Administracija nije ponudila ništa više od uvjerenja da su Saudijci promijenili ovu praksu.
Bez mogućih saveznika na terenu, Obamina administracija ima nekoliko opcija ako želi pobijediti ISIL. Domaći ratni huškači pritisnut će Obamu da pošalje dodatne trupe, ali ne postoji garancija da će i hiljade novih vojnika uspjeti.
ISIL je već prilagodio svoju taktiku kako bi vodio ovaj nekonvencionalni rat, skrivajući se među civilnim stanovništvom.
Prema zakonu o potrošnji 1,1 hiljada milijardi dolara, koji je usvojen ovog mjeseca, odobreno je 64 milijarde dolara za ratove u Afganistanu, Siriji, Iraku, i drugim zemljama.
Obama je zatražio od Kongresa da odobri ratove u Iraku i Siriji. Odbor za vanjsku politiku američkog Senata krajem decembra se složio s tim, a konačno glasanje Senata očekuje se početkom 2015.
Bez obzira na to šta će se desiti u Washingtonu, američki narod neće podržati još jedan beskonačni rat. Kao što se desilo sa ratom u Iraku 2003. godine, javno mišljenje promijenit će se protiv trećeg rata u Iraku dok se troškovi ratovanja budu povećavali, dok američki vojnici budu ubijani, a vojne pobjede i dalje budu rijetke.
Nakon godina laži i besmislenih vojnih sukoba, čvrsto i odlučno protivljenje ratu jedini je put prema boljoj budućnosti.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera