Izraelski zakon potvrđuje aparthejd

Građani Izraela palestinske nacionalnosti čine 20 posto ukupnog stanovništva (AFP)

Piše: Waad Ghantous

Uprkos protestima zbog usvajanja Nacrta novog zakona o “jevrejskog državi”, njegov diskriminirajući sadržaj dio je duge historije izraelske marginalizacije i diskriminacije palestinske zajednice.

Zakon koji izraelski parlament Knesset tek treba usvojiti definiše Izrael kao “nacionalnu državu jevrejskog naroda”, koja čuva cionistička načela, na kojima je osnovana prije više od 60 godina, na štetu svih Palestinaca.

Oni koji brane taj zakon ističu da štiti “prava svih građana”, zanemarujući činjenicu samo Jevrejima garantuje “zajednička prava”, kojima je uvijek, bez obzira na njihovo porijeklo, bilo dozvoljeno da migriraju u Izrael i dobiju državljanstvo.

Uprkos našem nominalnom državljanstvu, nas su uvijek smatrali građanima drugog reda, koji imaju ograničena prava, bez ikakvog razloga, osim što nismo rođeni Jevreji.

U Netanyahuovom kabinetu ministri su usvojili zakon: 15 ministara je bilo za, a njih šest protiv zakona, što je navodno uzrokovalo žučnu raspravu. Kao i obično, debata se nije fokusirala na prava palestinskih stanovnika Izraela, koji čine 20 posto ukupnog stanovništva, nego se usredsredila na izraelsku deklaraciju nezavisnosti i začetničku ideologiju cionizma.

Za 1,7 miliona Palestinaca, koji su bili prisiljeni prihvatiti izraelsko državljanstvo i nastaviti živjeti u onome što je postao Izrael nakon dana Nakbe, ovaj zakon ne predstavlja ništa više nego konačno skidanje maske Izraela pred cijelim svijetom. 

Rasprava, koju je ovaj zakon uzrokovao, također ne predstavlja ništa novo: uprkos našem nominalnom državljanstvu, nas su uvijek smatrali građanima drugog reda, koji imaju ograničena prava, bez ikakvog razloga, osim što nismo rođeni Jevreji.

Diskriminacija od prvog dana

Usvajanje Netanyahuovog najnovijeg nacrta zakona nema nikakav značaj Palestincima iz cijelog svijeta – one iz današnjeg Izraela, okupiranih palestinskih teritorija i dijaspore, gdje milioni izbjeglica čekaju na povratak u zemlju iz koje su nasilno protjerani 1948. godine.

Za nas koji živimo u današnjem Izraelu zakon je samo simboličan, zato što već postoje deseci takvih koji “diskriminiraju palestinske građane Izraela u svim sferama života, uključujući i njihovo pravo na sudjelovanje u političkom životu, pristup zemljištu, obrazovanju, sredstvima državnog proračuna i kaznenim postupcima”, otkriva pravni centar Adalah.

Zar već nije jasno da Palestinci u Izraelu žive pod istom okupacijom kao i Palestinci na Zapadnoj obali, uključujući Jerusalem i zatvoreni Pojas Gaze? Dok nas tretiraju kao “demografsku prijetnju”, Izrael se pred svijetom ponosi našim državljanstvom kao neki dokaz njihove demokratske prirode, dok u isto vrijeme pokušava ograničiti naše prisustvo i utjecaj u društvu.

Nakon proglašenja nezavisnosti, prvi premijer David Ben Gurion negodovao je zbog broja Palestinaca koji su ostali u zemlji predaka, žaleći što Izrael bez rata neće moći “očistiti cijelu centralnu regiju Galileju” od 100.000 autohtonih stanovnika koji su tada naseljavali to područje.

Selo Al-Arqib izraelski buldožeri su srušili 78 puta od jula 2010. godine. Međutim, njegovi stanovnici odbijaju ga napustiti, vraćajući se i obnavljajući ga svaki put.

Ali, izraelski lideri su zapravo to i pokušali učiniti, čak i u vrijeme mira. Posljednjih nekoliko godina plan da se uništi selo Ramiyya u Galileji i protjera stanovništvo jedan je od primjera pokušaja da se ostvari san Ben Guriona. I kako je profesor Hilel Cohen sa Hebrejskog Univerziteta rekao: “Projekt ‘judeizacije Galileje’ počeo je kada je osnovana država Izrael te se nastavio provoditi u raznim oblicima do danas.”

U pustinji Negev palestinskim beduinima s izraelskim državljanstvom ruše kuće te im uskraćuju osnovne potrepštine poput vode, struje i obrazovanja. Muškarcima, ženama i djeci, kojih je gotovo 53.000 i koji žive u više od 40 “nepriznatih” sela širom te regije, sada slijedi iseljenje.

Naprimjer, selo Al-Arqib izraelski buldožeri su srušili 78 puta od jula 2010. godine. Međutim, njegovi stanovnici odbijaju da ga napuste, vraćajući se i obnavljajući ga svaki put. Zar im još nije jasno da nas, od prvog dana, izraelski lideri tretiraju kao građane drugog reda? I može li zakon o “jevrejskoj državi”, koji uglavnom ne pruža nikakve korisne informacije, dodatno otežati njihov svakodnevni život?

To što se “centralisti” i “liberali”, poput ministra finansija Yaira Lapida i ministrice pravde Tzipi Livni, protive zakonu prikazuje cijelo pitanje kao još jedan slučaj izraelskog političkog establišmenta koji se raspravlja i kontroliše našu budućnost bez da nas išta pita.

Propali projekt

Ipak, palestinske političke stranke u Izraelu i dalje imaju predstavnike u Knessetu. Očigledno uvjereni da mogu utjecati na donošenje zakona u Parlamentu, nastavljaju se boriti za naše glasove i tokom političkih kampanja nas potiču da ih podržavamo.

Ali, ovaj projekt se nije pokazao uspješnim. Uprkos tome što imaju priliku govoriti u Parlamentu, nisu poboljšali našu stvarnost. Navala rasističkih zakona se nije smanjila, provokacija izraelskih političara se povećala, a naši napori da se organizujemo kao jedinstvena politička sila otežani su unutrašnjim podjelama i takmičenjima arapskih političkih stranaka.

Izraelske tvrdnje da nisu država aparthejda uvijek se oslanjala na činjenicu da palestinski stanovnici Izraela mogu glasati i sudjelovati u donošenju zakona. Treba li nam još dokaza da je ovo bila maska od samog početka?

Palestinski zastupnik Hanin Zoabi nedavno je dobio zabranu pristupa Parlamentu od šest mjeseci, nakon što je izjavio da Palestinci koji su ovog ljeta oteli i ubili tri izraelska doseljenika nisu “teroristi”.

Sada Netanyahu i njegove bijesne desničarske pristalice predlažu novi zakon, kojim će se isključiti svi zastupnici “koji za vrijeme rata ili vojne akcije protiv neprijateljske države ili terorističke organizacije javno podržavaju vojnu borbu”. Zakon su prikladno nazvali po njegovom inicijatoru Haninu Zoabi.

Izraelske tvrdnje da oni nisu država aparthejda uvijek se oslanjala na činjenicu da palestinski stanovnici Izraela mogu glasati i sudjelovati u donošenju zakona. Treba li nam još dokaza da je ovo bila maska od samog početka?

Sa zakonom koji otvoreno izjavljuje da je Izrael država samo za jevrejski narod krajnje je vrijeme da Palestinci u Izraelu prestanu vjerovati da će sudjelovanje u ovom teatru apsurda, to jest u izraelskom političkom procesu, u budućnosti poboljšati naše živote i našu borbu.

Vrijeme je da se poduzmu mjere ka rješavanju naše političke razjedinjenosti i da se uspostave veze s našim zemljacima na okupiranim palestinskim teritorijima i dijaspori, kako bi se formirala zajednička borba koja će biti u stanju postati ozbiljan izazov posljednjem ovosvjetskom kolonijalnom okupatoru.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera