Evoluira integrativni faktor BiH

Piše: Emir Hadžikadunić

Na današnji dan, prije tačno godinu dana, u okviru međunarodnog simpozija o Aliji Izetbegoviću i Sarajevskom procesu, održao sam predavanje na temu: ”Challenges today, perspectives of Bosnia and Herzegovina tomorrow” (Izazovi danas, perspektive BiH sutra).

Na kraju izlaganja postavio sam pitanje kuda ide Bosna i Hercegovina i pokušao dati sljedeći odgovor: “Budućnost BiH je u evolutivnom političkom procesu, iskrenom i otvorenom dijalogu svih političkih aktera, razvoju integrativne političke kulture kroz afirmaciju ekonomskih interesa svih naroda u BiH.

Budućnost je u regionalnoj, komšijskoj saradnji, u procesu evropskih integracija. Perspektiva je da glasači, građani BiH artikuliraju interese običnog čovjeka od zdravstvene zaštite, kvalitetnog školstva, sigurnog okruženja…  Naš put je evropski, naše vrijednosti su evropske, naša budućnost je evropska”.

Politički procesi u RS-u

Kao ilustrativan primjer naveo sam državnog ministra Mirka Šarovića iz SDS-a, koji je tokom svog mandata afirmirao vanjskotrgovinske interese cijele Bosne i Hercegovine, dakle interese svih nivoa vlasti, oba entiteta, svih naroda i građana, što predstavlja stvarnu brigu za svakog potrošača, proizvođača ili trgovca od Banje Luke preko Doboja do Sarajeva i Mostara.

Njega takvog smijenio je Milorad Dodik i SNSD u Parlamentarnoj skupštini BiH 23. oktobra prošle godine.

Izrazio sam, također, očekivanje da će političke partije sa sjedištem u RS-u kao dio tog evolutivnog političkog procesa pristati na programsko koaliranje preko entitetske crte.

 To bi praktično značilo da srpska pozicija i opozicija iz RS-a nisu nužno ujedinjene na državnom nivou u zaštiti jednog i jedinog, primordijalno definiranog nacionalnog interesa, što je bio slučaj svih postdejtonskih godina.

Ipak, nisam očekivao da će te promjene, ta politička evolucija ići tako brzo i tako snažno. SNSD je već izgubio polugu vlasti u Predsjedništvu BiH, time i diplomatsko konzularnu mrežu,  komandovanje oružanim snagama BiH… Moguće je da sada izgubi i Vijeće ministara BiH, kadriranje u državnim agencijama… Ono što je značajnije od toga jeste činjenica da se to desilo lideru i stranci koji su afirmirali ratne podjele ili referendumsku retoriku. I da, desilo se to u političkom dvorištu Milorada Dodika.

Danas je Republika Srpska duboko podijeljena između dva suprostavljena politička bloka. Može se pretpostaviti da će svaka entitetska većina biti na granici glasanja o nepovjerenju.  Od većinskog bloka takvo priznanje stiglo je samo od potpredsjednika SNSD-a Igora Radojičića. “Zaista je teško zamisliti da parlament sa tako uskom većinom i takvim podjelama između stranaka i blokova funkcioniše četiri godine. To je noćna mora.” Ko bi, zaista, mogao obuzdati ucjene, transfere ili iživljavanje potencijalno korumpiranih narodnih poslanika u ispunjavanju svih njihovih želja u naredne četiri godine?

Mali i veliki igrači

Bez obzira na stvarni ishod dogovora SDA, DF i Saveza za promjene RS-a za formiranje državne vlasti, njihova saglasnost oko načelnih programskih ciljeva predstavlja povijesnu prekretnicu u razvoju integrativne političke kulture u Bosni i Hercegovini.

Čekali smo ko će odškrinuti ta vrata i popuniti taj politički prostor. Danas je odgovornost za afirmiranje takve političke kulture hrabro i liderski preuzeo Bakir Izetbegović, zamjenik predsjednika SDA i član Predsjedništva BiH. Zapravo je Izetbegović položio kamen temeljac jedne nove i drugačije Bosne i Hercegovine u Doboju kada je u RS doveo investitore iz Azerbejdžana. Dakle, investicijski projekat neće rezultirati samo otvaranjem novih radnih mjesta, razvojem poljoprivrede u regiji i povećanjem ekonomskog rasta cijele države.

Lider DF-a Željko Komšić, kojeg naivno omalovažavaju male građanske stranke bez realne vizije o budućnosti BiH ili SBB kao uvrijeđena politička udavača, zaslužuje, također ,politički kredit zbog preuzimanja odgovornosti da napravi konkretne postizborne rezultate. U tom smislu, odgovor DF-a Našoj stranci da BiH nije od Marijin Dvora do Kozije ćuprije nije mogao biti precizniji.

Zaslužuju ga lideri stranaka iz RS-a Mladen Ivanić, Mladen Bosić i Dragan Čavić, koji su skupili dovoljno političke hrabrosti za takav iskorak uprkos medijskom maltretiranju režimskog RTRS-a. I na koncu, zaslužuje ga Martin Raguž, predsjednik HDZ –a 1990, koji vjerovatno neće dijeliti vlast, ali je retorički uporno afirmirao integrativnu političku kulturu.

Treba još sačekati i vidjeti koliko dugo će Dragan Čović, predsjednik HDZ-a braniti interese Milorada Dodika i SNSD-a. I dok prvi, makar deklarativno, afirmira program evropskih, drugi  zagovara prorusku agenturu u Bosni i Hercegovini i od lošeg statusa quo navlači još luđu ukrajinsku košulju. Čović se dokazao kao uporan i tvrdoglav političar koji nerijetko zateže do pucanja, najčešće na svoju vlastitu štetu. Breme njegove odgovornosti postajaće sve veće kako se bliži dan za formiranje državne vlasti.     

Pokazalo se da je izbor većeg broja manjih hrvatskih stranaka za koaliranje, loš, poguban za stabilnost FBiH. U tom kontekstu treba pozdraviti programski sporazum manjeg broja većih stranaka (SDA, DF i HDZ), odnosno povratak HDZ-a u federalnu vlast. Od toga je važnije samo to što jedna građanska partija pronalazi smisao u programskom koaliranju sa nacionalno profiliranim HDZ-om.

Mada to matematičko koaliranje nije do kraja dogovoreno, treba vidjeti kakve ustupke može tražiti Željko Komšić zbog deklarativnog odustajanja od bošnjačkih i hrvatskih pozicija. Zapravo, stvarni, istinski kompromis u slučaju Sejdić-Finci ili hrvatskog pitanja, pored SDA, mogu i trebaju dogovarati upravo DF i HDZ. Na koncu, taj dijalog, taj susret građanskog i nacionalnog od suštinskog je značaja za stabilnost i prosperitet Bosne i Hercegovine.

Dvije ideološke krajnosti

Budućnost BiH je u snažnijoj artikulaciji političkih interesa Srba u Sarajevu, Bošnjaka u Višegradu, Hrvata u Derventi… U tom je kontekstu uloga Domovine još jedna prekretnica u afirmaciji jedne drugačije političke kulture. Zbog značaja postizborne matematike, njima se nude oba bloka iz RS-a. I da je bilo više zrelosti i mudrosti kod SDP-a BiH, odnosno da ta stranka nije rasipala svoje glasove u manjem entitetu, danas bi uticaj Domovine bio presudan za formiranje parlamentarne većine u RS-u. 

U svim postizbornim kombinatorikama postepeno se otkriva, evoluira taj integrativni faktor Bosne i Hercegovine, to opće, zajedničko dobro. Zato nije bajka multikulturna, decentralizirana Bosna i Hercegovina, država jednakopravnih naroda i slobodnih građana, inkluzivnih nacionalnih politika u kojoj je osiguran visok stepen individualnih i kolektivnih prava. 

Ostaje da sačekamo koje političke garniture znaju i mogu dogovoriti povijesnu konstituciju komotnu za dvije ideološke krajnosti, onu koja zagovara individualna i drugu koja afirmira kolektivna ili nacionalna prava.

Stvarni iskorak mogu napraviti samo politički vizionari širokih pogleda, oslobođeni od etno-nacionalne mržnje, ideoloških mantri ili uskostranačkih interesa. Uzimajući u obzir svu složenost jedne takve misije, takva bi politička reprezentacija BiH zaslužila Nobelovu nagradu za mir.  

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera