Kineska ekonomija šiša američku u Crnoj Gori

Piše: Andrej Nikolaidis

Prođe li stvar u državnom Parlamentu, u Crnoj Gori će uskoro, možda već do Nove godine, početi izgradnja, kako optimisti ističu, “najvećeg infrastrukturnog projekta” u istoriji ove zemlje.

Počeće – nakon decenije obećanja i najava “evo, sad će, samo što nije” – izgradnja autoputa koji će povezati jug sa sjeverom zemlje, a Crnu Goru sa Srbijom.

Poligon za kaskadere

Jeste, bilo je tu puta i ranije, a veze između Crne Gore i Srbije nikada i nisu prekinute, naročito ne one simboličke i nevidljive, premda ovakvu harmoniju u odnosima dvije države, kakva je zavladala od dolaska Vučića na vlast, ne pamte ni najstarije sijede glave…

Ali “ono” što ide od Podgorice ka sjeveru prije je poligon za kaskadere, nego put kojim bi trebalo voziti robu i ljude.

Onoga ko preživi prolazak kroz Platije, sve skliske okuke koje vode u bezdan i sve stijene koje iz nebeskih visina u odronima padaju na asfalt, avanturu za koju sam vjerovao da se dešava samo u američkim filmovima, ne i u životima običnih ljudi kakvi smo mi, čeka mukotrpni, spori put do granice sa Srbijom. Ili obratno, naravno.

Ako se nekome čini da je put koji će se graditi skup, neka prebroji sve one koji su život ostavili na užasnoj cesti koja bi sada, kako se kaže, trebala otići u istoriju.

Pa neka zbroji: šta je skuplje.

A da će budući autoput biti jeftin – neće. Prva dionica puta, duga 41 kilometar, koja počinje na 63 metra, a završava na 1100 metara nadmorske visine i imaće 18 tunela i 13 mostova, koštaće cijelih 700 miliona eura. To je otprilike 1.000 eura po glavi stanovnika.

Iz Vlade kažu kako je kineska Exim banka dala punudu koja se nije mogla odbiti: povlašćeni kredit sa rokom otplate od 20 godina, šestogodošnjim grejs periodom i kamatom od svega dva odsto godišnje, uvećanom za euribor. To, rečeno je, stoji u ugovoru koji su u Kineskoj ambasadi potpisale Vlada Crne Gore i kineska Exim banka.

U odnosu na prvobitnu ponudu, kaže se još, Vladini pregovarači, ministri Ivan Brajović i Radoje Žugić, uspjeli su da povećaju grejs period sa pet na šest godina, “sa niskom kamatom, koja nije zabilježena u poslovnoj praksi”.

To, praktično, znači da će država Crna Gora kredit početi vraćati tek 2021. godine.

Jeste puno para, ali ako se prihvati ugao gledanja na stvar koji predlaže Vlada, nećemo mi taj kredit ni osjetiti. Jer, kako nam je rečeno sa nadležnog mjesta, “ako se ima u vidu da je euribor oko pola odsto, dolazi se do zaključka da će ukupna kamata na kredit biti svega 2,5 odsto”.

Po računici dobro obaviještenog i pouzdanog portala “Analitika”: “budžetsko opterećenje za državu će prve godine izgradnje biti svega 9,6 miliona eura, druge godine 19 miliona, dok će se ostalih godina kretati 40 do 50 miliona eura, s tim što će taj iznos biti umanjen, procjenjuje se, do 40 odsto naplatom putarine. To praktično znači da će maksimalna godišnja rata biti blizu 40 miliona eura, čak i ako naplata putarine bude ispod očekivanja”.

Izbjegnuto raspisivanje tendera

Generalna direktorica Direktorata za državne puteve Angelina Živković saopštila je da je nakon razgovora sa nekoliko ponuđača izbor pao na Kineze, jer je Exim banka ponudila najbolji aranžman: kineska banka daje Crnoj Gori zajam kojim ova država plaća kinesku kompaniju China Road and Bridge Corporation (CRBC) da izgradi put.

“Nijesmo morali raspisivati tender, jer postoji međudržavni sporazum između Crne Gore i Kine. To nam je omogućilo da izbjegnemo raspisivanje tendera”, objasnila je Živković.

Ima tu još jedna stvar, o kojoj niko ne govori: do 2021. u Crnoj Gori će neko pronaći naftu i plin, tako da će nam pare koje ćemo dati za autoput pasti kao sitniš za žvake.

Nema dana da se u medijima ne licitira crnogorskim mjestima koja leže na nafti i plinu: do sada su pominjani Prevlaka i Ulcinj, a sad, evo, izgleda da i Budva pluta na crnom zlatu.

Tako je to: para na paru ide.

Ko ne riskira ne profitira, što bi rekao Del Boj iz Mućki, istinski, a nepriznati otac onoga što se naziva “Crnogorskom ekonomskom školom”.  

Nisu, međutim, svi oduševljeni najavom izgradnje autoputa.

Opoziciona Pravedna Crna Gora saopštila je da će “preskupa dionica jednog samoobmanjujućeg ekonomskog projekta Crnu Goru snažno gurnuti u predvorje bankrota, dok se čitav posao politički svodi na kupovinu još koje godine vlasti. Finansijske posljedice zajma za jednu siromašnu državu su nesumnjivo upozoravajuće”.

Iz ove partije tvrde da će kineski kredit javni dug Crne Gore podići na blizu 80 odsto društvenog proizvoda i time diskvalifikovati državne finansije u pogledu evropskih kriterijuma. 

Prema njihovim riječima, ako je naša država već trebala da uzima rizične zajmove, onda su ta sredstva mogla biti namijenjena jačanju ekonomske suverenosti, institucionalne održivosti i stvaralačkog društva. 

Nisam stručan, ali ako bih morao birati između 700 miliona za put koji čovjek vidi i može njime voziti i 700 miliona za ideološke fantazme kakvi su “ekonomska suverenost, institucionalna održivosti i stvaralačko društvo”, za koje niko ne zna ni šta su, a kamoli gdje postoje, ja bih pare, ipak, dao za put.

Drugi prijedlog Pozitivne je daleko bolji i konkretniji: pare od kredita investirati “u profitabilne energetske objekte u svojini države, razvoj agroekonomije, javne zdravstvene usluge i javno obrazovanje ili, naprimjer, u međunarodno umrežene projekte iz informatičke tehnologije”.  

To bi čovjek potpisao, ali, znajući prirodu ove vlasti i naroda, ruku dajem da se takvo što u skorijoj budućnosti neće desiti. I da će Crna Gora, prije nego da uloži u jačanje kompanija u državnoj svojini i informatičke tehnologije, uvijek radije poslušati šaljivi prijedlog za investiciju koji su dali The Books of Knjige: ako dođe do stani-pani, da Milo uzme sve pare koje nađe u državi, uplati jedinicu na Manchester United, pa šta bude. 

Dnevnik “Vijesti” javio je kako je Svjetska banka, pazite sad, “nezvanično” saopštila da ta institucija kinesku kompaniju CRBC, našeg budućeg poslovnog partnera, optužuje za mito i korupciju.

Što nije strašno, pošto nije mali broj uglednih ekonomista, aktivista i intelektualaca, posebno na ljevici, koji samu Svjetsku banku vrlo zvanično optužuju za stvari u odnosu na koje su mito i korupcija dječija igra.

Na crnoj listi

“Kada je neko na našoj crnoj listi nama se zabranjuje da poslujemo s njim u određenom vremenskom periodu”, saopštili su “Vijestima” iz Svjetske banke.

To mora da je grdno nasekiralo Kineze.

Jer stvari stoje ovako: uprkos Svjetskoj banci i svim ostalim vojno-monetarnim instrumentima američke hegemonije, kineska je ekonomija, prema navodima MMF-a, prvi put prešišala američku.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera