Istina o Guantanamu izlazi na vidjelo

Piše: Alka Pradhan

“Pravednost” je riječ koju ne povezujemo često sa zatvorom Guantanamo, gdje su smješteni zatvorenici koji su izgubili svaku nadu i koji već 12 godina sjede u čeličnim ćelijama, daleko od svojih porodica. “Istinitost” nije koncept koji se obično primjenjuje u zloglasnom logoru, o kojem administracija predsjednika Obame krije više informacija nego što je to radila administracija predsjednika Georgea W. Busha. Kao i informacije o trenutnom broju štrajkača koji protestuju protiv produženja pritvorske kazne bez optužbe.

Moj klijent koji štrajkuje glađu Abu Wael Dhiab, uz pomoć angažirane javnosti, uspio je dobiti bitku za istinitost i pravednost u Guantanamu. U žestokoj sudskoj borbi, u zadnji čas smo zaustavili pokušaj Vlade da prvo suđenje o uvredljivom prisilnom hranjenju u zatvoru bude održano u tajnosti. Prema odluci sutkinje Gladys Kessler, javnost će imati pravo da na suđenju čuje sve o patnjama koje naš klijent svakodnevno trpi.

Nakon toga, u možda najznačajnijoj odluci vezanoj za Guantanamo u posljednjih nekoliko godina, sutkinja Kessler naredila je puštanje u javnost videosnimaka koji pokazuju prisilno izvlačenje iz ćelije i prisilno hranjenje Dhiabija. Prvi put, poznate informacije o Guantanamu neće biti svedene na saopćenja za javnost američke vlade. Svi će imati priliku pogledati i sami presuditi o svakodnevnom tretmanu nevinih ljudi poput Dhiaba. 

U zatvoru 12 godina

Bio je to dug put. Prošlo je više od godinu otkad je Dhiab prvi put stao pred sud u pokušaju da zaustavi korištenje uvredljivih tehnika prisilnog hranjenja koje se koriste da ga kazne zbog mirnog štrajka glađu. Nakon što je u Pakistanu 2002. godine uhapšen i prebačen u Guantanamo, Dhiab nikada nije optužen, te je 2009. godine dobio dopuštenje za puštanje na slobodu. Za vrijeme 12 godina provedenih u zatvoru, jedan od njegovih sinova je umro, a njegova porodica je pobjegla pred nasiljem u Siriji. Abu Wael znači ‘otac Waela’, ime koje preferira nakon sinove smrti. Dhiab ne želi umrijeti i ne protivi se hranjenju ako to njegovo zdravstveno stanje zahtijeva. Ali on neće prestati štrajkovati glađu zbog nepravednog zadržavanja u zatvoru i zbog toga ne bi trebao biti izložen neljudskim metodama prisilnog hranjenja.

Od samog početka Dhiabova pravna borba da se zaustavi ovo zlostavljanje je bila turbulentna. Vlada je prvo tvrdila da sutkinja nema ovlasti da preispita procedure koje se koriste u Guantanamu, argument koji je sutkinja na njegovom slučaju prvobitno prihvatila, iako također smatra da je “savršeno jasno (…) da je prisilno hranjenje bolni, ponižavajući i degradirajući proces”.

Uložili smo žalbu i u historijskoj presudi dobili pravo da osporimo svakodnevno zlostavljanje zatvorenika u Guantanamu. Kasnije smo uložili žalbu za dobivanje videosnimaka na kojima se prikazuje Dhiabovo prisilno hranjenje i prisilno izvlačenje iz ćelije: pet opremljenih stražara svakodnevno su ga izvlačili iz ćelije. Podnijeli smo tužbu kako bismo pokušali spriječiti zapovjednika zatvora Guantanamo, čovjeka koji nema nikakvo medicinsko znanje, da uskrati Dhiabu kolica, koja on koristi već godinama, zbog bolova u leđima, bubrezima i nogama, zbog kojeg se ne može kretati.

Sve informacije o zatvoru Guantanamo se čuvaju pod neosnovanim tvrdnjama koje se pozivaju na “nacionalnu sigurnost”, zbog kojih sudovi često oklijevaju reagovati. 

Zatim smo podnijeli tužbu kako bismo dobili sudski nalog za nezavisne medicinske stručnjake (internistu i psihijatra) koji bi došli u zatvor Guantanamo i procijenili Dhiabovo zdravstveno stanje, jer nakon 12 godina zlostavljanja razumljivo da on više ne vjeruje ljekarima iz Guantanama. A onda smo morali podnijeti tužbu kako bismo omogućili da nezavisni ljekar može koristiti stetoskop opremljene zdravstvene ustanove u Guanatanamu, umjesto da nosi svoj vlastiti.

U posljednjoj sedmici prije Dhiabovog saslušanja o tome postoji li osnova za žalbu o prisilnom hranjenju, Vlada je iskoristila posljednji trik: zatražila je od Suda da saslušanje bude održano u tajnosti, bez medija ili svjedoka. Obamina administracija, za koju je predsjednik rekao da je “najtransparentnija” u historiji SAD-a, prestravljena je jer će američka javnost napokon vidjeti da se niko u zatvoru u Guantanamu ne pridržava mota koji glasi “Sigurno, čovječno, zakonito, transparentno”. Prisilno hranjenje i izvlačenje Dhiaba iz ćelije ugrožava njegovo zdravlje, degradira ga, krši njegova temeljna prava, te ih je zbog toga, Vlada vjeruje, najbolje držati skrivene.

Nama, Dhiabovim advokatima, može se oprostiti što se brinemo da će Ministarstvo pravde pobijediti. Sve informacije o zatvoru Guantanamo se čuvaju pod neosnovanim tvrdnjama koje pozivaju na “nacionalnu sigurnost”, zbog kojih sudovi često oklijevaju reagovati. To je razlog zašto je odluka sutkinje Kessler kojom će saslušanje biti otvoreno za javnost – bitna. Napisala je: Čini se da je Vlada zaboravila riječi Vrhovnog suda… “Otvorenost povećava i osnovnu pravednost (…) suđenja i prividnu pravednost koja je toliko bitna za povjerenje javnosti u sistemu.”

To je također razlog zašto odluka sutkinje Kessler da pusti u javnost videosnimke zlostavljanja predstavlja nevjerovatan pomak od sudstva ka odredbama izvršne vlasti:

“Čak i kada razlozi Vlade za klasifikaciju ukazuju na stvarnu mogućnost nanošenja štete, Sud se mora uvjeriti da su opravdanja za to ‘racionalna i uvjerljiva’ (…) U razmatranju [tih razloga] Sud smatra da je većina njih nejasna, sumnjiva, da im nedostaje konkretnosti ili da su jednostavno nevjerodostojni.”

Vežu ga za stolicu i intubiraju

Nakon ovih sjajnih odluka, javnost će imati priliku čuti tri stručnjaka koja će svjedočiti o tome šta se zapravo dešava u Guantanamu. Američki narod će imati priliku vidjeti dokaze o tužbama kojim Dhiab tvrdi da ga pet stražara svakodnevno prisilno izvlači iz ćelije, da mu odbijaju dati kolica i štake, da ga vežu za stolicu i intubiraju, te da ga zatim vraćaju u ćeliju, gdje čeka slijedeće prisilno hranjenje.

Veselimo se slijedećoj borbi. U Washingtonu smo počeli sudski postupak koji je dugo vremena odgađan u Dhiabovo ime o dostupnim dokazima i klasifikaciji ograničenja protiv zatvorenika. Ali Dhiab će barem sada moći reći da je njegov slučaj u potpunosti prikazan cijelom svijetu i mi ćemo biti korak bliže pravdi.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera