Zbog čega špijuni stalno griješe

U intervjuu za CBS 20. septembra, predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Barack Obama je priznao da su američke obavještajne agencije “potcijenile” aktivnosti grupe Islamske države Irak i Levant (ISIL).

Tako je iznenada, kao da su s neba pali, građanskim ratom razorena Sirija postala “nulta tačka za džihadiste iz cijelog svijeta”, kazao je on.

Zaista, s obzirom da su borci ISIL-a okupirali trećinu Iraka upravo pod nosom obavještajnih službi Zapada, koje su navodno nadgledale situaciju na terenu na Bliskom istoku, pitanje koje bi svi trebali postaviti je: Kako to da špijuni tako često griješe?

Obamina izjava je podsjetila na onu koju je dao 2010, kada je rekao šefovima američkih sigurnosnih službi da je pokušaj postavljanja eksploziva na komercijalnom letu rezultat “greške” obavještajnih službi.

Protekle decenije su obavještajne agencije širom svijeta užasno griješile, pa im je promakao razorni finansijski slom i nisu predvidjeli posljedice invazije na Irak – da ne spominjemo ono oružje za masovno uništenje koje je stalno izmicalo.

Čini se da su promašili i Arapsko proljeće za nekih hiljadu kilometara i nisu mogli predvidjeti šta će se desiti u Egiptu i Libiji nakon svrgavanja njihovih snažnih lidera.

Nevjerovatne greške

Također smo bili svjedoci nevjerovatne greške špijuna u prepoznavanju prijetnje vjerske radikalizacije širom Zapadne Evrope i Sjedinjenih Američkih Država, “domaćih” džihadista koji se sada bore širom Bliskog istoka i zatim se vraćaju kući.

Zatim, tu je bila i nesposobnost zapdnih i ruskih obavještajnih službi da predvide izbijanje građanskog rata u Ukrajini i otcjepljenje dijelova te zemlje. Da sam ovih dana još uvijek savjetnik u Kremlju, rekao bih ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu da otpusti ljude iz Inostrane obavještajne službe.

Sva svrha obavještajnih službi je da vladama pruže ne samo prijedloge kako da odgovore na krize, što oni dosta rade ovih dana, već i da zaista upozore političare šta bi se moglo desiti i da dignu uzbunu na sva zvona kada se kriza približi.

U naše vrijeme elektronskog nadzora, nedostaju mnogi znaci koje bi mogli pokupiti agenti infiltrirani u neprijateljske vlade, institucije, kriminalne i terorističke organizacije.

Nema svrhe, primjera radi, da imate detaljne obavještajne izvještaje zašto se dogodilo Arapsko proljeće, nakon što se ono već dogodilo. Špijuni su trebali upozoriti svoje šefove bar nekoliko godina prije nego što se to desilo.

Baš kao što su trebali predvidjeti dolazak ISIL-a, s obzirom da je situacija na terenu u Siriji bila prepuna primjera sadističkog divljaštva koje su počinili pripadnici takozvane “umjerene opozicije”.

Da budemo iskreni, kriza sa ISIL-om i građanski rat u Ukrajini moraju biti u vrhu velikih grešaka obavještajnih službi, posebno kada se uzme u obzir koja se sredstva koja se ovih dana troše na te službe.

Zar je neko u CIA-i zaista vjerovao da ta takozvana “umjerena opozicija” u Siriji koja se bori protiv predsjednika Bashara al-Assada neće izroditi ekstremističku grupu, ili čak grupe, unutar sebe, s obzirom na sav taj novac i oružje koje su dobili od stranih dobročinitelja?

Licemjerstvo CIA-e

Žao mi je, ali zapadnjačke vlade su tražile neprilike i neprilike su dobili, a njihovi špijuni su prespavali sve to. Licemjerno je kako CIA sada pušta da procure svakakvi izvještaji o tome kako su cijelo vrijeme znali šta rade i da su predvidjeli moguće scenarije. Oni to nisu uradili i histerični odgovor Washingtona na ISIL-ovu okupaciju Iraka potvrđuje tu tvrdnju.

Što se tiče Ukrajine, ona nije ništa manje posramljujuća, jer se kriza spremala bar protekle tri godine, a ruske obavještajne službe su trebale primijetiti znake upozorenja.

Ali ne samo da im je promakao klimaks u februaru – čak je i opozicija u to vrijeme bila iznenađena s kakvom lakoćom su svrgnuli predsjednika Viktora Janukoviča – već su bili u zabludi i čak kad je na vlast došao novi režim u Kijevu.

”Ameri” su, međutim, također pogriješili sa Ukrajinom, kad se Krim odvojio i postao dio Rusije. Američki špijuni nisu predvidjeli takav razvoj događaja. A poenta toga je da ruska pomorska baza u Sevastopolju nije obična baza. To je nacionalni ponos Rusije, sastavljena od ljudi koji su spremni da brane poluotok od suludih neonacista i ultranacionalista, kojim je obećano da će doći na Krim da istjeraju Ruse. Čak i da Putin nije htio da Krim pristupi Rusiji, on ne bi mogao ništa da uradi povodom toga. Krimljani su donijeli odluku i imali su potrebnu vojnu snagu da se odbrane.

Prema ruskom obavještajnom stručnjaku, pukovniku Aleksandru Bondarenku, američke obavještajne službe su se previše oslanjale na bespilotne letjelice i satelite kada su nadgledale razvoj situacije na Krimu i zbog toga nisu bile u stanju da dođu do pravog zaključka.

“Napravi su veliku grešku”, kazao je on.

I to je razlog zašto se dešavaju greške u prikupljanju informacija i zašto će se vjerovatno nastaviti dešavati. Kao što mi je jednom rekao legendarni pokojni general KGB-a Dmitri Jakuškin, problem sa prikupljanjem podataka je da se previše brzo kretalo ukorak sa vremenom, postavši previše ovisno o elektronskom nadzoru umjesto o agentima na terenu.

“Kada isključite obavještajce sa terena”, rekao je on, “mnogo važnih razvoja događaja se jednostavno izgubi sa radara”.

I on je upravu. U naše vrijeme elektronskog nadzora, nedostaju mnogi znaci koje bi mogli pokupiti agenti infiltrirani u neprijateljske vlade, institucije, kriminalne i terorističke organizacije.

U ovom našem nježnom svijetu u kojem živimo, prednost je data satelitima i opremi za prisluškivanje koja nam tako često ne dozvoljava da vidimo cijelu sliku. I na osnovu te premise možemo očekivati da još više previranja iznenada pogodi svijet, jer će jednostavno promaći špijunima.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera