Strani borci: kome strani?

Piše: Afzal Ashraf
Do prije nekoliko mjeseci pojam „strani borci“ je bio stran svima osim onima koji učestvuju u suzbijanju pobunjenika i borbi protiv terorizma. Dok političari i mediji svakodnevno koriste taj termin, mnogi ljudi se pitaju šta taj pojam znači i zbog čega tolika panika u vezi s njim.
Naziv strani borci je postao poznat u Iraku prije deset godina kada su koalicijski dužnosnici pogrešno vjerovali da „sunitsku pobunu“ u toj zemlji kontrolišu borci iz drugih zemalja. Međutim, koncept stranih boraca, pojedinaca koji odlaze u druge zemlje kako bi se borili za neki cilj, mnogo je stariji. Od križarskih ratova do Španskog građanskog rata 1930-ih godina, mladići su mobilizirani kako bi se borili za ideološki cilj u drugim zemljama. Današnji strani borci se značajno razlikuju od svojih kolega iz prošlosti. Za neke, ideološki cilj zbog kojeg se bore u drugim zemljama se nastavlja u vidu rata kod kuće kada se vrate.
Ova razlika je nastala nakon Sovjetske invazije Afganistana 1979. godine. Zapadne vlade su podržale deklaraciju o džihadu u Afganistanu, kojom bi se mladim muslimanima sa Bliskog istoka i iz drugih dijelova svijeta omogućilo da se bore za vrijeme hladnog rata koji se vodio preko posrednika između dvije velesile. Povlačenje SSSR-a iz Afganistana nakon manje od deset godina ostavilo je dubok utjecaj na džihadsku ideologiju.
Mnogi mladi koji su se vratili iz „afganistanskog džihada“ su vjerovali da oni imaju sposobnost i dužnost da isprave sve nepravde zapadne hegemonije i da se bore kako bi zaštitili muslimane.
To uvjerenje koje su izražavali Osama bin Laden i ostali je da sa jednostavnim oružjem „hrabri džihadisti“ mogu poraziti najveću svjetsku velesilu. Takva interpretacija historije izostavlja ulogu SAD-a koji je isporučivao Stinger rakete, ekonomsku i političku depresiju u Rusiji i pobune protiv komunizma u istočnoj Evropi. Prema Bin Ladenovoj propagandi džihadska ideologija je odgovorna za raspad SSSR-a.
Nepravde zapadne hegemonije
Mnogi mladi koji su se vratili iz „afganistanskog džihada“ su vjerovali da oni imaju sposobnost i dužnost da isprave sve nepravde zapadne hegemonije i da se bore kako bi zaštitili muslimane. U vezi s ovim konceptom su neki strani borci koji su uspjeli dobiti politički azil na zapadu, počeli radikalizovati, a zatim i mobilizirati mlade ljude kako bi se uključili u nasilne akcije. Na početku, fokus je bio na direktnom napadu na ono što je Bin Laden nazvao dalekim neprijateljem – Zapad, ali kada je „rat protiv terorizma“ nakon 11. septembra ograničio pokušaje Al-Kaide da nastavi sa napadima, fokus se prebacio na borbe kod kuće.
Međutim, najozbiljniji teroristički napadi na Zapadu, poput onog u Londonu 7. jula, izvršili su pojedinci koji su radikalizovani isključivo u svojim zemljama, a da se nikada nisu borili na stranim ratištima.
Zapadne vlade se zbog te činjenice neće manje brinuti za izbijanje nasilja kada se strani borci vrate sa ratišta. Utjecaj terorizma na zapadno društvo je takav da se samo jedan napad sa nekoliko žrtava smatra prevelikim rizikom za bilo koju vladu.
Strah da će ih neko smatrati nesposobnim i želja da ispadnu snažne u borbi protiv stranih boraca tjera vlade da povećaju potencijalnu prijetnju stranih boraca.
Neuspjeh Španske vlade da vlada situacijom nakon bombaškog napada u Madridu 2003. godine, doveo je do njenog pada nekoliko sedmica nakon napada. Prema tome, vlade se boje da će se javno mnijenje okrenuti protiv njih. Strah da će ih neko smatrati nesposobnim i želja da ispadnu snažne u borbi protiv stranih boraca tjera vlade da povećaju potencijalnu prijetnju stranih boraca. Zbog toga je došlo do rasprave o oduzimanju pasoša stranim borcima kako bi ih spriječili da se vrate u svoje zemlje i ograniče one koji uspiju da se vrate.
Pravno problematičan
Većina ovih mjera su, pravno gledano, problematične i mnogi kritičari, čak neki iz Vlade, sumnjaju u učinkovitost usvajanja novih zakona. Drugi sumnjaju u samu definiciju stranih boraca kada mnogi ljudi imaju dvojne identitete, ako ne i dvojna državljanstva.
Naprimjer, je li strani borac Britanac sirijskog porijekla koji je iz Velike Britanije otišao da se bori u Siriju? Kako bi to izbjegla, Australska vlada je predložila da se zločin povezuje sa mjestom, a ne sa identitetom osobe odredivši da je kazneno djelo nalaziti se na „određenom“ području bez dobrog razloga.
Tom definicijom se, također, može riješiti problem kažnjavanja male grupe žena koje su otišle u Irak i Siriju kako bi, prije svega, postale supruge stranih boraca. One, možda, nisu sudjelovale u borbama tako da im se samo može suditi što se nalaze na područjima gdje njihove vlade ne žele biti.
Iako te pojedince ne treba dočekati raširenih ruku, njima bi se barem trebala dati prilika da se vrate ako se iskreno pokaju.
Sve to se temelji na pretpostavci da će mnogi strani borci željeti da se vrate svojim kućama, izvršiti napade u svojim domovinama, da će imati mogućnost da to učine u pogledu planiranja i dobivanja oružja te da će imati priliku da to i urade. U stvarnosti, većina onih koji se vrate vjerovatno će biti razočarani bolnom spoznajom da je idealistički pokret zbog kojeg su otišli da se bore zapravo banda krvoločnih razbojnika koje vodi snaga i seksualna požuda, a ne duhovna i društvena čistoća.
Iako te pojedince ne treba dočekati raširenih ruku, njima bi se barem trebala dati prilika da se vrate ako se iskreno pokaju. Njihov potencijalni doprinos nadopunjavanju neadekvatnih informacija o ISIL-u trebao bi se iskoristiti, a njihove uvjerljive priče iz prve ruke o brutalnoj stvarnosti ISIL-a trebale bi se otkriti kako bi se drugi mladi ljudi, koje je lahko impresionirati, odvratili od pridruživanja ISIL-u.
Ukoliko bilo ko od njih još bude vjerovao da je ISIL sila koja se bori za dobro, onda postoje zakoni koji mogu učiniti da dugo vremena provedu u zatvoru gdje mogu razmišljati o svom iskrivljenom pogledu na svijet. Bolje je da oni trunu u zatvoru kod kuće, nego da u inozemstvu slobodno trče sa oružjem.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera
