Bliskom istoku treba Marshallov plan

Piše: Judith Barnett

Predstavnici međunarodnih donatorskih zemalja na sastanku održanom 12. oktobra u Kairu obećali su 5,4 milijardi dolara pomoći za rekonstrukciju Gaze nakon gotovo dva mjeseca rata između Hamasa i Izraela ovog ljeta.

Obamina administracija je obećala dati 212 miliona dolara pomoći, što predstavlja dvostruko veći iznos pomoći SAD-a Palestincima za ovu godinu.

Ali nakon tri rata u šest godina, doniranje novca Gazi bez koordiniranog, dugoročnog plana ne predstavlja rješenje. Ulaganje više novca u Irak neće riješiti krizu u toj zemlji koja se nalazi pred raspadom usljed pritiska grupe Islamska država Irak i Levant (ISIL). A sam novac neće obnoviti Siriju od razornog građanskog rata ili spasiti milione izbjeglica u Jordanu, Libanu, Gazi, Siriji i Iraku, koji nemaju osnovna sredstva za preživljavanje.

Ono što treba cijeloj regiji zapravo je Marshallov plan poput onog originalnog, koji je izveo ratom razorenu Evropu iz devastacije u mir i prosperitet. Projekat koji je dobio ime po tadašnjem državnom sekretaru Georgeu Marshallu je bio ključ za obnovu ratom opustošene Evrope i za napore SAD-a da zaustavi širenja komunizma nakon Drugog svjetskog rata.

Zahvaljujući Marshallovom planu Evropljani su obučeni za posao i trgovinu, devastirane ekonomije su obnovljene, trgovinske barijere su uklonjene i širenje crvene panike je zaustavljeno.

Izuzetno je bitno da SAD i njegovi saveznici pobijede radikalne ideologije, bilo da je riječ o tadašnjem komunizmu ili sadašnjem radikalnom islamizmu. Marshallov plan za Bliski istok je ključ za suzbijanje ekstremizma i on može donijeti nadu milionima ljudi u toj regiji. Rješenje za siromaštvo, mržnju i nasilje su nove ekonomske mogućnosti koje se mogu ostvariti pažljivim planiranjem i dugoročnim razvojem.

Saradnja sa mještanima

Kao i u slučaju poslijeratne Evrope, SAD i ostatak međunarodne zajednice imaju veliki interes u stabilnosti širom Bliskog istoka. Međutim, politika SAD-a u toj regiji ne drži korak sa porastom siromaštva, antiameričkog stava i nasilja. Kako bi bili sigurni, međunarodne vojne koalicije su ključne u borbi protiv neposredne prijetnje. Ali ako SAD i njegovi saveznici žele da dugoročno zaustave radikalizaciju, nasilje i siromaštvo na Bliskom istoku, oni moraju da sarađuju sa stanovnicima regije i da im omoguće demokratsku vlast, obrazovanje i pruže prilike za posao i usavršavanje, da im omoguće funkcionalnu infrastrukturu, nezavisni pavosudni sistem i vladavinu zakona.

Marshallov plan je pomogao evropskim zemljama da razviju i implementiraju najbolje prakse za izgradnju institucija koje bi podržale ekonomski oporavak. Marshallovim planom se uspostavilo integrirano partnerstvo javnog i privatnog sektora, koje je u saradnji sa nacionalnim vladama, reorganiziralo opustošenu Evropu u zdrave mirnodopske ekonomije.

Kako bi se ilustrirao potencijal Marshallovog plana za Bliski istok, on bi se prvo morao primijeniti na manju teritoriju. Gaza bi bila savršena za početak.

SAD je slao gorivo, sirovine i tone hrane. Poslali su mašine proizvedene u SAD-u kako bi pokrenuli fabrike. Kvalificirani inženjeri su obnovili transportni sistem i uništenu infrastrukturu. SAD je davao i vraćao kredite evropskim zemljama. Do 1952. godine, sve evropske ekonomije koje su bile uključene u Marshallov plan su premašile prijeratni nivo za barem 35 posto.

Ekonomski rast, stvaranje radnih mjesta i poslovni razvoj zahtijeva velike i stalne napore, i oni ne predstavljaju velike i značajne vijesti. Implementacija Marshallovog plana zahtijevala je znatna sredstva i odobrenje Kongresa – dva teška pitanja u politički podijeljenom Washingtonu. Nakon gorkih političkih borbi sa predsjednikom Harryjem Trumanom, Kongres je odobrio 17 milijardi dolara (što je približno 160 milijardi dolara po sadašnjem kursu) za plan koji je bio na snazi od 1948. do 1952. godine.

Napredak ISIL-a u posljednjih nekoliko mjeseci i porast radikalizma na Bliskom istoku je stvorio koncenzus o većem angažmanu SAD-a u regiji, što se može usmjeriti prema podršci za produktivnije napore.

Pošto sam u posljednjih 30 godina putovala i radila u regiji kao viša dužnosnica za vrijeme administracije Billa Clintona i kao advokatica za trgovinska pitanja, vjerujem da bi sličan plan mogao pretvoriti strah i očaj u nadu na Bliskom istoku.

Kako bi se usvojio Marshallov plan za Gazu, stručnjaci iz SAD-a i drugih donatorskih zemalja bi se mogli udružiti sa građevinskim firmama i nevladinim organizacijama i izgraditi kuće, škole, bolnice, ceste i mostove

Kako bi se ilustrirao potencijal Marshallovog plana za Bliski istok, on bi se prvo morao primijeniti na manju teritoriju. Gaza bi bila savršena za početak. Gaza se sada vjerovatno nalazi u istom ili gorem ekonomskom stanju kao i Evropa nakon rata. Gotovo 70 posto stanovništva živi ispod granice siromaštva, BDP po stanovniku iznosi 3.460 dolara, a nezaposlenost se kreće oko 45 posto.

Naspram Gaze, njeni susjedi se nalaze u drugačijoj ekonomskoj dimenziji. Naprimjer, prihodi po stanovniku u Izraelu su deset puta veći od BDP-a Gaze po stanovniku, a prihodi u Ujedinjenim Arapskim Emiratima su 14 puta veći. Ekonomija Katara je 30 puta veća od ekonomije Gaze.

Kako bi se usvojio Marshallov plan za Gazu, stručnjaci iz SAD-a i drugih donatorskih zemalja bi se mogli udružiti sa građevinskim firmama i nevladinim organizacijama i izgraditi kuće, škole, bolnice, ceste i mostove. Time bi se otvorila nova radna mjesta za hiljade nezaposlenih stanovnika Gaze. U saradnji sa lokalnim kompanijama, najveće američke banke bi mogle davati kredite za mikro preduzeća koja bi pomogla pokrenuti stotine novih firmi i proizvodnih pogona, zapošljavajući još više ljudi.

Američko ministarstvo poljoprivrede i njegovi saradnici u Evropi bi se mogli udružiti sa najboljim svjetskim poljoprivrednim kompanijama i poslati timove stručnjaka koji bi obučili poljoprivrednike. Softverske firme iz cijelog svijeta bi se mogle udružiti sa ljudima iz Gaze u izgradnji nove tehnološke platforme. Naprimjer, stanovnici Gaze bi imali velike koristi od platformi e-vlada koje bi mogle osigurati otvorene i transparentne izbore, kao i od tehnologija koje bi omogućile slične platforme za medicinu i obrazovanje.

Američki Zavod za statistiku pratio je napredak i produktivnost Marshallovog plana, a u saradnji sa međunarodnim organizacijama, mogao bi raditi isto i na Bliskom istoku. Ako bi se prototip Gaze pokazao uspješnim, sličan plan bi se mogao proširiti na Irak, Siriju i druge nestabilne države u regiji.

Pitanje Izraela

Najveći izazov predstavlja izraelska blokada Gaze. Generalni sekretar Ujedninjenih naroda Ban Ki-moon, Vijeće za ljudska prava Ujedinjenih naroda, i ponekad, američka Vlada su kritizirali blokadu koja ometa dostavu humanitarne pomoći za Gazu.

„Ne možete obnoviti Gazu bez sudjelovanja i saradnje Izraela“, rekao je prošle sedmice izraelski ministar vanjskih poslova Avigdor Lieberman, komentirajući činjenicu da Izrael nije pozvan na samit donatora. „U svakom slučaju, mi ćemo pokušati ostati pozitivni u vezi sa obnovom infrastrukture i pomoći stanovništvu“.

Legitimna zabrinutost Izraela za sigurnost i humanitarne potrebe stanovnika Gaze se moraju izbalansirati. Izraelci i Egipćani, koji graniče sa Gazom, bi trebali uspostaviti mjere za izgradnju povjerenja, od kojih su mnoge uspješno implementirane za vrijeme 1990-ih, kada sam radila kao dužnosnica u odjelu Ministarstva trgovine za Bliski istok.

Uspjeli smo omogućiti Izraelcima da direktno rade sa Palestincima, Jordancima i Egipćanima kako bi stvorili nekoliko zajedničkih komercijalnih poduhvata. Naprimjer, program Qualified Industrial Zone, koji je omogućio Egiptu i Jordanu bescarinski izvoz u SAD u zamjenu za saradnju sa Izraelom, i dalje zapošljava hiljade radnika i pomaže jačanju ekonomije Jordana i Egipta.

Slično tome, Izrael bi trebao biti dio rješenja tako što bi pomogao razviti i implementirati Marshallov plan za Bliski istok. Napori koji se trebaju uložiti uključuju proces prenošenja robe, usluga i ljudi kroz kapiju koju osigurava vojska pod zaštitom UN-a, koji treba da osigura siguran prolaz kao i da otkloni zabrinutost Izraela za sigurnost.

Najbolje je rekao Clinton u svom govoru održanom na Kalifornijskom univerzitetu u Davisu 2002. godine:
”Morate imati pozitivnu strategiju kako bi imali više partnera i manje terorista. Harry Truman i George Marshall su uzeli malo našeg novca kako bi izgradili svijet u kojem ima više prijatelja i boljih neprijatelja. Inostrana pomoć je nacionalna sigurnost, a ne dobročinstvo. Marshallov plan je tako to vidio, a i mi danas moramo uraditi isto.”

Marshallov plan za Bliski istok bi mogao uraditi upravo to.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera