Srbija širom otvorila put arapskom kapitalu

U Srbiji institucije daju veliku podršku ulagačima: Kupovina JAT-a i stvaranje Air Serbia

Piše: Dženan Kulović

Čini se da je kapital autonoman. Prvo se sliva u jednom pravcu, potom nenadano odlazi u drugom. Njegovo kretanje doima se nezaustavljivim, a prima se u područjima i državama u kojima ima izgleda da se oplodi.

Kapital očekuje da dolazi u povoljno i poticajno okruženje koje karakteriše poslovanje neopterećno suvišnom birokratijom. Takvo okruženje je primjetno po političkoj i ekonomskoj stabilnosti s jedne strane, i kvalifikovanom i jeftinom radnom snagom s druge strane.

Direktne investicije

Pa ipak, ono što mi znamo o kapitalu samo je kolektivna halucinacija nametnuta svijetu i odnos koji je stvorilo društvo. QIA (Qatar Investment Authority), KIA (Kuwait Investment Authority), ADIA (Abu Dhabi Investment Authority)  na čelu su podugačkog popisa fondova koji raspolažu sa više od hiljadu milijardi dolara.

Direktne strane investicije šest vodećih arapskih država (Kuvajt, Katar, Oman, Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Bahrein) skočile su u Evropi za 60 milijardi eura, sa tri milijarde 2008. na 63 milijarde 2010. godine.

Osim stojećih kompanija i luksuznih nekretnina, sve češće su na meti fudbalski klubovi, uprkos porukama Nijemaca upućenih Arapima da trebaju biti strpljivi ‘jer fudbal je, ipak, samo sport’. Ovakve investicione odluke su opravdane, jer je arapski svijet bogat, ali nije razvijen. Zbog toga, navedeni i slični investicioni fondovi svoje suficite plasiraju u brzorastuće industrije koje za kratko vrijeme donose velike profite.

Osvrnemo li se na region, možemo posvjedočiti da je arapski kapital i ovdje dobro primljen.

Kapital očekuje da dolazi u povoljno i poticajno okruženje koje karakteriše poslovanje neopterećno suvišnom birokratijom. Takvo okruženje je primjetno po političkoj i ekonomskoj stabilnosti s jedne strane, i kvalifikovanom i jeftinom radnom snagom s druge strane. 

Ipak, za razliku od zemalja u regionu, Srbija čini hvale vrijedne napore da arapski investitori osjete da su došli u prijateljski raspoloženo okruženje.

Analiziramo li poruke koje se iz ovih zemalja šalju ulagačima, lako je zaključiti zbog čega je Srbija u posljednje vrijeme postala primjer regionalne destinacije za strane ulagače.

Aktuelna vladajuća struktura Srbije, čini se, svesrdno podupire arapske investitore i kreira ambijent za njihovu dobrodošlicu. Izjava Aleksandra Vučića, vicepremijera Srbije, kako je ta zemlja ‘zahvalna na ulaganjima i zadovoljna što su arapski investitori razumjeli da je upravo Srbija dobro mjesto za investiranje, nasuprot izjave Zlatka Lagumdžije, vicepremijera Bosne i Hercegovine, koji kaže da ‘što se mene osobno tiče, u BiH je kao investitor dobro došao svako i na taj način trebamo zajednički slati poruku’, ilustrativne su tvrdnje koje dobro opisuju trenutno stanje.

Posebno je paradoksalna činjenica koja ide korak dalje, čak dotle da se srbijanski vicepremijer obavezao kako će investitorima iz arapskih zemalja rado preporučiti BiH. Da li to znači da će ekonomija odrediti i tok političkih zbivanja?

Koliko trebamo vjerovati političkim elitama iz regiona kada na sva zvona govore o dobrodošlici stranih ulaganja? Političarima se u nas ne vjeruje. Za razliku od zemalja EU-a, gdje 22 posto ljudi smatra da političari govore istinu, na našim prostorima tek njih 8 posto ima povjerenja u političare.

Ankete, također, demonstriraju sve veći pesimizam među mladima, zaposlenim, poslodavcima, preduzetnicima i investitorima. Počnemo li od ranije izrečene pretpostavke da kapital traži povoljno i poticajno okruženje te kvalifikovanu i jeftinu radnu snagu, naredni podaci nam pomažu da izvedemo zaključak da li su poruke naših političara stranim investitorima deklarativne ili suštinske.

Direktne strane investicije šest vodećih arapskih država (Kuvajt, Katar, Oman, Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Bahrein) skočile su u Evropi za 60 milijardi eura, sa tri milijarde 2008. na 63 milijarde 2010. godine. 

U Hrvatskoj je za otvaranje firme potrebno devet dana, u Srbiji 12, dok je u BiH potrebno 37 dana. Kao primjer svima može poslužiti Makedonija. Prije pet do 10 godina u Makedoniji je bilo potrebno oko 15 dana za otvaranje firme. Sve se moralo raditi u nekoliko institucija, što se nikako nije dopadalo stranim investitorima. Zbog pritužbi, Makedonija je učinila značajne reforme uvođenjem ‘one-stop shop’ sistema koji omogućava otvaranje firme za samo jedan dan, na jednom mjestu, sa kompletnom dokumentacijom.

Radnik u Hrvatskoj košta 750 eura, u Srbiji 375, dok u BiH košta 400 eura. U bruto iznosu razlika je još veća jer su davanja u nekim zemljama manja. PDV u Hrvatskoj iznosi 25 posto, u Srbiji 20, dok je u BiH 17 posto.

Također, dobit u Hrvatskoj se oporezuje sa 20 posto, u Srbiji 15, dok je u BiH 10 posto. Zahvaljujući provedenim reformama, u Srbiji i Hrvatskoj rok za izdavanje građevinske dozvole skraćen je na 30 dana.

Ranije je u Srbiji bilo potrebno 180 dana, uz proceduru od 18 koraka, dok je u Hrvatskoj bilo potrebno 139 dana, uz proceduru od čak 20 koraka. Najlošije uslove iz regiona ima BiH, u kojoj je potrebno previše vremena za dobivanje građevinske dozvole, gdje, uz svu dokumentaciju i proceduru od 17 koraka, postoje i silni troškovi što usporava postupak registracije, koji u najboljim uslovima traje 180 dana.

Vrijednost investicija

U Srbiji institucije daju veliku podršku ulagačima. Na primjer, srbijanska Agencija za strana ulaganja i promociju izvoza (SIEPA) redovno koordinira aktivnosti sa Vladom i ulagačima rješava svaki problem sa katastrom, vodovodom, elektrodistribucijom i slično. Uprkos što postoje Agencija za promicanje izvoza i ulaganja (APUI) u Hrvatskoj i Agencija za unapređenje stranih investicija (FIPA) u BiH, investitori u tim zemljama svoje komunalne i slične probleme moraju sami rješavati.

Očito je da investitori ove podatke dobro poznaju i razumiju. Kao rezultat toga, arapski investitori odustaju od ulaganja u Hrvatsku i BiH, te se okreću prema Srbiji, gdje se vrijednost investicija trenutno procjenjuje na čak sedam  milijardi eura.

Osim poljoprivrede, postoji interes i za ulaganje u visoku tehnologiju, kompjutersku proizvodnju i telekomunikacije. Svjedoci smo investicija Etihad Airways, vrijedne 100 miliona eura, Al Dahra, vrijedne 800 miliona eura, Mubadala Aerospace od 600 miliona eura i najnovijeg projekta ‘Beograd na vodi’, vrijednog 3,1 milijarde eura.  Razvojni fond Abu Dhabija spreman je Srbiji odobriti i najpovoljnije pozajmice, sa kamatnom stopom od 0,3 do 0,4 posto.

Posebno je paradoksalna činjenica koja ide korak dalje, čak dotle da se srbijanski vicepremijer obavezao kako će investitorima iz arapskih zemalja rado preporučiti BiH. Da li to znači da će ekonomija odrediti i tok političkih zbivanja?

U BiH, strana ulaganja u prvom kvartalu 2013. godine iznosila su 94 miliona eura, što je za 50 posto manje u odnosu na ulaganja u istom periodu 2012. godine. U Hrvatskoj su strana ulaganja u prvom kvartalu prošle godine iznosila 460 miliona eura, pa je pretpostavka da su ulaganja bila veća nego godinu prije i da se strani investitori polako vraćaju. Međutim, ako su investitori odlučili doći, nisu odlučili i investirati.

Za stvaranje povoljnog poslovnog ambijenta potrebno je učiniti mnogo više od deklarativnog podupiranja. Kada ulagači dođu, potrebno ih je zadržati, ali i ne zaboraviti privlačiti nove.

Iako se tako tvrdi, teško je doći do podatka da su eksperti arapskih investitora punih pet mjeseci analizirali mogućnost ulaganja u Srbiju. Potencijalne ulagače jedino mogu zadržati i privući kvalitetni projekti i promjena strategije u nastupu prema njima. Delegacija BiH je po prvi put na tri poslovna foruma u Dohi, Dubaiju i Abu Dhabiju izložila potencijalnim arapskim investitorima niz projekata.

Uprkos izjavi ministra Lagumdžije da ‘više nismo seoski tim pa da svi idemo na loptu’, i ova posjeta, kao i ranije, završila je manje-više neuspješno. Prisjetimo se posjete privrednika iz Saudijske Arabije 2008. godine u režiji ondašnjeg ministra Harisa Silajdžića, koji se punih 13 godina angažovao na projektima privlačenja ulagača.

Investicije iz Kuvajta, Malezije i drugih bogatih zemalja koje su bombastično predstavljane, danas su marginalno prisutne na popisu najvećih investitora u BiH. Najviše ih pamtimo po neuspjeloj privatizaciji zeničke Željezare i obnovi dva UNIS-ova nebodera u centru Sarajeva.

Komparativne prednosti

Najava ministra Fahrudina Radončića da bi u dogledno vrijeme u mogao da bude usvojen zakon kojim bi bilo ‘sankcionisano da državljani arapskih zemalja masovno dolaze u BiH, kupuju nekretnine i naseljavaju se’, može biti smetnja nastojanjima u pokušaju stvaranja kakvih-takvih uslova za zadržavanje i privlačenje arapskog kapitala.

Saudijska Arabija je do sada u BiH uložila 109 miliona konvertibilnih maraka, Ujedinjeni Arapski Emirati 93 miliona, Katar 14,7 te Kuvajt 60 miliona. Najveće zajedničko ulaganje Emirata i Saudijske Arabije je BBI centar u Sarajevu, dok je najveće ulaganje Katara otvaranje regionalnog informativnog tv kanala Al Jazeera Balkans.

Oba projekta su idealna prilika za poslovne ljude iz regije da predstave svoje potencijale i unaprijede iskustva sa arapskim svijetom. Zemlja čije su kompanije svojevremeno gradile i podizale infrastrukturu arapskih zemalja, danas, u nedostatku političke volje i odsustvu strategije, svakodnevno gubi investicije iz tih istih zemalja. Njihovo trenutno učešće je svega tri posto u odnosu na ukupna strana ulaganja.

U takvom ambijentu, komparativne prednosti koje BiH ima u arapskom svijetu u odnosu na druge zemlje regiona postaju samo još jedna neiskorištena prilika za ovu zemlju.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku  politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

Srbijanski nacionalni avioprevoznik od danas će zvati Air Serbia. Potpisan je sporazum o strateškom partnerstvu Etihada iz Ujedinjenih Arapskih Emirata i dosadašnjeg Jat Airwaysa. Etihad preuzima 49 posto udjela u kompaniji, a država sa 51 posto, ostaje većinski vlasnik. Najavljeno je ulaganje 100 miliona dolara u naredne tri godine. Priču donosi novinar Al Jazere Đorđe […]

Više iz rubrike Piše
POPULARNO