Novinari svijeta, ujedinite se

Piše: Marwan Bishara

Idemo opet – trojici naših kolega koji su uhapšeni u Egiptu, jer su navodno komunicirali sa nedavno zabranjenom organizacijom Muslimanska braća, koja je proglašena „terorističkom“ organizacijom, produžen je boravak u pritvoru. Peter Greste, Mohamed Fadel Fahmy i Baher Mohamed su zadnje žrtve čitavog niza napada na novinare na Bliskom istoku i šire. Druga dva Al Jazeerina novinara, Mohammed Badr i Abdullah al-Shami, su u zatvoru od jula 2013.

Kao odgovor, deseci renomiranih novinara iz cijelog svijeta potpisali su pismo kojim se zahtijeva oslobađanje naših kolega. U pismu stoji:

„Mi, dolje potpisani novinari i urednici iz međunarodnih novinskih organizacija koje izvještavaju iz Egipta ovim putem apelujemo da se smjesta puste na slobodu naše kolege Peter Greste, Mohamed Fadel Fahmy i Baher Mohamed, koji su proizvoljno lišeni slobode od 29. decembra. Duboko smo zabrinuti zbog saznanja da bi naše kolege, a sva trojica su novinari koji uživaju veliko poštovanje, mogli biti suočeni sa optužbama koje uključuju pripadnost terorističkoj organizaciji i širenje lažnih vijesti koje bi mogle ugroziti nacionalnu sigurnost.

Također apelujemo da se oslobode i ostali novinari koji su u pritvoru u Egiptu, od kojih su neki nasumično zatvoreni već više od pet mjeseci.

Hapšenje ovih novinara baca sjenu na slobodu štampe i medija u Egiptu. Vjerujemo da je poštivanje prava novinara i omogućavanje slobodnog toka informacija od ključnog značaja za povećanje razumijevanja i služi na dobrobit svim Egipćanima i cijelom svijetu.“

Ovakva kolegijalnost je etička koliko i strateška.

Najpoznatije lice CNN-a na međunarodnom planu, Christiane Amanpour, koja je potpisala pismo, prošle sedmice se u programu žalila zbog činjenice da su „trojica kolega u zatvoru jer obavljaju svoj posao.“ (Zavaljujući ovoj gesti Amanpour, gotovo sam zaboravio da je CNN zaposlio Michaela Orena, bivšeg izraelskog ambasadora u Sjedinjenim Američkim Državama da obezbijedi, kako on kaže, „izbalansiranu“ perspektivu gledateljima kablovske mreže informativnih kanala.)

Naše zatvorene kolege pridružuju se čitavom nizu ubijenih, ozlijeđenih i zatvorenih u posljednjim godinama. Da paradoks bude veći, iako su u bliskoj prošlosti mediji postali utjecajniji, radnici u medijima su utoliko više izloženiji i na meti.

Kontrola medija

Prema podacima Komiteta za zaštitu novinara (CPJ), u 2013. zatvoreno je 211 novinara, a u 2012. su zatvorena 232 novinara, što ove dvije godine čini najgorima otkako se vodi evidencija. Nadalje, blizu 100 novinara je ubijeno u 2013, od kojih je u 70 slučajeva motiv potvrđen, a u 25 nije. To znači da su svake sedmice stradala blizu dva novinara.

Tri države sa najgorim i najsmrtonosnijim rezultatima su Sirija, Irak i Egipat. Iako su grupe ekstremista odgovorne za veliki dio načinjene štete, režimi su politički, pravno i moralno odgovorni za sve lošiju situaciju.

Od 3. jula 2012, egipatski generali iz državnog udara posebno su bili revnosni da ušutkaju svoje kritičare u lokalnim i međunarodnim medijima. Duh se mora vratiti u bocu nakon što je talas arapskih ustanaka oslobodio momentum usmjeren prema slobodi izražavanja.

Kako se vidi u videosnimku koji je „procurio“, general Abdel Fattah al-Sisi žarko želi kontrolisati medije: “Mora proteći dosta vremena prije nego budemo mogli kontrolisati medije i utjecati na njih. Radimo na ovome i postižemo sve pozitivnije rezultate, ali tek trebamo postići ono što želimo.“

Bespotrebno je reći, kontrolisanje informacija u vrijeme tehnološke revolucije je poprilično otežano, posebno u Egiptu gdje su novi i društveni mediji povezali milione građana. Ali režim odlučno želi da nadoknadi štetu koju su, kako smatra, nanijeli strani novinari koji su „nepošteno“ izvještavali.

Da ironija bude veća, nakon što su unajmili određeni broj vašingtonskih kompanija za odnose s javnošću da bi popravili svoj imidž, kako izvještava The Economist, „jedna kompanija je poslala snimateljsku ekipu u Egipat da napravi neke lijepe snimke reda i napretka. Uhapšeni su nekoliko sati nakon što su kročili u Kairo.“

Ovakve stvari jednostavno ne možete izmisliti! No, iako možda djeluje komično, situacija je sasvim tragična i zahtijeva ozbiljan odgovor onih koji su njome najviše pogođeni – novinara.

Da li smo ujedinjeni?

Ako zanemarimo konkurenciju među informativnim organizacijama, saradnja i solidarnost među novinarima predstavlja jedini način da se zaštite i glasnik i ova poruka.

Uistinu, unutarinstitucionalno rivalstvo može biti jednako agresivno kao međuinstitucionalna konkurencija. A to uistinu jeste slučaj u našoj mreži, Al Jazeeri. Multinacionalna, multietnička i multivjerksa organizacija u kojoj rade veterani sa CNN-a, BBC-ja i brojnih drugih mreža iz cijelog svijeta, predstavlja mikrokosmos današnjih globalnih medija.

Možemo imati različite plate, mišljenja ili stavove, ali to nas nikada nije sprečavalo da jedni drugima čuvamo leđa. U ovome smo svi zajedno; i moramo jasno dati do znanja onima na vlasti da napad na jednog od nas znači napad na sve nas.

Uistinu, što je konkurencija veća, a jaz dublji, to je važnije za nas da podržavamo slobodu od represije. Normalno je da branimo one s kojima radimo ili se slažemo; ali naša etika dospijeva na istinski test kada branimo one s kojima se ne slažemo.

Razlikujemo se u mnogo čemu, ali svi pripadamo istoj časnoj profesiji. A, nju sve više napadaju.

Zato se novinari iz cijelog svijeta moraju ujediniti kada je u pitanju solidarnost u suprotstavljanju represiji. Trebaju braniti slobodu da izvršavaju svoju misiju na moralan i profesionalan način. Jer strah od zastrašivanja vodi ka samocenzuri i neuspjehu u otkrivanju nepravdi i zloupotreba moći koje ugrožavaju veliki broj ljudi širom svijeta.

Kada je u pitanju solidarnost i mirni protesti, mediji, naše polje djelovanja, najmoćniji su od svih. Zapravo, svi drugi načini stvaranja javnog pritiska uveliko ovise o efikasnosti medija.

Time ne sugerišem da imamo pravo iskorištavati forum koji imamo za loše ciljeve. Naše polje djelovanja treba iskoristiti za njegovu zaštitu. Međunarodni mediji dosežu do svakog domaćinstva, svake kompanije i svake vlade; naš domet nikada ne može biti precijenjen.

Zamislite kada bi novinari koji izvještavaju iz Bijele kuće, iz Whitehalla ili iz Elizejske palate obilježili minutu šutnje u znak sjećanja na ubijene kolege, ili načinili bilo kakav jednostavan gest u znak solidarnosti sa zatvorenim kolegama za vrijeme jedne od bezbroj konferencija za novinare.

Time bi sigurno privukli pažnju svojih vlada i možda bi počeli stvarati pritisak da se okonča patnja naših kolega novinara.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera