Djeca drugog reda

Neriješeno pitanje uspostave jedinstvenog plana i programa nastavit će stvarati probleme (Al Jazeera)
Neriješeno pitanje uspostave jedinstvenog plana i programa nastavit će stvarati probleme (Al Jazeera)

Piše:  Nedim Jahić

Povratnici u Konjević Polju, danas su ponovno u središtu medijske pažnje, nakon što je ova zajednica od ranije poznata po slučaju nelegalno izgrađene pravoslavne crkve na zemlji u vlasništvu Fate Orlović.  Prva sedmica u septembru označila je početak nove školske godine u Bosni i Hercegovini. Međutim, za novu generaciju iz povratničke zajednice u ovom mjestu, nastava neće početi na vrijeme. Roditelji đaka područne škole, koja je dijelom Osnovne škole „Petar Kočić“ u Kravici, uputili su zahtjeve pred Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske, te do njihovog ispunjenja najavili bojkot nastave.

Neriješeni zahtjevi

U odjeljenju u Konjević Polju prijavljeno je 140 redovnih đaka, zajedno sa 13 đaka u petogodišnjoj školi u obližnjem selu Pobuđe. S druge strane, u centralnoj zgradi u Kravici nastavu pohađa 101 đak, većinom djeca roditelja iz srpske zajednice.

Još od formiranja novog Savjeta roditelja, te dopisa iz februara 2013. godine, gomilaju se neriješni zahtjevi. Škola „Petar Kočić“, jedna je od dvadeset u ovom entitetu, u kojima pojedina područna odjeljenja imaju obavezu provedbe programa nacionalne grupe predmeta za djecu povratnika. Rezultat je to Privremenog sporazuma o zadovoljavanju posebnih potreba i prava djece povratnika, u kojem su se entitetski ministri obrazovanja obavezali na organiziranje nastave iz jezika, historije, geografije, poznavanja prirode i društva, te vjeronauka, izvan nastavnog plana i programa entiteta, a u skladu sa onim koji izaberu roditelji (u ovom slučaju – programom iz Tuzlanskog kantona).

Povratnici u Konjević Polju, danas su ponovno u središtu medijske pažnje, nakon što je ova zajednica od ranije poznata po slučaju nelegalno izgrađene pravoslavne crkve na zemlji u vlasništvu Fate Orlović.

U posljednjih par dana, u javnosti su se, pored Konjević Polja, pojavili slučajevi pobune roditelja zbog nepoštivanja obaveza vlasti u RS-u i u Dubravi kod Bosanske Gradiške te Vrbanjcima kod Kotor Varoši, a ranije su se pojavile slične inicijative u Vukosavlju i Modriči.

Iste probleme dijeli i hrvatska povratnička zajednica, koja je nastavu na hrvatskom jeziku dobila samo u Tramošnici kod Pelagićeva i Gornjoj Ravskoj kod Prijedora.

Roditelji u Konjević Polju tvrde da se nastava od prvog do petog razreda ne odvija u skladu sa utvrđenim obavezama, posebno zbog činjenice da djeci nastavu iz prirode i društva, jezika i historije, predaju nastavnici srpske nacionalnosti.

Posebna osjetljivost

U ovom slučaju, posebnu osjetljivost kod roditelja izazvalo je pitanje bosanskog jezika, uz izjave okupljenih na protestu da „im djeca pričaju ekavski“ te navode da nastavnica jezika dolazi iz Srbije.

Odgovor direktora škole, Save Miloševića,  je da je nastavnica državljanka BiH, te da je kvalificirana za predavanje kao nastavnik srpsko-hrvatskog jezika i jugoslavenske književnosti.  Povratnici su se pozvali na obavezu o propisanom prioritetnom zapošljavanju/angažiranju nastavnika povratnika na predmetima iz “nacionalne grupe”.

Međutim, tu propisi govore o prioritetu, ali je nemoguće insistirati na isključivoj etničkoj pripadnosti pri popunjavanju radnih mjesta, pa se tu postavlja pitanje interesa i informiranosti potencijalnih kandidata – nastavnika bošnjačke nacionalnosti za pozicije po školama u RS-u. Za to odgovornost treba tražiti u oba nadležna entitetska ministarstva, koja ne predviđaju stimuliranje nastavnika na mobilnost i prijavu u izolirane zajednice.

No, otvorene su sumnje i u diskriminaciju. Prema riječima roditelja, u slučaju posljednjeg konkursa za nastavnika historije, u dokumentima nastavnika bošnjačke nacionalnosti precrtan je datum dostavljanja, te je kasnije odbijen zbog navodne neblagovremene prijave. Za ovakve i brojne druge slučajeve u RS-u, ključni problem bio je nespremnost diskriminiranih građana na reakciju, podnošenje žalbi i proceduralnu borbu za zaštitu ljudskih prava, što je svelo broj registriranih slučajeva na minimum.

To potvrđuje i činjenica da je generalna struktura zaposlenih daleko od odnosa iz 1991. godine, pa čak ni one današanje u lokalnoj zajednici. U februaru 2010., od 28 stalno zaposlenih četvero je bilo iz bošnjačke zajednice, da bi taj odnos danas bio 36 naspram jedan (Enisa Mustafić-Hamzić, učiteljica u Konjević Polju). Isto se vezuje i za Školski odbor, organu upravljanja, pri čijem popunjavaju nije vođeno računa o obavezi iz Zakona o osnovnom obrazovanju i vaspitanju, da isti mora odražavati nacionalnu strukturu učenika i roditelja, školskog osoblja i jedinice lokalne samouprave u kojoj se škola nalazi. Od sedam njegovih članova, samo jedan dolazi iz reda bošnjačkog naroda, a taj nesrazmjer se dalje održava na sve odluke i postupanja prema povratničkoj zajednici.

Posebnu osjetljivost kod roditelja izazvalo je pitanje bosanskog jezika, uz izjave okupljenih na protestu da „im djeca pričaju ekavski“ te navode da nastavnica jezika dolazi iz Srbije.

S tim u vezi, do današnjeg dana nisu uspostavljeni sanitarni uslovni za održavanje nastave u područnoj školi, a dio opreme koja je donacijama usmjerena u Konjević Polje, prebačena je u Kravicu.  Također, roditelji tvrde da direktor škole nije uputio zahtjev prema Ministarstvu, zbog čega nisu osigurane đačke vozne karte za djecu koja pješače preko četiri kilometra do škole.

Prema svim ovim pitanjima, ali i problemima u Vrbanjcima i Dubravi, ministar prosvjete i kulture Goran Mutabdžija se odredio vrlo jasno, tvrdeći da njegov resor nije u mogućnosti finansirati organiziranje nastave izvan postojećeg spiska te da “bilo kakva finansijska opterećenja za nas u ovom trenutku nisu prihvatljiva”.

Uslijedila je i najava sankcioniranja roditelja za bojkot nastave, a kršenje prava djece povratnika opravdao je navodnom neprimjenom spomenutog sporazuma u Federaciji.

O problemima u školama se oglasio i banjalučki muftija Edhem ef. Čamdžić, koji je na sastanku sa Valentinom Inzkom, naglasio da „Bošnjaci u RS traže samo ono što imaju srpski učenici koji su se vratili u Bosansko Grahovo, Drvar i Bosanski Petrovac.“ Visoki predstavnik Inzko, podržao je zahtjeve povratnika, uz izjavu da Bošnjaci „trebaju dobiti svoju pouku, svoje predmete, da mogu učiti latinicu. Ja mislim da zbog toga niko neće biti siromašniji, nikome ništa neće biti oduzeto, ali bi se time izgradilo bolje i jače društvo.“-

Garant zaštite

Za sada, iz srpske zajednice u Federaciji, nije bilo reakcija sličnih onima iz Konjević Polja, pa smo za informaciju pitali i Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke. Ministar Damir Mašić, u posljednjoj izjavi je naglasio da se u nastavni planovi i programi u Federaciji uključuju bosanski, hrvatski i srpski jezik i književnost, te opciono roditelji djece se mogu opredijeliti koji od jezika će njihovo dijete izučavati. Također, u Kantonu 10 se izvodi nastava iz nacionalne grupe predmeta prema planu i programu iz RS-a u Drvaru, Bosanskom Grahovu i Glamoču, dok se u Unsko-sanskom kantonu se takva nastava organizira u Bosanskoj Krupi i Bosanskom Petrovcu.

U nadi da će se podjele među djecom suziti do realnog minimuma, koji i dalje pored jezika i vjeronauke, mora obuhvatati historiju i prirodu i društvo, zbog blago rečeno neusaglašenosti tumačenja historije između tri zajednice, još je dalek put do osiguranja ravnopravne zastupljenosti nastavnog kadra i uvažavanja tradicije i običaja različitih etničkih i vjerskih zajednica, ali i izgradnje građanskog identiteta u Bosni i Hercegovini kroz obrazovni sistem.

Primjer napretka u pregovorima, predstavlja slučaj Prve osnovne škole u Srebrenici, koja je svoj neutralni naziv dobila za vrijeme mandata ministra Antona Kasipovića promjenom iz ranijeg “Petar Petrović Njegoš”, na osnovu dogovora članova školskog odbora. Međutim, još je mnogo posla u uklanjanju elemenata koji predstavljaju simbole etničkog/religijskog ekskluziviteta, kakvi su nazivi, ikonografija, spomenici i obilježja u školskim dvorištvima, do vezivanja službenih praznika za vjerske svetkovine.

O problemima u školama se oglasio i banjalučki muftija Edhem ef. Čamdžić, koji je na sastanku sa Valentinom Inzkom, naglasio da „Bošnjaci u RS traže samo ono što imaju srpski učenici koji su se vratili u Bosansko Grahovo, Drvar i Bosanski Petrovac.“

Ne treba zaboraviti da su se ministarstva obrazovanja obavezala da će raditi na pronalaženju trajnih rješenja za obrazovanje povratnika i zadovoljavanje potreba i prava svih konstitutivnih naroda i nacionalnih manjina, što uključuje, prema stavu OSCE-a, „usvajanje novih zakona iz oblasti obrazovanja, izradu novih nastavnih planova i programa, kao i udžbenika bez spornog sadržaja i poštivanje ljudskih prava učenika, roditelja i nastavnika.“ Dok se takvo što ne postigne, Privremeni sporazum sa početka priče, ostaje najviši garant zaštite prava manjine.

Upućena tužba

Bošnjačka zajednica u Konjević Polju najavila je upućivanje zahtjeva prema Federalnom ministarstvu obrazovanja i nauke, kao potpisniku i garantu prava djece povratnika, kojim će se zatražiti zaštita, te organiziranje paralelne nastave za djecu povratnika ili organiziranje prijevoza u najbliže škole u Federaciji.

Također, roditelji su Osnovnom sudu u Srebrenici uputili tužbu za utvrđivanje diskriminacije protiv ministra Mutabdžije i direktora škole Miloševića. Bez sumnje, neriješeno pitanje uspostave jedinstvenog plana i programa nastavit će stvarati probleme u pristupu obrazovanju za brojno manjinske zajednice na lokalnom nivou širom BiH. Danas, roditelji iz Konjević Polja šalju jasnu poruku da neće pristati na diskriminaciju.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

Početak školske godine u bh. entitetu Republika Srpska obilježio je bojkot nastave u tri škole. Učenicima bošnjačke nacionalnosti, kojih u tim školama ima više od 50 posto, prema međuentitetskom Sporazumu omogućava se uvođenje nacionalne grupe predmeta. Međutim, u tim školama to nije ispoštovano. U nadležnom Ministarstvu su ranije isticali probleme finansijske prirode i nemogućnost zapošljavanja […]

Više iz rubrike Piše
POPULARNO