Nasilno čekićanje ćirilice

Već 15 godina postoje ćirilični natpisi na vrtiću Vukovar II i na srednjoj školi u Vukovaru i nitko ih nije skidao (Pixsell)

Piše: Zdenko Duka

Žestoki protesti nekoliko stotina hrvatskih branitelja zbog postavljanja ćirilićnih tabli na zgrade pojedinih državnih institucija i nasilničko, bijesno čekićanje i razbijanje istih pored policije koja to baš i ne želi silom sprečavati – uznemirujuća je vukovarska slika.

U gužvama je ozlijeđeno nekoliko policajaca i prosvjednika, zadržano je preko noći s ponedjeljka na utorak nekoliko mrzitelja ćirilice koji su razbijali ploče u policijskoj zgradi, koju je opkolilo nekoliko stotina ljudi tražeći njihovo puštanje. Jedan je prosvjednik pritvoren u Vinkovcima. Policija je blokirala pristupe gradu da spriječi dolazak braniteljskih pojačanja iz  Osijeka, Vinkovaca, Županje… Utorak je bio mirniji, jer prosvjednici više nisu napadali policiju i skidali ćirilićne ploče s državnih institucija. No, policija je i u utorak nekolicinu ljudi privodila na istražne razgovore.

‘Puno gore od zvižduka’

Još u siječnju osnovan je tzv. Stožer za obranu hrvatskog Vukovara, koji je gradu, Vladi i predsjedniku Republike uputio zahtjev za 50-godišnjim moratorijem na ćirilicu i na dvojezičnost u Vukovaru. Nekoliko puta su organizirali mitinge na kojima je bilo brojnih šovinističkih poruka, a proljetos su zatražili od Hrvatskog sabora da proglasi Vukovar tzv. mjestom posebnog pijeteta, u kojem se, osim što ne bi bilo ćirilice i ekavice, ne bi smjela izvoditi srpska državna himna, a sva visoka vojna i policijska izaslanstva koja posjećuju RH u Vukovaru trebala bi odavati počast žrtvama Domovinskog rata u Vukovaru.

Jedan od četvorice pritvorenih i šef tog Stožera Tomislav Josić priprijetio je da će za koji dan i izlazak i ulazak u Vukovar biti nemoguć, a hrvatskim vodećim političarima poručio je da neće biti dobrodošli u Vukovar i da će im se dogoditi nešto puno gore od zvižduka koje su doživjeli u Kninu za vrijeme proslave Dana pobjede.

Još u siječnju osnovan je tzv. Stožer za obranu hrvatskog Vukovara, koji je gradu, Vladi i predsjedniku Republike uputio zahtjev za 50-godišnjim moratorijem na ćirilicu i na dvojezičnost u Vukovaru. 

Stevo Culej, bivši predsjednik Udruge specijalne policije u Vinkovcima, rekao je da Srbima nitko u Vukovaru ne brani da žive, „ali (da) ne treba dopustiti da traže previše“. Srbi, dakle, prema Culeju, u Vukovaru ne mogu biti ravnopravni s Hrvatima.

Vukovarske prosvjednike podupire HDZ, iako je upravo ta stranka, dok je bila u koaliciji sa Samostalnom demokratskom srpskom strankom 2009. godine, donijela Statut Grada, koji je omogućio uvođenje ćirilice u Vukovar i prije nego li je popis stanovništva 2011. pokazao da u Vukovaru živi više od trećine etničkih Srba i da, stoga, prema Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina, imaju pravo na upotrebu srpskog jezika i ćirilice.

HDZ je proljetos još jednom izgubio izbore za gradonačelnika, a taj mu je novi poraz u Vukovaru teško pao. Ta dva HDZ-ova poraza posredno znače i to da većina Vukovaraca ne podržava bijes i nasilje koje je iskazalo nekoliko stotina njihovih sugrađana, čak i napad na policajce, a zbog ćirilićnih ploča.

Slična situacija

Naravno, prosvjednike podupiru i fratri iz vukovarske crkve Sv. Filipa i Jakova. Bezrezervno ih je podržao i biskup Vlado Košić, napisavši da je Vlada „protunarodna“, te da u Vukovaru radi protiv Ustava i protiv Zakona.

U Udbini je s ćirilicom slična situacija kao i u Vukovaru. Srbi čine više od trećine stanovništva i, prema Zakonu, imaju pravo na ćirilicu. Međutim, tamo to nije nikakav problem, pa se uvodi ćirilićno pismo, jer u Udbini u koaliciji vladaju HDZ i SDSS.

Stevo Culej, bivši predsjednik Udruge specijalne policije u Vinkovcima, rekao je da Srbima nitko u Vukovaru ne brani da žive, „ali (da) ne treba dopustiti da traže previše“. Srbi, dakle, prema Culeju, u Vukovaru ne mogu biti ravnopravni s Hrvatima.

Teoretski su hrvatski nacionalisti i šovinisti iz devedesetih mislili, a to je bila i noseća ideja predsjednika iz devedesetih Franje Tuđmana, da će Hrvatska biti sretna zemlja kada postotak srpskog stanovništva padne s prijeratnog 12,5 posto na tri-četiri posto. E, sad je tako u Hrvatskoj (Srba je, prema popisu stanovništva iz 2011, 4,36 posto), ali opet nikako nije dobro – kad manjini treba osigurati manjinska prava prema zakonima koji su davno doneseni, onda to veliki Hrvati svakako žele onemogućiti.

Vukovar jest poseban slučaj, jer su JNA i paravojne pročetničke postrojbe nakon užasne višemjesečne opsade poharali grad, likvidirali nekoliko stotina ljudi i poslali mnoge u logore u Srbiji. To je, međutim, bilo prije 22 godine, a grad je 1998. mirno reintegriran u Hrvatsku.

Osnovni je problem ljudi koji vode Stožer za obranu hrvatskog Vukovara, a to su iznosili Tomislav Josić i drugi više puta u javnosti – što Vukovar u devedesetim godinama nije silom oslobođen. To, dakle, što Hrvatska vojska nije istjerala Srbe, po uzoru iz Oluje, kada je tzv. Krajinu pred Hrvatskom vojskom bilo napustilo skoro 250.000 hrvatskih građana srpske nacionalnosti. Jer takvi – koji su svakako u manjini i u Vukovaru –  misle: neka Srbi žive tu kad već nije moglo drukčije, ali neka šute, neka budu bezlični, bez prava koje ‘zaslužuju’ pobjednici i ‘žrtve’ Hrvati. To je, zapravo, jedna varijanta fašizma, na koju nisu imuni, dakako, niti pripadnici bilo kojeg drugog naroda.

‘Nitko nije skidao’

Inače već 15 godina postoje ćirilični natpisi na vrtiću Vukovar II i na srednjoj školi u Vukovaru i nitko ih nije skidao. To su vrtić za srpsku djecu i srpska srednja škola, jer, poznato je, djeca su u Vukovaru segregirana po nacionalnosti. U Vukovaru proteklih 15 godina nije bilo puno međunacionalnih incidenata, ali je visoka cijena za to bila baš segregacija i skoro posvemašnja razdijeljenost života vukovarskih Hrvata i vukovarskih Srba.

I što sad?

Vlada je možda mogla još malo pričekati s provedbom zakona, pokušati razgovarati, pregovarati, uvjeravati najradikalnije kako je potrebno provesti ono što su davno dogovorile i ozakonile sve političke stranke. No, poslije ovog što se dogodilo – značilo bi to odustajanje i poraz. Premijer Milanović je kazao u intervjuu Hrvatskom radiju da će vlast nastaviti postavljati ćirilićne ploče na državnim institucijama. To će, pak, malo pomoći, ali neće ni puno odmoći poboljšanju međunacionalnih odnosa u Vukovaru. Simboli su jedno, a kvaliteta života drugo, što je bitan problem Vukovara. Ne samo još bolne rane i kod jednih i kod drugih, nego i besposlica i besperspektivnost.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera