Čekajući Rozu Parks u Republici Srpskoj

Pitanje diskriminacije đaka u Konjević Polju kod Bratunca i Vrbanjcima kod Kotor Varoši u javnosti je pokrenuto početkom školske godine (Al Jazeera)

Piše: Nedim Jahić

Pitanje diskriminacije đaka u Konjević Polju kod Bratunca i Vrbanjcima kod Kotor Varoši u javnosti je pokrenuto početkom školske godine, kada su roditelji iz bošnjačke povratničke zajednice odbili poslati djecu u školu zbog neravnopravnog položaja i neispunjavanja prava koja imaju po osnovu Ustava Bosne i Hercegovine, te koja su dalje utvrđena Privremenim sporazumom o zadovoljavanju prava i potreba djece povratnika, koji su potpisali entitetski ministri obrazovanja još 2002. godine.

Lome se koplja

Međutim, u vezi s ovim pitanjem se u više lokalnih zajednica širom eniteta Republika Srpska koplja lome već cijelu godinu dana, a u nekima i od ranije. Tako je sa slučajevima područnih škola u blizini Bosanske Gradiške, Vukosavlja i Modriče, a prošle školske godine se ovo pitanje uspješno riješilo u Srebrenici, za vrijeme mandata ranijeg ministra prosvjete i kulture RS-a Antona Kasipovića.

Načelno, prema informacijama Ministarstva prosvjete i kulture RS-a, u dvadeset škola ovog entiteta održava se nastava za tzv. nacionalnu skupinu predmeta, u koju spadaju bosanski jezik, historija, geografija, priroda i društvo te vjeronauka. Bojkot u Vrbanjcima i Konjević Polju je, zapravo, odgovor na uskraćivanje ovog prava u spomenutim zajednicama.

Argumentacija stava Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske o ovom pitanju se vremenom mijenjala, pa je ministar Goran Mutabdžija početkom septembra izjavio da nema finansijskih sredstava za održavanje nastave u dodatnim školama kada je u pitanju Osnovna škola “Sveti Sava” u Vrbanjcima, dok je direktor Osnovne škole “Petar Kočić” u Kravici tvrdio da se u područnoj školi u Konjević Polju nastava iz nacionalne grupe predmeta već održava.

Činjenica jeste da se, dok se u Vrbanjcima uopće ne uvažava pravo Bošnjaka na nacionalnu grupu predmeta, u Konjević Polju ovaj program načelno provodi u višim razredima za predmete historije, geografije i bosanskog jezika. Ipak, ove predmete ne predaju nastavnici bošnjačke etničke pripadnosti, unatoč obavezi Ministarstva da na ovim predmetima prioritetno zapošljava građane koji dolaze iz povratničke zajednice. To praktično znači da se potrebe povratnika u ovom slučaju ograničavaju na pravo na udžbenike iz Federacije.

S druge strane, u nižim razredima područnih škola u Konjević Polju i u susjednom Pobuđu, prema tvrdnjama roditelja, nastava iz predmeta jezika i književnosti i prirode i društva odvija se po federalnim udžbenicima, dok je od svih učitelja samo jedan iz bošnjačke zajednice. U septembru su roditelji bili spremni kao privremeno rješenje prihvatiti i barem formalno ostvarivanje prava kroz nastavni proces koji bi bio usklađen udžbenicima iz Federacije za ova dva predmeta, a posebno se pozivajući na pravo djeteta da pohađa nastavu na maternjem jeziku.

Pokazali ozbiljnost

Kada su roditelji pokazali ozbiljnost u svojim zahtjevima, te se pojavili u Sarajevu za vrijeme Konferencije ministara obrazovanja, ministar Mutabdžija izlazi sa tvrdnjom da se ne ispunjavaju zakonski uslovi za organizaciju nacionalne grupe predmeta.

O čemu je riječ?

Mutabdžija se poziva na Zakon o osnovnom obrazovanju i vaspitanju Republike Srpske, te tvrdi da je minimalan broj đaka za nacionalnu grupu predmeta 18.

Međutim, Zakon se tu bavi minimalnim brojem đaka u odjeljenju istog razreda. Za slučaj da se ovaj minimum ne ostvaruje, Zakon predviđa kombinovana/ mješovita odjeljenja od dva razreda u slučaju kada ta sva zajedno imaju do 18 učenika, te eventualno kombinovanje tri razreda ukoliko imaju zajedno do 12 učenika.

Ovo u Konjević Polju nije slučaj, budući da broj učenika po razredu ne prelazi 18, a kombinovanjem prelaze taj broj, te zbog toga se ne spajaju odjeljenja. S tim u vezi oni se nalaze u pravnoj praznini, koja je apsurdna sa aspekta primjene Privremenog sporazuma o pravima djece povratnika.

Plan provedbe Privremenog sporazuma o posebnim potrebama i pravima djece povratnika pojašnjava da će nastava iz nacionalne grupe predmeta održavati “u školama gdje ima 18 ili više učenika u razredu (ili minimalan broj propisan zakonom koji se traži za mješovite razrede)…”. Budući da naši zakoni ne poznaju pojam “mješovitih razreda”, već “kombinovanih razreda”, a gdje se bh. praksi mješoviti razredi spominju kada riječ je o kombinovanju dva ili više razreda, logično je pretpostaviti da se na ovo cilja Planom, te praktično znači da se nastava za nacionalnu grupu predmeta može održavati u razredu sa manje učenika, odnosno u skladu sa zakonima pretpostavljenim uslovima za kombinovana odjeljenja, koje smo već napomenuli.

Međutim, tu dolazimo do apsurda kojeg ministar Mutabždija smatra opravdanim argumentom za nemar i diskriminaciju prema povratničkim zajednicama, budući da bi, zaključuje se iz rečenog, đaci praktično imali pravo na nacionalnu grupu predmeta da ih je manje od osamanest u dva razreda zajedno, kako bi se zadovoljio uvjet “ili minimalan broj propisan zakonom koji se traži za mješovite razrede”, dok isto ne bi ostvarili ako ih u svakom od dva odvojena razreda ima po sedamanest.

Istovremeno, izjašnjenje po ovom pitanju tražilo je i Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, koje je u svom dopisu naglasilo pitanje Ustavom zagarantiranih prava na izvođenje nastave na bosanskom jeziku, gdje su državne institucije u upitu službeno potvrdile da se ovo pitanje postavlja iznad postojećih sporazuma, te da sam sporazum može dati samo više prava, a nikako manje od onoga što sam Ustav garantira.

Dok istraga traje doneseno je svojevrsno “kompromisno” rješenje, koje je suštinski pokazatelj nepopustljivosti Ministarstva prosvjete i kulture RS-a, gdje bi se nastava iz bosanskog jezika vršila kao dopunska nastava ili vannastavna aktivnost, što do kraja ni roditeljima nije jasno, te je obećano da će pitanja nesrazmjernog sastava školskog odbora i drugih tehničkih pitanja biti riješeno, zbog čega su roditelji u Konjević Polju zaustavili bojkot, te poslali svoju djecu u škole.

Svjedočenja sa terena

“Prema prvim svjedočenjima sa terena, učitelji su već djecu uputili da moraju kupiti nove udžbenike za prirodu i društvo, te jezik i književnost, odnosno one koji se koriste po Nastavnom planu i programu Republike Srpske”, kaže Edin Ikanović, student prava i aktivista iz Konjević Polja, koji je pomagao roditeljima u sastavljanju dopisa i informacija za nadležna ministarstva u posljednjih mjesec dana bojkota.

Predloženo rješenje nije pokrilo predmet prirode i društva, kako je i ranije najavio predsjednik Savjeta roditelja Muhamed Ahmetović u izjavi od utorka: “Možda ćemo ići sa prijedlogom da od prvog do petog razreda bude zastupljena grupa nacionalnih predmeta, a to su bosanski jezik i vjeronauka. Što se tiče kompromisa, mi smo spremni odustati od ostalih predmeta.”

Roditelji u Vrbanjcima ono na što su pristali roditelji iz Konjević Polja smatraju neprihvatljivim. U školi u Vrbanjcima od 149 djece povratnika 141 i dalje učestvuje u bojkotu, te nisu spremni odustati. Za razliku od Bratunca, u ovom mjestu nema političkih podjela među povratnicima, što je bila poprilična prepreka za jednoglasnost bošnjačke zajednice u pregovorima.

Ono što se, također, vidi na ovom primjeru jeste razjedinjenost povratničke zajednice, u kojoj roditelji iz Vrbanjaca i Konjević Polja nisu nastupali zajedno, te su jedni odustali od bojkota bez obzira na činjenicu da se rješenje u drugom mjestu ni ne nazire, a da ne govorimo od drugim mjestima širom RS-a. Dok se organizacija paralelne nastave za đake u Vrbanjcima u najbližoj školi u Jelahu u Federaciji BiH čini sve bližom opcijom, roditelji traže podršku Ministarstva za izbjegla i raseljena lica Federacije.

Brojne osude, ali…

Premda je pitanje diskriminacije bošnjačke zajednice u obrazovanju naišlo na brojne osude međunarodnih i domaćih zvaničnika, te rezultiralo i tužbom za utvrđivanje diskriminacije koju su podnijeli roditelji iz Konjević Polja protiv ministra Gorana Mutabdžije, sve “male pobjede” napravljene na terenu se danas nalaze u sjeni ključnog poraza – povratnici nisu stajali kao jedan glas naspram institucija, te su opet ostali fokusirani na mjestom ograničene slučajeve i incidente, da ne spominjemo sve one zajednice koje su riješile problem nacionalne grupe predmeta, te su ostale nijeme i nisu dale podršku Vrbanjcima i Konjević Polju.

Dok čekamo Rozu Parks u Republici Srpskoj, problemi drugih izgleda ostaju samo to – problemi drugih.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera