Egipatska demokratija u podzemlju

Piše: Mirnes Kovač

U Nasserovoj fondaciji (www.nasser.org) i danas se može naći dokument koji datira 14. januara 1954. godine. U zaglavlju memoranduma stoji da odluku donosi “Revolucionarno vijeće”. “Revolucionarno vijeće je odlučilo raspustiti Društvo Muslimanska braća, jer smatra Društvo Muslimanske braće političkom strankom na koju se primjenjuje posebna odluka za raspuštanje političkih partija. U Kairu, 9. džumade-l-ula 1373. hidžretske godine, odnosno 14. januara 1954. godine”  – stoji u dokumentu kojeg potpisuje predsjednik zajedno sa još deset članova tadašnjeg Revolucionarnog vijeća.

Nakon gotovo šesdeset godina historija u ovoj zemlji kao da se ponavlja, ali ne na onaj poslovičan način, već skoro bukvalno. Egipatski sud za hitne slučajeve je u ponedjeljak, 23. septembra 2013. godine, donio presudu kojom zabranjuje sve aktivnosti organizacije Muslimanske braće, grupa koje iz nje potiču i njenih nevladinih organizacija. “Privremena vlada Egipta će odgoditi raspuštanje Muslimanske braće dok se ne okončaju pravne procedure i mjere protiv članova te grupe”, sljedeći dan je objavio ministar socijalne zaštite Ahmed al-Borai, dakle, dan nakon što je spomenuti Sud, također, naložio vlastima da konfiskuju svu imovinu organizacije.

Bez iznenađenja

Reakcije iz Muslimanske braće na sudsku odluku su uglavnom odbijajuće. Iz organizacije su saopćili kako ovu odluku Suda smatraju političkom odmazdom koja ih ne iznenađuje. Po onome što su objavili na svojoj zvaničnoj web-stranici, odluku Suda u Kairu doživljavaju kao pravno pokriće za brutalne restrikcije, hapšenja i gušenje pokreta koje vojna hunta provodi još od 3. jula ove godine, kada je vojnim udarom svrgnula demokratski izabranog predsjednika Muhameda Mursija, koji potiče iz redova ove organizacije.

Iz Muslimanske braće su još podsjetili da su vojne vlasti uhapsile više od 15 hiljada njihovih zvaničnika, uključujući i dr. Muhammeda Bediu, vrhovnog vođu pokreta i dvojicu njegovih zamjenika, kao mnogobrojne zvaničnike ovog pokreta u provincijama. Također, snage vojnog režima su zapalile sjedišta ove organizacije, a hiljade članova pokreta su posljednjih nekoliko mjeseci ubijeni kada su protestirali širom Egipta protiv nasilnog svrgavanja predsjednika Mursija i brutalnog prekida demokratske tranzicije u Egiptu. Iz ove organizacije su napomenuli da su slične metode prema Muslimanskoj braći imali i raniji egipatski diktatori, ali da to nije uspjelo iskorijeniti ovu organizaciju.

Nakon gotovo šesdeset godina historija u ovoj zemlji kao da se ponavlja, ali ne na onaj poslovičan način, već skoro bukvalno.

Uz opredjeljenje da će nastaviti borbu za legitimitet, ovaj pokret je odluku Kairskog suda nazvao “napadom na demokratiju koji neće potkopati postojanje Muslimanske braće”. “Naša legitimnost i postojanje ne mogu biti upitni. Mi postojimo 85 godina i nastavićemo postojati. Mi smo sastavni dio egipatskog društva, a korumpirana i nezakonita sudska odluka to ne može promijeniti. Mi ćemo nastaviti naš mirni građanski otpor kojeg smo poveli zajedno sa milionima Egipćana, dok se naše slobode i demokratija ponovno ne uspostave”, stoji u reakciji Muslimanske braće na zabranu koju je donio Egipatski sud za hitne slučajeve u ponedjeljak, 23. septembra, u Kairu. Prema nekim medijskim izvorima Muslimanska braća su najavila žalbu na odluku Suda u roku od deset dana.

Šta će se desiti sa Muslimanskom braćom – glavno je pitanje koje ovih dana postavljaju mnogi analitičari prognozirajući izglede i smjerove kojima bi ova organizacija i njeno članstvo mogli krenuti. U svoj ovoj doista dramatičnoj situaciji, koja se posljednjih mjeseci dešava u najmnogoljudnijoj arapskoj državi, mnogo je važnije i uputnije zapitati se šta će se desiti sa Egiptom. Koliko će se godina ili decenija ova država vratiti unatrag u svoju ne tako sjajnu diktatorsku prošlost iz koje je, naizgled, izašla 25. januara 2011. godine.

Iz Muslimanske braće su još podsjetili da su vojne vlasti uhapsile više od 15 hiljada njihovih zvaničnika, uključujući i dr. Muhammeda Bediu, vrhovnog vođu pokreta i dvojicu njegovih zamjenika, kao mnogobrojne zvaničnike ovog pokreta u provincijama.

Muslimanska braća su egzistirala izvan okvira egipatskog zakona decenijama i oficijelno su registrirani kao nevladina organizacija tek u martu ove 2013. godine, dakle tri mjeseca prije vojnog udara. Ovo što se ovih dana dešava pod čvrstom palicom generala Abdul Fetaha al-Sisija veoma je slično dešavanjima od prije ravno šesdeset godina, kada je 1954. godine (također general!) Džemal Abdul Nasir, u našem podneblju poznatiji kao Nasser, uz Tita i Nehrua zvijezda Pokreta nesvrstanih, nakon neuspjelog atentata kojeg je na njega pokušao jedan pripadnik Muslimanske braće, naredio raspuštanje ove organizacije i masovno hapšenje njenih vođa i pristalica. I tada su sjedišta ove organizacije gorjela i nestajala u plamenu.

Zatvaranja i vješanja

Podsjetićemo, a tome u prilog ide i dokument s početka teksta, da se ne radi samo o slučajnoj sličnosti Sisija i Nassera, već o tome da je cjelokupna situacija od 2011. godine naovamo ispunjena tim reminiscencijama iz ranih 50-ih. Kada je Nasser zaposjeo vlast u vojnom udaru u julu 1952. godine u početku su Muslimanska braća pozdravila prevrat koji su izveli Slobodni oficiri i čak podržala odluku ove grupe da suspenzira političke stranke u zemlji. Ovo neće samo uništiti politički pluralizam u Egiptu, već će, nakon što se nacionalistički naserizam sukobio sa ideologijom Ihvana, samo Društvo Muslimanske braće dovesti do ivice istrjebljenja. Ovaj period je važan iz nekoliko razloga. S jedne strane ovo je bilo vrijeme kada su se Muslimanska braća počela širiti u susjedne zemlje sa političkim egzilantima koje je protjerao Nasser, a, s druge strane, ovo protjerivanje će prouzrokovati (pored internacionalizacije same organizacije Muslimanske braće) i sužavanje političke ideologije koja će se pretvoriti u ideologiju ugnjetavanog i zabranjenog opozicionog podzemlja.

Godine Nasserove vladavine će za Muslimansku braću biti katastrofalne u nekoliko segmenata: unutarnji organizacijski problemi, odvajanje ekstremnih krila koja su propagirala direktni fizički otpor režimu. Kulminacija ovih odnosa desila se u oktobru 1954. godine sa pokušajem atentata na Nassera, koji je izvršio jedan pripadnik Muslimanske braće. Situacija koja je uslijedila prouzrokovala je takav obračun sa Braćom koji je uključivao vješanja i zatvaranja ključnih članova u decembru 1954. i više od hiljadu suđenja koja su održana u februaru 1955. godine.

Šta će se desiti sa Muslimanskom braćom – glavno je pitanje koje ovih dana postavljaju mnogi analitičari prognozirajući izglede i smjerove kojima bi ova organizacija i njeno članstvo mogli krenuti. 

Prema Richardu Mitchellu, autoru jedne od najcitiranijih studija o Muslimanskoj braći na Zapadu (Richard Mitchell, The Society of the Muslim Brothers, New York: Oxford University Press, 1993) “organizacija je ovim obračunom dovedena pred potpuni raspad. Godine pod vlašću Nasserovog režima će označiti jedan oštri zaokret u ideologiji i aktivnosti Muslimanske braća”. Među Braćom koja su bila zatvorena u obračunu iz 1954. godine bio je i Sejjid Kutb, koji je tada osuđen na 15 godina zatvora. Iako danas ovog pisca smatraju glavnim ideologom radikalnih i militantnih pokreta, uključujući i Al-Kaidu, ne treba ni u kom momentu smetnuti s uma da je ovaj autor svoje glavne teze i političke rasprave napisao u zatvoru, pod najbrutalnijim metodama mučenja i da je naposljetku 1966. javno obješen.

Stav analitičara

Kada sam 2002. godine uglednom američkom profesoru Johnu L. Espositu na jednom našem susretu prigovorio zašto je Kutba nazvao “kumom muslimanskim ekstremističkim pokretima širom globusa” on je odgovorio da time nije imao namjeru ništa loše kazati o autoru, već je to “kumstvo” ustvari sadržano u sistemu koji je takvim metodama ugnjetavanja upravo bio pogodno tlo za rađanje radikalnih ideologija i problema od kojih će patiti generacije koje dolaze. Danas se gotovo svi ozbiljni analitičari slažu u tome da problem globalnog terorizma i radiklanih militanata, a čemu se naprosno nastoji pripisati islamska etiketa, svoje korijene vuče iz egipatskih zatvora i mučilišta.

Nakon ovih poređenja razvoja situacije u Egiptu i očiglednog skretanja sa “inkluzivnog puta ka demokratiji”, kojeg je u svom govoru pred Generalnom skupštinom UN-a, osvrćući se na stanje u ovoj zemlji, primjetio i američki predsjednik Barack Obama, izgleda da Egiptu predstoje brojna politička suđenja i kazne pripadnicima najveće opozicione grupe u Egiptu. Hoće li to svijet samo mirno promatrati i dopustiti nova plodna tla za nove radikalizme? I, na koncu, da li će protjerivanjem Muslimanske braće nazad u ilegalu i sama demokratija u Egiptu otići u podzemlje?

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera