Politička pozadina ubistva na sjeveru Kosova

Carinik u misiji EULEX-a, Litvanac Audrius Šenavičius, ubijen je iz očigledne zasjede u blizini Zvečana (EPA)

Piše: Agron Bajrami

Ubistvo pripadnika misije Evropske unije prošlog četvrtka, u vrijeme kad su mnogi očekivali da proces dijaloga između Prištine i Beograda proizvede konkretne rezultate u normalizaciji stanja na sjeveru Kosova, podiglo je tenzije u već napetoj situaciji.

Carinik u misiji EULEX-a, Litvanac Audrius Šenavičius, ubijen je iz očigledne zasjede na putu u blizini Zvečana, dok se grupa od šest carinika vraćala sa dužnosti na jednom od dva granična prelaza na sjeveru prema Srbiji. Njegovo ubistvo je naišlo na veliku osudu sa svih strana, dok je Evropska unija najavila da neće odustati od svoje misije vladavine prava na Kosovu, dijela u kojem je bio i pokojni Litvanac.

Napad su osudili i predsjednica Kosova Atifete Jahjaga i premijer Hashim Thaci, koji je ubistvo okarakterisao i kao “kukavički čin protiv zakona i institucija Kosova”, dok je napad oštro osudio veliki broj svetskih vlada, uključujući SAD i većinu evropskih zemalja, kao i Vladu Srbije.

‘Ekstremistički, a ne patriotski akt’

No, ubistvo Šenavičiusa nije izolovani incident, već je zločin koji se dešava u već poznatom kontekstu na sjeveru Kosova.

Od proglašenja nezavisnosti 17. februara 2008. godine, sjever Kosova – opštine Zvečan, Leposavić, Zubin Potok i sjeverni dio grada Mitrovica – pod punom je kontrolom srpskih paralelnih struktura, koje odbijaju bilo kakvu integraciju u politički i državni sistem Kosova. Kosovske vlasti nemaju pristup ovom teritoriju, dok je i Evropska misija EULEX neprestano imala problem sa funkcionisanjem u ovom dijelu Kosova.

Početi dijalog između Kosova i Srbije u Briselu, pod posredovanjem EU-a, viđen je kao proces koji će omogućiti integraciju sjevera u sistem Kosova, tako što bi Srbi na ovom dijelu teritorije dobili većinu autonomije u odlučivanju. Prvi korak ka implementaciji takvog rješenja su već proglašeni lokalni izbori, čije je održavanje dogovoreno između premijera Kosova Hashima Thacija i premijera Srbije Ivice Dačića, čemu se protive srpske strukture koje kontrolišu vlast i ilegalnu trgovinu u tri sjeverne opštine i sjeverni dio Mitrovice.

Šenavičius je prva žrtva iz redova evropske misije na Kosovu, ali je i u prošlosti bilo ovakvih incidenata koji su ostali nerazjašnjeni.

Odgovornost za ubistvo evropskog zvaničnika još nije utvrđena i istraga tek treba dati prve naznake i rezultate, ali se u najvećoj mjeri sumnja da je ovaj teški zločin u tijesnoj vezi sa političkim procesom između Kosova i Srbije, te da se počinioci trebaju tražiti u redovima radikalnih srpskih struktura na sjeveru. Čak se i u reakcijama zvaničnika iz Beograda poslije ubistva implicitno sugerisalo da su odgovorni za ovaj zločin među radikalnim Srbima na sjeveru, koji se protive dogovorima koje je vlast u Beogradu postigla sa Vladom Kosova.

Srpski premijer Ivica Dačić je izjavio da napad na EULEX “predstavlja ekstremistički, a ne patriotski akt”, te da su počinioci ovoga ubistva “neprijatelji Srbije”, dok je prvi potpresjednik srpske Vlade Aleksandar Vučić rekao da “Srbija nema pravo da dopusti ekstremistima i teroristima da misle da mogu da upravljaju državom”.

Šenavičius je prva žrtva iz redova evropske misije na Kosovu, ali je i u prošlosti bilo ovakvih incidenata koji su ostali nerazjašnjeni. Prije dvije godine je pucnjima nepoznatih osoba na sjeveru Kosova ubijen kosovski policajac Enver Zymberi, dok je samo tokom prva tri mjeseca ove godine na sjeveru registrovano više od 30 eksplozija i napada o kojima se još vode istrage.

Sa druge strane, ubistvo evropskog zvaničnika šalje mnoge znakove, čija ispravna interpretacija može biti od presudne važnosti kako bi se shvatilo koje su realne šanse da politički pregovori i dogovori riješe ne samo pitanje sjevera Kosova, već i pitanje kosovsko-srpskih odnosa.

Kao prvo, postavlja se pitanje momenta u kojem je ubistvo počinjeno. Zato što je i najobičniji kriminal na sjeveru povezan sa strukturama paralelne vlasti i zato što je napad počinjen u klasičnoj zasjedi, očigledno unaprijed isplaniranoj, malo ko vjeruje u mogućnost ordinarnog ubistva, bez političke pozadine.

Da su misije odgovorne za sigurnost i red i mir na Kosovu bile u prošlosti odlučnije na sjeveru, teško da bi se bilo ko usudio da organizuje zasjedu na putu i puca na vozila sa međunarodnim zvaničnicima.

To znači da je smrtonosni pucanj u četvrtak bio uperen u proces pregovora u Briselu ili – što je vjerovatno tačnije – protiv dogovora kojima se sjever treba integrisati u Kosovo, kao što je održavanje lokalnih izbora, predviđeno za 3. novembar. Gledano sa te strane za očekivati je da će na sjeveru biti sve više incidenata što se približavamo izborima.

Tolerancija ekstrema

Kao drugo, pitanje je da li se ovakvo ubistvo moglo preduprijediti. Odgovor je, nažalost, da. Da su misije odgovorne za sigurnost, red i mir na Kosovu u prošlosti bile odlučnije na sjeveru, teško da bi se bilo ko usudio da organizuje zasjedu na putu i puca na vozila sa međunarodnim zvaničnicima.

Tolerancija ekstrema na sjeveru je, svakako, doprinijela tome da se ovakvi zločini događaju, što, zapravo, znači da je mogućnost ponavljanja ovakvoga zločina sada još veća, ukoliko se ne preduzmu sve mjere da se zločinci brzo uhvate, kao i da se sigurnosna situacija na sjeveru postavi pod punu kontrolu međunarodnih misija, KFOR-a i EULEX-a.

Tu odgovornost snose i dvije vlade, ona u Beogradu i ova u Prištini. Srpska Vlada, zato što je ona, ustvari, odgovorna za postojanje takvih struktura, koje je do sada održavala kao svoje državne strukture na Kosovu, iako je to sve vrijeme bilo u protivnosti sa svim dogovorima i međunarodnim aktima, uključujući Rezoluciju 1244 Ujedinjenih naroda. A Vlada u Prištini je “kriva” zato što je ušla u pregovore bez jasnog insistiranja na tome da Srbija odmah raspusti i prestane finansirati ilegalne strukture na sjeveru, kao što je to još prije dvije godine eksplicitno tražila njemačka kancelarka Angela Merkel.

Treća stvar se nadovezuje na drugu, a tiče se direktno političkog dijaloga u Briselu, kojim se pokušava riješiti pitanje sjevera koje nije samo političko, već i sigurnosno. Naime, političari u Briselu, ali zvaničnici međunarodnih struktura na terenu, oni koji vode misiju NATO-a na Kosovu – KFOR i EULEX – kao da su izgubili iz vida da je preduslov funkcionisanja bilo kakvog političkog dogovora razoružavanje i neutralizacija kriminalno-ilegalnih struktura, koje godinama kontrolišu sjever i koje su se redovno pokazivale nasilnim i ubistvenim. Na sjeveru su paljene granične kontrole, postavljane barikade na putevima, već je pucano na mirovnjake NATO-a, a čak i prije proglašenja nezavisnosti Kosova bilo je ubistvenih napada na međunardone zvaničnike.

Da li će međunarodna zajednica nastaviti vjerovati da će samo politički pregovori, bez sigurnosnog dejstva na terenu, donijeti rješenje na sjeveru? Ubistvo Šenavičiusa bi moralo biti dovoljan argument za promjenu takvog pristupa.

Tolerancija ekstremnih grupa na sjeveru je takvima, ustvari, davala snagu, naročito pošto su vidjeli da im se umjesto izolacije nudi partnerstvo.

Tako su komanda KFOR-a i vodstvo EULEX-a pregovarali u vezi sa sigurnosnim pitanja sa odgovornima za paljenje i barikadiranje sjevera Kosova, umjesto da ih tretiraju kao prijestupnike i kriminalce, što oni jesu.
Dodatno pitanje koje se postavlja iz ovoga jeste: Šta dalje?

Da li će međunarodna zajednica nastaviti vjerovati da će samo politički pregovori, bez sigurnosnog dejstva na terenu, donijeti rješenje na sjeveru? Ubistvo Šenavičiusa bi moralo biti dovoljan argument za promjenu takvog pristupa.

Trajno rješenje i normalizacija je teško dostižna samo za političkim stolom, ako na terenu ostanu odlučujući faktor ljudi koji ne prezaju da oduzmu nevine živote, pale institucije, žrtvuju mir i budućnost svojih i svih ostalih naroda.

Eksplozija bombe

Zato će od brzine hapšenja počinioca ovog ubistva, kao i identifikacije eventualnih naručitelja tog zločina, zavisiti cjelokupni proces dijaloga i traženja evropskog rješenja za sjever Kosova. Što duže ovo ubistvo bude bilo neriješeno, to ćemo češće izvještavati o ovakvim incidentima.

Možda je tome najbolja ilustracija vijest o eksploziji bombe u sjevernom dijelu Mitrovice samo dan nakon ubistva iz zasjede u Zvečanu, koja šalje opasne signale da se strukture ilegalne vlasti i kriminala na sjeveru spremaju za okršaj.

U takvoj atmosferi obični ljudi će se sve više povlačiti u relativnu sigurnost svojih zaključanih domova, dok će vjera u političke dogovore opstati možda samo u kancelarijama u Briselu.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera