Treći entitet – neozbiljan prigovor

Tihićeva ponuda ne zadovoljava Čovićev osnovni politički cilj – siguran izbor Hrvata, uz to i člana HDZ-a, u budućem sazivu državnog Predsjedništva
Tihićeva ponuda ne zadovoljava Čovićev osnovni politički cilj – siguran izbor Hrvata, uz to i člana HDZ-a, u budućem sazivu državnog Predsjedništva

Piše: Enes Ratkušić

Međustranački susreti i razgovori u Bosni i Hercegovini su uistinu pravi fenomen, presedan u političkoj historiji. Za gotovo dvije decenije, koliko je proteklo od rata, nije se uspio naći ni kompromis kao rješenje, a kamoli dogovor, bez obzira na karakter problema, ali su susreti takve vrste u pravilu izazivali burne reakcije, kako drugih političkih subjekata tako i same političke javnosti.

Kako je moguće da se za nešto što u svojoj konačnici ne polučuje rezultat izaziva toliko zanimanje, tolike konfrontacije, međusobna optuživanja i slično? Kako je uopće moguća takva vrsta estrade?

Najnoviji u nizu takvih susreta jesu razgovori između SDA BiH i HDZ BiH, odnosno lidera dvije stranke, Sulejmana Tihića i Dragana Čovića, koji su se ticali izbora članova državnog Predsjedništva u kontekstu provođenja strazburške presude u slučaju Sejdić – Finci. Ni ovoga puta takva vrsta zanimanja, ali i reagiranja nije izostala.

Nedogovoreni dogovor

Mada je sam Čović jasno podvukao da još ništa nije dogovoreno, kao i da će nakon vikenda nastaviti sa razgovorima, lider SDP BiH Zlatko Lagumdžija je javnosti već poručio da razgovori dvije stranke vode ka uspostavljanju trećeg entiteta, što je i stav predsjednika Demokratske fronte Željka Komšića, dok je lider SBB BiH Fahrudin Radončić Tihićev prijedlog ocijenio “politički zanimljivim”.

Kao da su svi zaboravili na rok – 1. oktobar. I to ove 2013. godine.

Ako bi sam “nedogovoreni dogovor” iole ozbiljnije razmotrili, nije isključeno da ćemo veoma brzo, po već ustaljenom pravilu, usisavati nove informacije da kompromisno rješenje nije pronađeno, ali da će se razgovori nastaviti, čemu podršku uobičajeno daje Visoki predstavnik u BiH. Kao da su svi zaboravili na rok – 1. oktobar. I to ove 2013. godine.

Tihićeva ponuda ne zadovoljava Čovićev osnovni politički cilj – siguran izbor Hrvata, uz to i člana HDZ-a, u budućem sazivu državnog Predsjedništva.

Njegov prijedlog takav plasman nikako ne garantira. Dvije izborne jedinice u Federaciji, obje većinski bošnjačke, kao i “nesretna” kombinacija podizbornih jedinica, nisu garancija za ulazak Čovićevog čovjeka u Predsjedništvo. U takvoj konstelaciji odnosa svaka opcija je moguća.

Sve ukazuje na to da formula koja bi polučila takvu vrstu raspleta, sa kojom bi se još složili i obostrano zadovoljstvo izrazili Sejdić i Finci, još nije pronađena. U čemu je onda smisao reagiranja koja su uslijedila? U čemu Lagumdžija i Komšić prepoznaju obrise trećeg entiteta i šta je to u cijeloj priči zanimljivo za Radončića, ako baš sve, svaki detalj u ovoj zemlji nije u funkciji “budućih” izbora!?

Iz naprijed navedenog priča o trećem entitetu će suštinski gledano biti i ostati samo predizborni adut, kako za one koji za takvu soluciju neće ni da čuju tako i za one koji ga zagovaraju

Što se trećeg entiteta tiče, Lagumdžijina i Komšićeva viđenja se teško mogu izvući iz sadržaja Tihićevog prijedloga. Prije bi se moglo reći da bi se, iz perspektive prijedloga lidera SDA, konfiguracija budućeg ustrojstva zemlje sastojala iz dva bošnjačka entiteta, Republike Srpske i Brčko distrikta, s obzirom na to da obje predložene izborne jedinice u Federaciji BiH imaju bošnjačku većinu.

Treba li podsjećati da se Čović ne bi složio s takvim ustrojstvom! Uz sve navedeno, sam aranžman je privremenog karaktera, zbog čega razloge za naprasna reagiranja nikako ne treba tražiti u karakteru “sporazuma”.

Borba za bodove

Cijeli slučaj, zapravo, govori da najnovija međustranačka sukobljavanja treba posmatrati kao početak kvalifikacija za predstojeće opće izbore 2014. godine, odnosno da je na političkoj pozornici označen početak borbi za bodove koje valja uknjižiti po svaku cijenu. Kako nezainteresiranih za ulazak u buduću vlast nema, predizborna kampanja će, naravno, biti beskompromisna do samog kraja.

Dakle, priča o uspostavljanju “trećeg entiteta” suštinski je neozbiljan prigovor, koji se teško može izvući iz prijedloga o kojima su razgovarali Tihić i Čović. Svaki prijedlog koji bi onemogućio ponavljanje „Komšića“ za Čovića je prihvatljiv i kao takav bi predstavljao najpodesnije rješenje za provođenje odluke Sejdić – Finci.

Iz naprijed navedenog priča o trećem entitetu će suštinski gledano biti i ostati samo predizborni adut, kako za one koji za takvu soluciju neće ni da čuju, tako i za one koji ga zagovaraju, jer takva politička solucija na koncu, bez snažnijeg međunarodnog posredovanja, ali i jasno precizirane volje građana BiH, ne može ni biti realna politička opcija, a pogotovo ne mogu biti rezultat dogovora dvije političke stranke, od kojih i jedna i druga i jesu i nisu u vlasti.

Taj adut će u političkom eteru figurirati sve dok glasačka mašinerija bude u uvjerenju da je prekompozicija stvar najobičnijeg političkog sporazuma, koji ne traži poseban angažman. Političke stranke sa bošnjačkim prefiksom će, u smislu nacionalne strukture, tako političku kampanju i dalje temeljiti na protivljenju, dok će one sa hrvatskim predznakom, posebno dva HDZ-a, naklonost glasača i dalje plijeniti obećanjima o samostalnoj državi.

Nejasno je u svemu, međutim, samo kako je moguće da se kampanja tolike godine svodi na ponavljanje i kupovinu glasova “na isti fazon”.

U neshvatljivoj ležernosti spram preuzetih obaveza politički lideri ponašaju se više nego neodgovorno – kao da im je za dogovore preostalo godinu, a ne desetak dana.

S druge strane, imaju li politički lideri kredibilitet da vlastitom neefikasnosti, odnosno zarad vlastitih interesa, odgađaju jasno precizirane obaveze, koje je pred njih postavio Brisel.

Ono što cijelom slučaju daje posebnu dimenziju jeste evropski uslov, odnosno provođenje presude Sejdić – Finci, koji će, htjeli oni to ili ne, političke lidere natjerati na razgovore, jer je odsustvo formule koja bi definitivno riješila navedeni problem uzrok brojnih nesporazuma na relaciji Brisel – Sarajevo i to će sve više biti.

Klasični autsajderi

Najžalosnija stvar u cijelom slučaju jeste da su sva događanja podređena rješavanju te formalističke zavrzlame, provođenju presude koja dvojcu, koji je uspio izboriti, praktički ne donosi ništa. Sejdić i Finci izborili su status po kojem će biti formalno ravnopravni, dok će suštinski u izbornom procesu biti klasični autsajderi.

Brisel, međutim, koji je na koncu sazdan na formi, a ne na suštini, bit će neumoljiv. Ne bude li dogovor postignut do postavljenog roka, odnosno 1. oktobra, uslijedit će sankcije, od kojih Evropska unija ne bježi ni u slučajevima vlastitih članica, a kamoli zemalja koje se kane pridružiti evropskoj porodici. U neshvatljivoj ležernosti spram preuzetih obaveza politički lideri ponašaju se više nego neodgovorno – kao da im je za dogovore preostalo godinu, a ne desetak dana.

Bosanskohercegovački političari neodoljivo podsjećaju na vješticu iz vica, koja zagledana u kuglu nekoj ženi proriče budućnost, ne uočavajući istovremeno da joj je policija, koja ju je zbog vračanja došla uhapsiti, iza leđa.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO