‘Nevidljiva vojska’ Irana u Južnoj Americi

Postoje razni načini da se nadomjesti nedostatak očigledne prijetnje Irana u zapadnoj hemisferi (EPA)

Za razmišljanja o logistici mogućeg rata sa Iranom korisno je upotrijebiti mape koje prikazuju brojnost američkih vojnih baza koje već okružuju državu koja je pod razornim ekonomskim sankcijama.

Za detektovanje iranskih baza u blizini SAD-a nisu potrebna slična vizuelna pomagala, zbog očiglednih razloga.

Pa ipak, postoje razni načini da se nadomjesti nedostatak očigledne prijetnje od strane Irana u zapadnoj hemisferi. Jedan od njih je svaliti krivicu na „nevidljivost“.

Kruže glasine

Primjera radi, nedavno objavljeni naslov u TheBlazeu, tabloidskoj, informativnoj internetskoj stranici, glasio je: „Iran uporno regrutuje ‘nevidljivu vojsku’ u Latinskoj Americi u pokušaju da prodre u SAD preko njene slabe tačke, južne granice.“

TheBlaze (čiji je osnivač politički komentator Glenn Beck, koji je nekako izračunao da je 10% muslimana  terorista), pripisuje vijesti o „nevidljivoj vojsci“ „američkim zvaničnicima i stručnjacima za nacionalnu sigurnost“.

Dakako da ovakve glasine kruže već godinama zahvaljujući neokonzervativcima, cionistima i drugima koji su zabrinuti da Islamska Republika izvozi radikalna šiitska učenja u Latinsku Ameriku i da navodni povećan broj tetovaža na perzijskom jeziku među zatvorenicima članovima bandi na jugozapadu SAD-a potvrđuje opasnost od prodora Irana na granici između SAD-a i Meksika.

Kako navodi TheBlaze, „nevidljiva vojska“ se formira putem „jedne web stranice koja se posebno ističe“: islamoriente.com. S obzirom na to da se ovoj web stranici trenutno ne može pristupiti, izgleda da je bezobzirna kampanja preobražavanja privremeno utišana, iako se putem profila spomenute stranice na Twitteru i dalje širi opasna retorika kao što je naslov “Oposición de la mayoría de estadounidenses a la intervención militar en Siria” [“Većina Amerikanaca se protivi vojnoj intervenciji u Siriji“].

U ovom članku na TheBlazeu citiran je izvjesni „američki zvaničnik“ koji kaže: “Ono što [Iran] priželjkuje je zamjenska teroristička grupa koja lako može proći sigurnosnu kontrolu na američkoj granici. Ko bi posumnjao da je ilegalni imigrant iz Venecuele, Meksika ili iz neke druge države džihadista?“

Neimenovani stručnjaci

Kao da imigranti nisu imali dovoljno problema prije nego su ih strpali u koš potencijalnih džihadista.

Neimenovani „američki zvaničnici i stručnjaci“ su, također, pomenuti u augustovskom izvještaju Washington Posta pod naslovom “Preko vjerske poduke kao mamca Iran pokušava regrutovati Latinoamerikance“.

Spomenuti članak govori o putovanju meksičkog studenta prava pod imenom Carlos, koji je 2010. godine putovao u Iran u sklopu stipendije iranske Vlade za intenzivnu poduku o islamu i iranskoj kulturi, koja se izvodila na španskom jeziku.

Kako se kaže u članku, sve je počelo kada je Carlos prisustvovao prijemu u Iranskoj ambasadi dok je pohađao prvu godinu studija na Nacionalnom autonomnom meksičkom univerzitetu (UNAM-u). „Sakupljajući hrabrost predstavio se Mohammadu Ghadiriju, iranskom ambasadoru i rekao je da je zainteresovan za učenje o islamu.“

Tako je otišao na Institut orijentalne misli i kulture u Komu, gdje je posmatrao kako neki od njegovih kolega Latinoamerikanaca postaju „zaluđeni i opsjednuti“ islamom. Kako kaže Carlos, osoblje instituta optužilo ga je da je špijun i oduzete su me kamere i magnetofoni u martu 2011, nakon čega se vratio u Meksiko, a sada traži azil u Sjedinjenim Američkim Državama.

U drugom dijelu članka objavljenom u Washington Postu saznajemo kako je „Carlos rekao da nije primjetio otvorene [iranske] pokušaje regrutovanja studenata za bilo šta drugo osim za učenje“. Autor, također, priznaje da američki State Department „troši milione dolara godišnje na putovanja pod zvaničnim pokroviteljstvom SAD-a za strane studente kao i novinare, političare i građanske lidere na početku karijere“.

Ništa od navedenog nije spriječilo TheBlaze da navede ovaj članak kao još jedan dokaz iranskih napora da prodru u „slabu tačku“ SAD-a.

Još jedan slučaj iz 2011, u koji je slučajno uključen student koji je studirao pravo na UNAM-u, a kojem su oduzeti uređaji za snimanje i druge spravice nakon što je završio semestar u Iranu, naglašava prohodnost iranske slabe tačke.

Ovaj student, koji se zove Jose Carlos Garcia Tolentino, jedan je od glavnih likova u kvazi-dokumentarnom filmu koji nosi naziv La amenaza Irani [“Iranska prijetnja”], koji je prikazan na uglednoj televizijskoj mreži za američko i špansko tržište Univision. Vlasnik mreže je Univision Communications Inc, čiji predsjednik Haim Saban priređuje zabave u čast izraelskih odbrambenih snaga.

Garcia Tolentino, pripadnik grupe s UNAM-a, koja je navodno riješena da otkrije planove Irana za cyber-terorizam i druge napade na SAD preko Latinske Amerike, odglumio je da je prešao na islam da bi mogao otputovati za Iran. U intervjuu za Univision koji nosi naziv „Kako sam se infiltrirao u Iran“ on prepričava šta je naučio na putovanju. Primjera radi, Iranci žele zamijeniti sve vlade na svijetu svojom vladom i vole ubijati sebe i druge u ime Allaha.

Pokušaju ovog programa da predstavi gotovo apokaliptičnu sliku iranskih planova u međuvremenu se suprotstavio bivši ambasador Ghadiri, koji u filmu tvrdi da je grupa s UNAM-a njegovoj Ambasadi predložila cyber-napad na SAD, ali da „smo mi odbili, izgledali su mi kao agenti CIA-e“.

Nepovoljan izvještaj 

Jedan rezultat kampanje da se Iran transformiše u direktnu prijetnju SAD-u je „Zakon o suprotstavljanju iranskom utjecaju u zapadnoj hemisferi iz 2012“, koji je usvojen u decembru prošle godine i kojim se State Departmentu nalaže da ocijeni i formuliše strategiju za postupanje u skladu sa djelovanjem Irana u regiji.

U izvještaju koji je State Department predao u junu 2013. godine stoji da „iranski utjecaj u Latinskoj Americi i na Karibima slabi“. Jasno je da ovo nije odgovor koji je priželjkivao autor ovog zakona, zastupnik Jeff Duncan, predsjednik Pododbora za nadzor i efikasnost menadžmenta unutar Odbora za domovinsku sigurnost.

Kako je primjetio Jim Lobe, šef vašingtonskog ureda novinske agencije Inter Press Service, Duncan, koji je „na prošlogodišnjoj konferenciji AIPAC-a koja se održava svake godine držao govor na panel-diskusiji o temi podrške kršćanskih evagelista Izraelu“, izgrdio je State Department zbog zaključaka koje je donio za vrijeme julske sjednice podkomiteta, a koji su u ogorčenom tonu nazvani „Prijetnja domovini: Sve veći utjecaj Irana u zapadnoj hemisferi“.

Duncan smatra da State Department nije uzeo u obzir zaključke iz izvještaja argentinskog tužitelja Alberta Nismana dugog 502 stranice, koji je, kako ističe Lobe, „dospio u javnost (možda ne baš posve slučajno) samo mjesec dana prije roka koji je imao State Department da preda zaključke svog istraživanja“.

U sažetku tog izvještaja stoji:

„Kulturne, vjerske i aktivnosti propagiranja koje provode [iranski] agenti u inostranstvu u krajnjoj liniji rezultuju [sic] izgradnjom obavještajnih stanica koje su u stanju obezbijediti logističku, ekonomsku i efikasnu podršku terorističkim napadima za koje se odluči islamski režim.“

Međutim, Nismanova biografija otkriva da je on davno izgubio kredibilitet. Glavni tužitelj u slučaju smrtonosnog bombardovanja zgrade Argentinsko-izraelskog udruženja u Buenos Airesu Nisman je smatrao Iran odgovornim po svaku cijenu. No, njegovu riješenost više puta je dovodio u pitanje nagrađivani historičar i novinar koji se bavi istraživačkim novinarstvom Gareth Porter, koji je u svom izvještaju u The Nationu iz 2008. godine doveo u pitanje iranske motive za bombardovanje Argentine, kada su ove dvije države bile uključene u pregovore o ponovnom uspostavljanju prekinutih ugovora o saradnji u oblasti razvoja nuklearnih tehnologija.

Nismanova optužba

U novijim izvještajima Porter pokazuje da se Nismanova optužba protiv iranske vlade u slučaju AMIA-e u potpunosti zasniva na navodima iranske organizacije Mujahedin-e-Khalq (MEK), antivladine organizacije koja ima zabilježenu „neugodnu historiju terorističkih bombaških napada protiv civilnih meta u Iranu“ i navodima iranskog dezertera kojeg je bivši šef ureda FBI-ja opisao kao saučesnika fokusiranog na novac, koji je spreman „svjedočiti za bilo koju državu u bilo kojem slučaju koji uključuje Iran“.

Na The Blazeu stoji da je “u augustu američki State Department odlučio narediti ponovno razmatranje iranske terorističke aktivnosti u Latinskoj Americi, na osnovu [Nismanovog] izvještaja o iranskoj terorističkoj strategiji u regiji“.

Ipak, nije zanimljivo ratovati protiv nevidljivog neprijatelja ukoliko je on, zapravo, stvaran.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera