Kninski zvižduci i ‘alternativna’ proslava
Piše: Zdenko Duka
Generali Ante Gotovina i Mladen Markač koji su pravomoćno oslobođeni drugostupanjskom presudom Haaškog suda u studenom prošle godine, prvi put poslije mnogo godina u ponedjeljak su prisustvovali proslavi Dana pobjede i Dana branitelja u Kninu.
Gotovina nije mogao niti šetati Kninom, neprestano je bio okružen masom.
Naravno, uvijek dosad, svih proteklih 18 godina, nad ovim se državnim praznikom kojim se slavi integracija hrvatskog teritorija (iako, istočna Slavonija mirno je reintegrirana tek 1998.) nadvijala izvjesna sumorna sjena jer je oko 200.000 krajiških Srba tih ratnih dana vojno-redarstvene akcije Oluja 1995. bilo napustilo Hrvatsku.
Oslobađajuća presuda
Sada, barem prema dominantnim hrvatskim i službenim i, rekli bismo, općenarodnim tumačenjima te sjene više nema – jer je oslobađajućom presudom Gotovini, Markaču i Čermaku navodno skinuta bilo kakva stigma s tadašnje hrvatske politike a slijedom toga valjda i sa zločina koje su Hrvati počinili u Oluji i nakon nje.
Poslije oslobađajuće presude generalima i poslije ulaska u EU kao da nikome ne pada na pamet da se bavi neriješenim ratnim zločinima.
Međunarodni sud za ratne zločine je ocijenio da nije bilo zločinačkog pothvata. Danas ipak nitko više ne govori da zločina nije bilo, ali je opet vrlo nepopularno u Hrvatskoj isticati da državno-represivni aparat tada ništa nije bio učinio da zločine spriječi i to da za ta nedjela nitko nije kažnjen.
Poslije oslobađajuće presude generalima i poslije ulaska u EU kao da nikome ne pada na pamet da se bavi neriješenim ratnim zločinima.
Na središnjoj proslavi u Kninu žestoko, očito organizirano, uz uvredljive povike, izviždan je premijer Zoran Milanović. Izviždan je pri najavi nastupa i zviždalo se tokom cijelog njegovog govora i na kraju kad je odlazio, dakle, nebitno o tome što je govorio.
Hrvatska je branjena po pravilima rata, s puno srca, malo oružja i streljiva ali sa željom i znanjem. S mržnjom i zloćom ni prema kome, s dobrom vjerom i dobrom voljom prema svakome, poručio je Milanović.
S obzirom na te vrlo neugodne okolnosti, govorio je bez papira vrlo prisebno, koncentrirano i jasno. Podsjetio je na odlazak Srba iz Krajine pa je rekao da je poslije rata otišlo puno ljudi, hrvatskih građana, ali da, kad se gleda regija uništena ratom i nepovjerenjem, jedino se u Hrvatsku vraćaju izbjegli i nigdje drugdje, niti u Bosnu, niti u Srbiju niti na Kosovo.
Povratak izbjeglica
A Hrvatska je branjena po pravilima rata, s puno srca, malo oružja i streljiva ali sa željom i znanjem. S mržnjom i zloćom ni prema kome, s dobrom vjerom i dobrom voljom prema svakome, poručio je Milanović.
Točno je da se ratne izbjeglice najviše vraćaju u Hrvatsku ali to ne mora biti i poseban znak povjerenja u Hrvatsku, njezine ljude i vlast nego se izbjegli vraćaju u Hrvatsku više nego drugdje zato jer se u njoj bolje živi nego bilo gdje jugoistočno, u regiji.
Koji dan prije Vučića, Ivo Josipović je beogradskim Večernjim novostima izjavio da činjenica o stradanju većeg broja Srba u akciji Oluja daje srpskoj strani pravo na drugačiji pogled.
Poznato je da su svih godina glavni srbijanski političari govorili o Oluji kao nasilnom protjerivanju i zločinu, a ove je godine zamjenik premijera Aleksandar Vučić Oluju nazvao „najvećim etničkim čišćenjem nakon Drugog svjetskog rata“ i poentirao da samo jaka, stabilna i moćna Srbija može pomoći svom narodu, ma gdje on živio, i jedino takva Srbija može ga zaštiti od događaja kakav je bio Oluja.
Koji dan prije Vučića, Ivo Josipović je beogradskim Večernjim novostima izjavio da činjenica o stradanju većeg broja Srba u akciji Oluja daje srpskoj strani pravo na drugačiji pogled. Iako ćemo se, vjerojatno, morati pomiriti s tim da na neke povijesne događaje gledamo različito, kaže Josipović da očekuje i da Srbi s razumijevanjem prihvate značaj Oluje za slobodu Hrvatske a da Hrvatska mora kazniti zločine i svima omogućiti povratak.
Okupljeni u Kninu negodovali su i na jedan dio Josipovićevog govora, onaj u kojem je spomenuo da kad on govori o pobjedi u miru, misli na to da treba pružiti ruku i onima koji su bili na drugoj strani
No, koliko možemo primijetiti, problem je što zločine ne kažnjava jer valjda najprije to može doprinijeti dugoročnom povratku međusobnog povjerenja. To je ovih dana istaklo Srpsko narodno vijeće i Inicijativa mladih za ljudska prava.
Međusobno povjerenje
Okupljeni u Kninu negodovali su i na jedan dio Josipovićevog govora, onaj u kojem je spomenuo da kad on govori o pobjedi u miru, misli na to da treba pružiti ruku i onima koji su bili na drugoj strani i da treba prepoznati da su Hrvatsku voljeli i vole i pripadnici nacionalnih manjina. To pružanje ruke niti poslije 18 godina nikako ne može ‘sjesti’ u Kninu, gradu kojem je temeljito izmijenjena nacionalna struktura u korist hrvatskog stanovništva.
Poslije susreta Milanovića i Dačića te Ive Josipovića i Tomislava Nikolića, odnosi Hrvatske i Srbije malo su zatoplili, nakon razdoblja umrtvljenja odnosa koje je nastupilo uspostavom nove srbijanske vlasti. Vraćanje međusobnog povjerenja Hrvata i Srba u Kninu, u Vukovaru i u drugim mjestima u kojima je bio rat, ide uobičajeno sporo.
Iz izvora bliskih premijeru Milanoviću pušteno je u novine kako se Milanović i Gotovina privatno druže, posjećuju, idu na zajedničke ručkove.
Pravna država je lijek za međunacionalno povjerenje tek djelomično, ali je ona prvi i glavni movens. General Ante Gotovina kojem se danas svi klanjaju, svakako junak Domovinskog rata ali i, što su danas gotovo svi zaboravili, višegodišnji bjegunac pred Haaškim sudom koji je svojim bijegom zaustavio pa i blokirao približavanje Hrvatske Europskoj uniji, iznimno je koncilijaran i susretljiv prema sadašnjoj hrvatskoj vlasti.
On svojim pametnim, naoko nepolitičkim ponašanjem objektivno pomaže da se smanje ideološki animoziteti u društvu. Iz izvora bliskih premijeru Milanoviću pušteno je u novine kako se Milanović i Gotovina privatno druže, posjećuju, idu na zajedničke ručkove.
Rječju, postali su prijatelji putem zajedničkog prijatelja Milanovićevog ministra obrane Ante Kotromanovića. Gotovina očito ne želi odmoći Milanoviću u rješavanju unutarnjopolitičkih problemima. Osim toga je poznato da Gotovina ne voli šefa HDZ-a Karamarka koji je bio rukovoditelj tajnih službi 2005. godine kad je Gotovina uhićen na Kanarima.
No, hrvatsko društvo i dalje je prilično ideološki podijeljeno. Osim kninskih zvižduka, dokaz je i više od 80.000 ljudi na tradicionalnoj dosad uvijek ‘alternativnoj’ proslavi Oluje u Čavoglavama koju priređuje pjevač ustašofil Marko Perković Thompson. Sve je ipak prošlo bez incidenata kojih je inače bilo ranije.
Šovinizam i mržnja naravno nemaju budućnost a moderno hrvatsko društvo ima ako bude ekonomski prosperitetnije i pravedno, jednako prema svim svojim građanima.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera