Srpski Eliot Nes i njegovi savjetnici

Guzebanbauer, doktor političkih nauka, predvodio je socijalističko-konzervativnu vladu Austrije (EPA)

Piše: Jelena Milić

Prvi podpredsednik Vlade nastavlja da uspešno gradi reputaciju srpskog Eliot Nesa, beskompromisnog borca protiv korupcije, iako njegova Srpska napredna stranka ostaje u rekonstruisanoj vladi sa Socijalističkom partijom Srbije, za kojom se vuku mnogi stari i novi repovi sukoba interesa, bahatog trošenja državnih resursa, korupcije i drugih kriminalnih dela. Mada se i sam SNS već polako navikava na vlast na srpski način.

Vučić je uspeo da bez štete po svoju reputaciju, a na sramotu institucionalno krhke demokratije Srbiji, ideju angažovanja kompromitovanih stranih eksperata predstavi kao dodatno samožrtvovanje za račun srpskih- državnih interesa.

Bivši austrijski kancelar Alfred Guzenbauer, poznat i po tome što je odbio da da na uvid parlamentu ugovor o nabavci vojnih aviona Eurofajtera (svaka slučajnost sa Vučićem i nedavnom netransparentnom kupovinom MIGova iz neba pa u rebra je namerna), čovek koji svako malo skandalizuje austrijsku javnost, prihvatio je da bude Vučićev savetnik za politiku i evropske integracije. I sama najava Guzenbauerovog angažmana je u main stream Srbiji, hipnotisanoj Vučićevom navodnom beskompromisnošću, dočekana sa odobravanjem.

Šta je bio kriterijum

Guzebanbauer, doktor političkih nauka, predvodio je socijalističko-konzervativnu vladu Austrije pre nego što je dužnička kriza pogodila Evropu, pa je teško predvideti koliku će korist Srbija imati od njegovog aranžmana. Sagovornica beogradskog Danasa, upućena u austrijske prilike ocenjuje: “U vreme kada je Guzenbauer bio kancelar, austrijski socijalisti i konzervativci su se zalagali za veliku vladu, izdašno trošenje novca i veliku ulogu Brisela! Sumnjam da su kresanje troškova i mere štednje na njegovoj agendi. Ipak, budući da je gospodin Guzenbauer sada uspešan poslovni čovek, možda je prešao na kapitalističku stranu”. Na koju li je stranu zaista prešao Vučić, tek ostaje da se vidi.

Prema svim ostalim muljanjima, koji se na teret stavljaju koruškoj Hypo Alpe Adria banci, nije uračunato u veliki greh to što je Guzenbauer za 60.000 evra poučio tu banku, kako da izbegne stroge evropske čuvare konkurentnosti

Skoro niko u Srbiji se nije upitao šta je tačno bio kriterijum za izbor savetnika, koji su uslovi ponuđeni, koji traženi. Vučić nam ih, naravno, nije sam saopštio. Preporuka da dolazi iz Austrije koja je navodno uspešno prošla kroz ekonomsku krizu, suviše je široka, a i ona odnedavno ima dve velike rupe: Alpinu i Hipo banku. Guzenbauer sa obe kompanije ima savetničko upravnoodboraške poslovne veze. Njegova firma “Gusenbauer Projektentwicklung & Beteiligung GmbH”, koja ima sedište u centru Beča, ostvarila je između 2009. i 2011. profit od 3,23 miliona evra. Kako će Srbija plaćati takvog eksperta? Plata na ugovor koji bi bio pokazan javnosti ili “prebijanjem”? Krajnje transparento i odgovorno, kako to samo SNS i Vučić znaju.

Ekonomski novinar Danasa Ruža Ćirković jedina podseća da su “nejasni austrijski propisi omogućili 2010. godine da Guzenbauerov iznenadni prelazak iz Nadzornog odbora firme Alpine Bau GmbH u NO njenog glavnog konkurenta Štrabaga, ostane u granicama zakona, ali daleko izvan granica dobrih poslovnih običaja. Prema svim ostalim muljanjima, koji se na teret stavljaju koruškoj Hypo Alpe Adria banci, nije uračunato u veliki greh to što je Guzenbauer za 60.000 evra poučio tu banku, kako da izbegne stroge evropske čuvare konkurentnosti i da ta banka dobije višemilionsku državnu pomoć. Pravu buru reagovanja izazvalo je tek Guzenbauerovo mesto savetnika kazahstanskog predsednika Nursultana Nazarbajeva.”

Zabrinjavajuća preklapanja

Uporednim praćenjem Guzenbauerovih savetničkih angažama, po javno dostupnim izvorima i velikih regionalnih i srpskih afera, mahom bez jasnog i transparentnog epiloga, dolazi se do zabrinjavajućeg broja preklapanja pojedinaca, institucija i korporacija. Spomenimo samo: Martina Šlafa, Hipo banku, Alpinu, VAC i Štrabag.

Ne treba smetnuti da Guzenberg često savetuje one koji se bave telekomunikacijama i kockarnicama, puput spomenutog Šlafa, austrijskog milijarder a koji se angažovao u kupovini Mobtela od Bogoljuba Karića. Angažman se, pojednostavljeno rečeno, sastojao u tome da otkupi Mobtel od Karića i preproda ga Telekomu Austrija. Međutim, stvari su postale složene oko vlasništva Mobtela, pa je potom Mobtel kupio norveški Telenor. Šlaf je inkasirao 350 miliona evra i pride tražio od države Srbije, uz prijateljsko uplitanje države Austrije, dodatnih 240 miliona jer je smatrao da je na šteti.

Savetnik premijera Ivice Dačiuća, Ivica Tončev, a i njegov brat Novica, poznati su po svojim “poslovnim” i poslovnim vezama i poslovima sa kockarnicama i građevinom, i u Srbiji i u Austriji. U regionu radi šest austrijskih banaka, u samoj Srbiji četiri ili pet. Alpina puca, Mrkonjić se smenjuje, Dinkić poskakuje… Da podsetimo, građevinski koncern Alpina, čiji je Guzenbauer bio savetnik i predsednik upravnog odbora, bankrotirao je i zavio u crno putare Srbije. Da li su saveti Alpini bili ulaznica u Upravni odbor konkurentske građevinske firme Štrabag ? Možda bi izbor Guzembauera bio i Vučićev beg od nemačkog uticaja, i građenje drugog oslonca, u slučaju da se Nemci, politički i interesno, razočaraju u njega, ili pritisak na Dačića, tipa znam šta si radio prošlog mandata. Šlaf, Guzenbauerov partner, bio je i jedan od većih finansijera Guzenbauerove Socijalističke partije Austrije. Možda Vučić gleda i kako da to znanje iskoristi za finasiranje SNS.

Guzenbauer nije ništa preduzeo da se razjasne sve nepravilnosti i kriminalne radnje – koje je sud zataškao – i imenuju svi oni koji su doprineli propasti Bavaga

Na Internetu se može pronaći i ova informacija koju srpski zvaničnici i mainstream mediji prećutkuju: 

“Guzenbauer je bio jedan od aktera u aferi Bavag. To je bila jedna od najvećih austrijskih banaka – “Bank fur Arbeit und Wirtschaft AG” (BAWAG). Osnovao ju je 1922. tadašnji vicekancelar, socijaldemokrata Karl Rener da bi pomogao proleterijatu da dobije jeftine kredite i iz tog doba je ostalo da ovu banku kontroliše jedan od najjačih radničkih sindikata Austrije. Ali rukovodstvo banke odavno je zaboravilo na radnike, otvaralo je netransperentne poslove na Karibima, u Libiji, Palestini, ulagalo u kockarnice (gle iznenađenja, u vlasništvu Martina Šlafa), vršile se sumnjive isplate, prale pare ….2006. godine Bavag je pukla, ispostavilo se da je kroz banku nestalo 1,4 milijarde evra, direktor je uhapšen i osuđen na 10 godina zatvora, ali mnogi upleteni u aferu bili su samo svedoci, među njima i Šlaf.

Bavag je bila bliska Socijaldemokratskoj partiji Austrije, praktično, s obzirom kako je osnovana, Bavag je bila zapravo banka socijaldemokrata. Pucanje Bavaga uzdrmalo je SPA koja je u tom trenutku bila opoziciona partija, ali sa visokim šansama za pobedu na predstojećim izborima. U tom smislu je Guzenbauer, pre kraha, kao visoki funkcioner svoje partije, javno obećao da će država sanirati gubitke banke i obeštetiti štediše. Kasnije se ogradio od ovog skandala i optužio sindikate zbog nedovoljne kontrole rada banke. Iako mu je to bila dužnost kao visokom rukovodiocu u SPA, a i kao kancelaru kasnije, Guzenbauer nije ništa preduzeo da se razjasne sve nepravilnosti i kriminalne radnje – koje je sud zataškao – i imenuju svi oni koji su doprineli propasti Bavaga, što su javnost, nezavisni mediji i nekoliko parlamentaraca zahtevali od vlade.”

Jedan je Sanader

Ruža Ćirković sa razlogom ističe da na Guzenbauerovom primeru Austrijanci vagaju čime može, a čime ne bi smeo da se bavi bivši kancelar ili ministar kad ostane bez političke funkcije, ali zasad bez rešenja prihvatljivog za sve. A sad će biti angažovan od strane podpredsednika vlade jedne tranzicione zemlje koji, takođe, ne vidi jasno gde je sukob interesa između nekih od mnogobrojnih funkcija koje obavlja. Ili vidi i smatra da to nije sukob, već čista harmonija interesa-njegovih i njegove stranke, a na uštrb principa podele vlasti, jednog od osnovnih postulata modernih demokratija.

Imajući u vidu ovo rastegljivo poimanje sukoba interesa i ambivalentan odnos prema dobrim poslovnim običajima i biografijama poslodavaca, zajedničko očito i Vučiću i Guzenbaueru, legitimno je upitati se da li će Guzenbauerov angažman bio pre svega u interesu države Srbije ili u interesu pojedinih privredno-političkih aktera.

Ili čak i Vlade Austrije ako se ima na umu da je ona na Guzenbauera ljuta zbog navodnih odavanja tajni Kazahstanu, pa ga možda tera da okaja grehe u Srbiji. Ili će njegov angažman, upravo zbog optužbi za odavanje tajni Kazahstanu ugroziti austrijsko-srpske odnose? Kad nema jasnih kriterijuma i argumenata, u zemlji i regiji punoj skandala bez adekvatnih epiloga, spekulacije stiču izvestan legitimitet. Ne zaboravimo, jedan je Sanader, još uvek.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera
 


Reklama