Užasavajuće Al-Sisijevo nasilje

Vojska je počela tako što su u pritvoru zadržali Mursija, a u zatvor smjestili neke od ključnih vođa Muslimanske braće (EPA)

Piše: Christian Donath

Nakon sedmica protesta Mursijevih pristalica egipatska vojska je sada odlučila da upotrijebi silu i da okonča mirne proteste. S obzirom na umor i bijes koji su u Kairu usmjereni spram demonstranata, general Al-Sisi i njegovi saveznici smatraju da imaju još jedno „dopuštenje naroda“ da uspostave kontrolu.

Kao što se moglo i pretpostaviti, to je dovelo do izbijanja užasavajućeg i bespotrebnog nasilja. Ostaje nejasno zašto su odabrali ovaj radikalan pristup, a ne raniji plan da izgladne demonstrante, no ova epizoda je obilježila opasan zaokret u ovom sukobu. Izgleda da Al-Sisi i ostali slijede jednu od ove dvije strategije:

Prvo, nasilnim putem ukloniti Muslimansku braću sa političke scene. Iako je među medijima koji su protiv Mursija prisutna ekstremistička retorika, Al-Sisi i njegovi saveznici vjerovatno nisu pribjegli ovoj strategiji. Zašto?

Snažan otpor

Ukoliko bi režim u pritvoru zadržao značajan broj pripadnika Muslimanske braće to bi i dalje značilo da se moraju suočiti sa sličnim problemom s kojim je bio suočen predsjednik Mursi: snažan i utemeljen otpor. Mursi se suočio sa otporom onih koji su činili ostatak prethodnog režima raspoređenih u strateškim dijelovima državne birokratije, čineći tako tzv. ‘duboku državu’.

Ali i Braća su prodrla u strateške dijelove društva, kao što su udruženja profesionalaca. Al-Sisi i saveznici bi se tako suočili sa neprijateljskim dubljim slojevima društva u obliku organizovanih društvenih grupa, pa bi shodno tome bilo veoma teško riješiti se pripadnika Braće. Raniji režimi se nisu uspjeli riješiti Muslimanske braće, a Al-Sisi i saveznici vjerovatno neće ignorisati historiju.

Izgleda da druga strategija na bolji način objašnjava ponašanje Al-Sisija i njegovih saveznika: strožiji pristup je jeziv oblik vođenja pregovora. U tom slučaju osnovna ideja bi bila da se izvrši pritisak na nepopustljive Mursijeve pristalice da prihvate svrgavanje Mursija kao početnu tačku pregovora.

Ukoliko se poveća intentzitet nasilja u Egiptu i ukoliko potraje duže, američki političari bi mogli početi vršiti veći pritisak na vojsku, ali za sada će Al-Sisi i ostali vjerovatno nastaviti djelovati prema planu, ne obazirući se na protivljenje Amerike.

Vojska je počela tako što su u pritvoru zadržali Mursija, a u zatvor smjestili neke od ključnih vođa Muslimanske braće. Kada ovo nije urodilo plodom vojni vrh je pojačao pritisak (što je rezultiralo smrću Egipćana).

Osim što bi time poslali signal Braći o ozbiljnosti njihove situacije, Al-Sisi i ostali su se vjerovatno nadali da će, ako prekinu vezu između pobunjenika i vodstva, protesti izgubiti zamah. Možda su se nadali da će ponestati discipline i da će demonstranti pribjeći spektakularnijim demonstracijama koje uključuju nasilje, čime bi Mursijeve pristalice izgubile domaću i stranu podršku. Kada ovo nije uspjelo, bilo je neophodno djelovati protiv najvjernijih učesnika mirnih protesta. Opasnosti koje ovaj pristup za sobom povlači već postaju očigledne; demonstranti bi mogli postati mučenici koji su poginuli za demokratiju a ne za Braću, a  reakcija međunarodne javnosti je uslijedila veoma brzo.

Američki političari i intelektualci s pravom su osudili nasilje, a pozivi da se prekine slati vojna pomoć Egiptu sve su učestaliji. Pretpostavka je da je sada pravo vrijeme da se upotrijebi diplomatski „utjecaj“ i da se obuzda vojska.

Brojni su razlozi zbog kojih Sjedinjene Države imaju manje utjecaja nego što bi se dalo zaključiti na osnovu retorike, ali jedan od njih treba posebno istaknuti. Vojna pomoć koju Amerikanci šalju Egiptu osigurava poslove za Amerikance koji su zaposleni u proizvodnji, a mnogi političari u Sjedinjenim Državama nevoljko će uraditi bilo šta što bi moglo ugroziti njihovu poziciju.

Faiyza Abu al-Naga je ovoga bila svjesna 2012. godine. Ona je bila na poziciji egipatske ministrice za međunarodnu saradnju i kada je to odgovaralo njenim političkim ambicijama ona je podržala zatvaranje sina člana Vlade predsjednika Obame (zajedno sa ostalim uposlenicima NVO-a). Al-Sisi i njegovi saveznici, kao Abu al-Naga, računaju na to da će Amerikanci nastaviti slati pomoć.

Pomirenje jedini put naprijed

Ukoliko se poveća intenzitet nasilja u Egiptu i ukoliko potraje duže, američki političari bi mogli početi vršiti veći pritisak na vojsku, ali za sada će Al-Sisi i ostali vjerovatno nastaviti djelovati prema planu, ne obazirući se na protivljenje Amerike.

Očito je da će nedavno izbijanje nasilja iskomplikovati pokušaje političkog pomirenja. Pa ipak, pomirenje je jedini put naprijed. Obje strane moraju prihvatiti činjenicu da nastanjuju zajednički politički prostor na koji svi građani imaju pravo.

Braća nisu uspjela prihvatiti ovu činjenicu kada su oni bili na vlasti, a izgleda da i sadašnji režim ima isti problem.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO