Kada mir ne može biti proces

Rješenje koje uključuje dvije države postaje sve manje i manje vjerovatno zbog izraelskih aktivnosti naseljavanja (Arhiva)
Rješenje koje uključuje dvije države postaje sve manje i manje vjerovatno zbog izraelskih aktivnosti naseljavanja (Arhiva)

Piše: Michael Marder

Odluka Izraela da sagradi 800 i da kupi dodatnih 1.200 novih domova u ključnom području Okupirane Palestine naglašava, još jednom, izraelski cinizam vezan za mirovni proces i nedostatak posvećenosti tom istom procesu.

Desničarska Vlada Benjamina Netanyahua koju su Sjedinjene Države doslovno prisilile da ponovno počne mirovne pregovore, na agresivan način uništava bilo kakve iluzije koje su optimisti još gajili za novi krug pregovora koji bi trebali početi u srijedu, 14. augusta.

I pod pretpostavkom da je izraelska strana pokazala dobru volju, prekidajući stalno naseljavanje palestinskih teritorija, postizanje sveobuhvatnog mirovnog sporazuma i dalje bi bilo malo vjerovatno.

Ne iz razloga što su tačke pregovora, (pravo palestinskih izbjeglica na povratak, status Jerusalema, trajne granice, sudbina već postojećih naselja) isuviše kompleksne, već prije zato što je poimanje mira kao nečeg što je moguće na kraju procesa nadživjelo svoju korisnost.  

Potpuna revizija strategije

Nije potreban novi set parametara za pregovore, „mapa puta“, ili okvirni sporazum. Sada neće biti efikasno ništa osim potpune revizije strategije za postizanje mira kroz niz poslovnih transakcija između dvije sasvim asimetrične strane.

Mogućnost dolaska do rješenja izraelsko-palestinskog sukoba putem pregovora će se pojaviti u punoći sfere bizarnoga ukoliko se smjesti u kontekst kolonijalizma iz 20. stoljeća i borbe protiv istog. Gdje drugo je mir (a s njim i politička državnost) postignut kroz direktne pregovore između kolonizatora i koloniziranih, dok se kolonizacija nastavljala velikom brzinom? Gdje je logika u raspravi o granicama dvije nezavisne države, kada jedna od njih još nije priznata kao takva a druga ubrzano mijenja uslove na terenu u procesu bestidnog otimanja zemlje?

Dvadeset godina nakon potpisivanja prvog Sporazuma iz Osla 1993. godine, ideja mirovnog procesa nosi drugi set konotacija.

Pa ipak, još je ozbiljnija činjenica da je ustaljeni izraz „mirovni proces“ koji bez imalo razmišljanja ponavljaju kako političari, tako i novinari, samo mehanizam za produžavanje i održavanje inače neodrživog statusa quo.

Pretpostavka je da će sama priroda ovog procesa koji je iscjepkan, i koji se oslanja na geste dobre volje i mjere kojima se gradi povjerenje između ove dvije strane voditi ka miru kao kumulativnoj posljedici. Dvadeset godina nakon potpisivanja prvog Sporazuma iz Osla 1993. godine, kada je kvazimesijanski osjećaj da je kraj sukoba neminovan još bio opipljiv, ideja mirovnog procesa nosi drugi set konotacija.

Danas mir kao proces, povezan sa izbornim krugovima, uključujući i one u Sjedinjenim Državama, treba da osigura da se mirno razrješenje sukoba ne postigne, bar ne u bliskoj budućnosti. U isto vrijeme, kada se o njemu priča kao o jedinoj alternativi, rješenje koje uključuje dvije države postaje sve manje i manje vjerovatno zbog izraelskih aktivnosti naseljavanja kojima se osporava održivost palestinske države.

Postepenost je od posljedice pragmatičnih razmatranja pretvorena u mehanizam za odlaganje sporazuma o „konačnom statusu“ do unedogled, koji su sada dalji nego ikada prije. Drugim riječima, postoji ogromna kontradikcija između stvarnog mirovnog procesa i mirnog rješenja do kojeg bi se tim procesom trebalo doći. Dok se ne izađe iz ove konceptualne slijepe ulice, mirovni pregovori će i dalje podsjećati na očajničke pokušaje muhe da izađe kroz zatvoren prozor.

Pragmatična razmatranja i kalkulacije

Ne želim reći da direktne pregovore, posebno one dobronamjerne, treba odbiti. Ali takvi pregovori se moraju odvijati unutar plana u kojem je mirovni proces ukupan proces koji se odvija u atmosferi produktivne napetosti, i koji zahtijeva mir odmah (Peace Now, u isto vrijeme je i naziv marginaliziranog ljevičarskog pokreta u Izraelu). Upravo ovaj zahtjev može konačno učiniti realnima ona pragmatična razmatranja i kalkulacije, koje, pod izgovorom realizma, usporavaju proces, koji je, čini se, samo na njih sveden.

Upravo ovaj zahtjev može oživjeti čisto političku dimenziju pregovora, inače izvedenih po modelu poslovnih transakcija. I upravo ovaj zahtjev koji ruši iluzije kontinuiteta, postepenosti i iscjepkanosti, nadoknađuje nedostatak suvereniteta, posebno u slučaju palestinskog naroda.

„Sadašnjost“ izraelsko-palestinskog sukoba je odbacivani ali neizbježni suživot, i nema tih ograda ni linija razdvajanja koje će ga ukinuti.

U vrijeme kada je mirovni proces sabotiran aktivnostima naseljavanja i prije nego što je započet, poziv na hitno uspostavljenje mira bi trebao doći u prvi plan. Ovaj poziv nije obmana; on je performativna izjava koja ima potencijal da kreira vlastite uslove za mogućnosti za mir. Štaviše, obrisi mira postat će vidljivi, pod uslovom da obratimo pažnju na ovo „sada“, na tzv. situaciju na terenu, na ovdje i sada, koje nije obojeno ideološkim konstruktima ni s jedne, a ni s druge strane.

„Sadašnjost“ izraelsko-palestinskog sukoba je odbacivani ali neizbježni suživot, i nema tih ograda ni linija razdvajanja koje će ga ukinuti. Možda nenamjerno, nastavak aktivnosti naseljavanja još čvršće vezuje čvor zajedničkog postojanja dvije nacije. Iako je zbog njih rješenje koje uključuje dvije države manje vjerovatno, odluke da se izgradi još jevrejskih kuća na palestinskom zemljištu čine rješenje koje podrazumijeva jednu državu realnijim.  Doista, ako smo dobro čuli, zahtjevom za hitno uspostavljanje mira poziva se na formiranje dvonacionalne ili multinacionalne države koja bi obuhvatala područja Izraela i Palestine.

Već sada takva država najbolje odgovara mapi Izrael-Palestine, a velike su šanse da će ova dopunjena mapa u budućnosti bolje odgovarati rješenju koje podrazumijeva jednu državu. Izvan beznadnih okova mirovnog procesa, mir bi onda značio prihvatanje ove vizije suživota, koja je već sada u primjeni, neometane bilo kakvim linijama razdvajanja ili zidovima iz aparthejda.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

Na raniju odluku o gradnji novih 1200 stambenih jedinica za jevrejske naseljenike na okupiranoj Zapadnoj obali –  gradske vlasti Jerusalema – dodale su još 900 u također okupiranom istočnom dijelu. One su “u izvjesnoj mjeri bile očekivane” stav je Sjedinjenih Država. Uprkos tome ponovljen je poziv svim stranama za sutra najavljeni nastavak mirovnih pregovora. 

U okviru izralelsko-palestinskih dogovora, izraelska vlada pušta na slobodu prvih 26 palestinskih zatvorenika. Zatvorenici, od kojih je većina već odslužila dugogodišnje kazne, bit će oslobođeni u roku 48 sati i prebačeni na područje Palestine.

Više iz rubrike Piše
POPULARNO