Lov na mrtve duše

Piše: Atanas Kirovski

Makedonsko društvo je odavno podijeljeno na “naše” i “njihove”, na “patriote” i “izdajice”, na “dobre” i “loše” momke. Kao u jeftinom špageti western filmu, nema sredine, nema nijansi, ljudi su ili “bad guys” ili “good guys” ili su “s nama” ili su “protiv nas”. U takvom ambijentu u kojem se duboki jaz iz dana u dan sve više produbljuje, cijepajući društvo bukvalno na pola, zadnje lustracije eminentnih makedonskih akademika, pisaca i umjetnika dodatno su uzavrele političku atmosferu.

Lustracija je bila sporna od samog starta. Zakon o lustraciji i neke njegove odredbe su u više navrata padale na Ustavnom sudu, ali vlasti uporno tjeraju po svome i nastavljaju s lustracijama u spornim, netransparentnim i nedorečenim procesima. Prvi se na tapetu od akademika našao poznati makedonski pisac i jedan od osnivača savremene makedonske literature Slavko Janevski.

Pošto je glasno negodovao, Tome Serafimovski je ubrzo došao ”na red” te je ekspresno proglašen doušnikom.

Poenta Zakona o lustraciji je da ljudi koji su gradili karijere tako što su potkazivali svoje najbliže saradnike u policiji ne mogu obavljati javne funkcije. Ali, Janevski je mrtav već 11 godina, tako da je samo lustriranje mrtvih ljudi, koji nikako ne mogu obavljati javne funkcije, nebuloza sama po sebi. Dodatna sramota je što prilikom procesa lustriranja mrtvih ljudi čitav proces postaje krajnje jednostran i degutantan, zato što se hajka vodi protiv upokojenih ljudi, koji se ne mogu braniti, ne mogu ništa osporiti, niti dati kontra argumente ili ispričati svoju verziju onoga što se, zaista, dešavalo.

Kada je Janevski proglašen doušnikom, najglasniji u osudi tog čina bio je akademik Tome Serafimovski, poznati makedonski skulptor. On je izjavio da su djela Janevskog bezvremena i da takvom darovitom piscu sigurno nije trebalo da potkazuje svoje kolege da bi gradio karijeru. Udar na Janevskog je udar na makedonsku kulturu, govorio je Serafimovski. Pošto je glasno negodovao, ubrzo je i on sam došao “na red”, te je ekspresno proglašen doušnikom.

Želja za osvetom

Član Komisije za lustraciju Čedo Damjanovski izjavio je da lustrirani akademici nisu sarađivali s policijom i da nisu potpisali da će izvještavati za tajnu policiju, što je bio osnovni uvjet da se neko proglasi doušnikom. Damjanovski kaže da je policija kod ovih eminentnih ljudi dolazila sama i ponekad ih pitala za mišljenje, što ih ne čini doušnicima, a Janevski i Serafimovski svakako nisu napravili karijere kao doušnici, već gradeći skulpture i pišući knjige, kaže Damjanovski.

State Department je u svom izvještaju za Makedoniju napisao da su se, 20 godina nakon pada komunizma, u ovoj državi opet pojavili politički zatvorenici.

Opozicija tvrdi da je lustracija samo jedan od mnogih političkih procesa čiji je cilj sasvim uništiti opoziciju i sve neistomišljenike. Profesor Pravnog fakulteta u Skoplju i bivši ministar unutrašnjih i vanjskih poslova Ljubomir Frčkovski napisao je da će, nakon pada aktuelne vlasti, biti donesen zakon kojim će lustracija biti poništena. Nakon što je dodana kazna od 12 godina zatvora već zatvorenom Ljubetu Boškovskom (prva kazna je iznosila sedam godina zatvora), Frčkoski je napisao da je presuda šokantna i da je to direktan odgovor američkom State Departmentu, koji je u svom izvještaju za Makedoniju napisao da su se 20 godina nakon pada komunizma u ovoj državi opet pojavili politički zatvorenici, a da je primjer za to Boškovski.

“Želja za osvetom čovjeku koji je pljunuo u bunar iz kojeg je pio vodu [Boškovski je bio jedan od najokorjelijih pristalica ideologije VMRO-a, koji je napustio stranku, osnivao svoju političku partiju te prešao u opoziciju i počeo žestoko kritizirati vlast nakon što se vratio iz zatvora u Sheveningenu, a bio je uhapšen prvog dana nakon parlamentarnih izbora u Makedoniji, op. a.] prizor je od kojeg se stidi svaki pošten čovjek u Makedoniji”, napisao je Frčkovski, dodajući da će “njihova” pravda trajati koliko i “njihova” vlast.

Uništavanje makedonskog identiteta

Frčkovski, koji je, također, bio lustriran prije nekoliko mjeseci zato što je kao ministar unutrašnjih poslova potpisao naređenja kojima je dozvoljeno praćenje ljudi (eksperti kažu da ministri unutrašnjih poslova, po službenoj dužnosti, u gotovo svim državama potpisuju takve dokumente raznih policijskih organa i službi kojima se traži pisluškivanje i praćenje i da to nema nikakvih dodirnih tačaka s lustracijom, koje su uperene protiv onih koji su napravili karijere kao doušnici), smatra da će, nakon pada aktuelne vlasti u Makedoniji, biti neophodan zakon za amnestiju politički progonjenih osoba. Taj zakon će obuhvatiti oslobođenje svih političkih zatvorenika i poništiti sve posljedice Zakona o lustraciji, koji Frčkovski naziva “Zakon za progon političkih neistomišljenika”.

Veliki dio intelektualaca smatra da ovom politikom vlasti više negiraju makedonski identitet od Grka, Bugara i Srba zajedno.

Veliki dio intelektualaca otišao je korak dalje i tvrdi da se lustriranjem imena makedonskih kulturnih velikana tendeciozno uništava makedonski identitet, zajedno s raznim projektima za antikvizaciju koja osporava slavenski identitet makedonskog naroda. Oni smatraju da ovom politikom vlasti više negiraju makedonski identitet od Grka, Bugara i Srba zajedno. (Grci ne priznaju ime Makedonija, Bugari ne priznaju postojanje makedonskog naroda – smatraju da su to Bugari, a Srbi ne priznaju Makedonsku pravoslavnu crkvu.)

Polemika koja se na društvenim mrežama vodi oko svih ovih procesa postala je izuzetno oštra, a uz nezamislivu mržnju, uglavnom se razmjenjuju optužbe, prijetnje i teške uvrede, umjesto konverzacije i polemike. Ustvari, u Makedoniji dijaloga i polemike nema, a na to su ukazale i strane ambasade u Skoplju. Makedonsko društvo nikada nije palo tako nisko. Ranije su barem pokojnici ostavljeni na miru, ali sada su došla neka druga vremena u kojima je dozvoljen čak i lov na mrtve duše.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera