Špijunaža i licemjerstvo

Snowden je Evropljanima odao niz tajni kojima se u nezgodan položaj dovode Sjedinjene Države (AFP)
Snowden je Evropljanima odao niz tajni kojima se u nezgodan položaj dovode Sjedinjene Države (AFP)

Piše: Tarak Barkawi

Uz špijunažu na vidjelo izlazi i licemjerstvo. Tajne su radioaktivna valuta. One kupuju utjecaj i moć, ali nagrizaju principe i vrijednosti onih u čijem su posjedu.

Krimići su tako uzbudljiva vrsta jer obiluju žrtvama.

Tajne otežavaju postojanje odgovorne politike i to ne samo kada izađu na vidjelo. Otkrivene tajne mogu zaslijepiti javnost i zbuniti građane, pa čak i ako rasvjetljavaju nepoznate činjenice. U takvim situacijama lako je izazvati gnjev i šok ili propagirati visoke principe.

Odgovornost je, također, teško postići, jer oni koji obmanjuju, oni koji učestvuju u tajnom svijetu na razne načine podložni su samoobmanjivanju. To je karakteristika koja je često zajednička špijunima i političarima. Njihovi često staromodni ili jednostavni ideali preplavljeni su mrežama tajni i laži, moći i interesa. Mreže u koje se negdje u putu zapletu.

Kada se svijet tajni izlije u sferu javnog, tada moramo razmišljati pažljivo. Na kocki su ozbiljna politička pitanja i principi, kao i sigurnosna pitanja u ovoj aferi s više lica koja je počela kada je Edward Snowden progovorio, a ne obraća se jednaka pažnja na sve njih.

Farsa –  koja pozicionira visoke ciljeve naspram niskih motiva, koristan je način posmatranja nekih od ovih tačaka. Evropa, kao i uvijek, ima pozamašne zalihe.

Slučaj Snowden

U još nerazjašnjenom događaju, nekoliko evropskih država spriječilo je avion bolivijskog predsjednika da uđe u njihov zračni prostor, prisiljavajući ga da sleti u Beč. Kružile su glasine da je u avionu bio Snowden, koji je bježao iz Moskve. Avion je u Beču pretražen, no izgleda da Snowden ostaje u tranzitnoj zoni na moskovskom aerodromu Šeremetjevo.

Snowden je Evropljanima odao niz tajni kojima se u nezgodan položaj dovode Sjedinjene Države.

Sigurno je da se evropskim državama ne može vjerovati ništa više nego Sjedinjenim Državama da će štititi građanske slobode. Također je jasno da, uopšteno govoreći, države i njihovi zvaničnici lažu i špijuniraju, kao što rade i druge organizacije poput korporacija, političkih stranaka, sindikata, terorističkih i pobunjeničkih grupa itd.

Sjedinjene Države nadziru i pohranjuju globalnu razmjenu podataka na internetu; na čudesan način su špijunirali evropske ambasade i međunarodne misije u New Yorku i drugdje.

Evropski zvaničnici izrazili su nevjericu i užasavanje. Kako je moguće da jedan zapadni saveznik špijunira drugog? Zatim se saznalo da su i evropske države, razumije se, špijunirale i nadzirale aktivnosti na internetu i sarađivale sa NSA-om upravo u programima koje su evropski političari osuđivali. Da, ali problem s onim što rade Amerikanci je u obimu, rekao je jedan francuski stručnjak u svom odgovoru.

Očigledno je da Evropljanima predstavlja problem to što su Amerikanci bolji špijuni.

Evropljani su, ipak, bili spremni da sarađuju sa Sjedinjenim Državama i da privedu Snowdena i pretraže avion predsjednika Moralesa, kao da je on neki domorodac iz davnašnjih kolonija ili osumnjičeni za terorizam.

Da je urodio plodom, pretres na bečkom aerodromu možda bi i bio vrijedan truda. No, Sjedinjene Države i njihovi saveznici potvrdili su strahove Juliana Assangea i njegovih pristalica da će biti izručen Sjedinjenim Državama ukoliko napusti ambasadu Ekvadora u Londonu.

Oni koji otkriju tajne steknu legitimnost kada država prekrši zakon da bi ih zadržala ili zaustavila. Nas koji sumnjamo u motive zbog kojih Assange izbjegava švedsku policiju (koja želi da ga ispituje o navodima o seksualnom zlostavljanju) to ne veseli. Važnija pouka je da tajne čine vrijednosti relativnima, pa čak i nejasnima i da „zviždač“ ni država ne djeluju u okviru zakonite politike.

Da li je Assange odlučan i efikasan disident ili silovatelj? Mogao bi biti i jedno i drugo.

Sigurno je da se evropskim državama ne može vjerovati ništa više nego Sjedinjenim Državama da će štititi građanske slobode. Također je jasno da, uopšteno govoreći, države i njihovi zvaničnici lažu i špijuniraju, kao što rade i druge organizacije poput korporacija, političkih stranaka, sindikata, terorističkih i pobunjeničkih grupa itd. Naivno je očekivati da bude drugačije.

No, šta je sa Snowdenom? Zar nisu njegove vrijednosti i svrhe jasne, pravedno janje među vukovima? Zar nije jedini njegov motiv da nas obavijesti do koje mjere seže moderni nadzor?

Materijalna šteta

Koliko nas je iznenađeno što smo saznali da NSA, britanski GCHQ i drugi nadziru internet? Zahvaljujući Snowdenu sada imamo dokaz i to je politički značajno.

Cijena tog dokaza može, također, biti značajna. Otkriveni su načini na koje djeluje NSA. Jedan od njih je sposobnost da prodru u Skype. Raširen je bio mit da je Skype siguran od potencijalnih prisluškivača (kao što još može biti tačno u slučaju slabijih obavještajnih agencija). Iz tog razloga obično ga koriste novinari u Kini i u drugim osjetljivim područjima.

Možemo biti sigurni da će Sjedinjene Države u budućnosti prikupljati manje informacija sa Skypea, jer će teroristi kao i drugi saveznici i rivali koji mogu biti zanimljivi Sjedinjenim Državama vjerovatno promijeniti sredstva komunikacije.

To je samo jedan primjer materijalne štete koje su nanijeli zviždači poput Snowdena. Bilo da mislite da je dobro ili loše potkopavati moć Sjedinjenih Država, u svakom slučaju je politično. Šteti jednima i pomaže drugima. Razne posljedice ne služe nužno većem cilju ili idealu kojem su prvobitno namijenjene.

Pogledajmo Snowdenov izbor lokacija za bijeg: prvo Kina, a zatim Rusija. Sada mu se nudi azil u Venecueli. Nijedna od ovih država nije prijatelj slobode medija ili građanskih sloboda. Kakve god probleme neko imao sa NSA-om, CIA-om i FBI-jem, daleko je širi spektar mogućnosti da se politički regulišu obavještajne službe u Sjedinjenim Državama, nego u Putinovoj Rusiji ili u Kini.

I ako je Snowden ponudio ili su njemu ponudili da otkrije dodatne informacije domaćinima, a i ako nije, ohrabrio je diktatorske rivale Sjedinjenih Država i afera koju je izazvao nastavlja kompromitovati američku politiku, bilo da su posljedice dobre ili loše. Pitanje koje je neizbježno je zašto je on smatrao da je neophodno da uopšte pobjegne iz države? Prisjetimo se Daniela Ellsberga, koji je otkrio tajne Pentagonove dokumente o Vijetnamskom ratu.

Ellsberg je prvo pokušao ubijediti američke senatore da pročitaju ove dokumente u Kongresnoj arhivi. Senatore ne mogu krivično goniti za bilo šta što kažu u zgradi Senata. Iako se krio gotovo dvije sedmice nakon što je konačno otkrio dokumente, Ellsberg se javno predao u Uredu tužitelja u Bostonu i branio se na sudu.

Ellsberg nije imao namjeru da pomaže komunističkim diktaturama kao što su Kina ili SSSR, ali je želio da spriječi svoju domovinu da povede pogubni rat u Indokini. Očajnički je želio da njegovi sugrađani saznaju kako opsežno su ih njihova vlada, zvaničnici i izabrani predstavnici lagali u vezi s tim ratom.

Snowden je odabrao drugi put, a izgleda da to gotovo niko nije primjetio. Jedan od razloga je taj što su nakon 11. septembra zapadne demokratije uveliko kompromitovale svoj imidž svjetionika slobode i pravde. Assange je, stoga, mogao tvrditi da će ga Sjedinjene Države uhapsiti ukoliko otputuje u Švedsku na ispitivanje.

Bradley Manning je bio vojnik za kojeg je važio vojni zakon kada je odao tajne, no grubo postupanje s njim uvjerilo je mnoge da su mu oduzeta prava. Snowden je imao primjere poput ovog na umu kada je odabrao svoj način djelovanja.

Ellsberg je mislio da će Amerikanci, kada saznaju istinu, učiniti nešto da zaustave rat. Oni su umjesto toga izabrali Nixona i omogućili mu još jedan mandat, a on je brzo proširio rat pod izgovorom da ga privodi kraju.

Ellsberg je jednim dijelom bio inspirisan odbijanjem odsluženja vojnog roka u Vijetnamu, gdje je muškarac bio spreman da ide u zatvor zato što odbija učestvovati u ratu u Vijetnamu. Takva spremnost na vlastitu žrtvu klasičan je način da se pokaže čistoća motiva. Na ovaj način postupci, također, dobijaju veću političku težinu.

Manning je dobio priliku da se brani na sudu. Snowden je, također, mogao razmotriti prednosti vođenja pravne i političke borbe kod kuće, gdje bi njegova iskrenost i spremnost na žrtvu pomogli da se u vezi s njegovim slučajem oformi pokret.

No, ovdje se može povući neugodna paralela sa Ellsbergom. Ellsberg je mislio da će Amerikanci, kada saznaju istinu, učiniti nešto da zaustave rat. Oni su umjesto toga izabrali Nixona i omogućili mu još jedan mandat, a on je brzo proširio rat pod izgovorom da ga privodi kraju.

Amerikancima ne smeta da im se laže o namjerama njihove države u Vijetnamu, što može potvrditi svako ko je gledao filmove o Rambu.

Snowden je u slučaju tajni koje je otkrio suočen sa istim problemom. Većina Amerikanaca su ne samo iznenađeni što su saznali da NSA nadzire internet, oni tu praksu podržavaju. Neki smatraju da ih takav nadzor štiti od terorističkih napada. Drugi možda smatraju da je najbolje da i njihova država laže i špijunira u svijetu u kojem države i njihovi neprijatelji rade to isto.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

Interaktivni pregled događaja i kretanja bivšeg zaposlenika američke NSA nakon što je oktrio detalje nadgledanja.

02 Jul 2013
Više iz rubrike Piše
POPULARNO