Gasovod je politika, a ne samo biznis

Piše: Atanas Kirovski

Makedonski vicepremijer za ekonomiju Zoran Stavreski najavio je da će iduće nedjelje Makedonija potpisati zvanični ugovor sa ruskim gigantom Gazpromom, čime bi se Makedonija priključila u veliki ruski gasovod Južni tok, koji polazi iz Rusije, ide preko Crnog mora i račva se u maltene svim balkanskim zemljama, ali dobavlja gas i za Sloveniju, Mađarsku, Italiju i Austriju.

Ruta gasovoda (900 kilometara dužine ispod Crnog mora) napravljena je da bi zaobilazila Ukrajinu, a ovim gasovodom Rusija ne samo što uspijeva da pojača zavisnost Kijeva od Moskve, nego i ostvaruje dva druga strateška cilja: povećavanje zavisnosti Evrope od ruske energije i jačanje ekonomskog i političkog utjecaja Rusije na svojoj periferiji i na Balkanu, što je od izuzetnog strateškog značaja za Moskvu.

Problematični odnosi

Gasovod je veliki biznis i tu nema nikakve sumnje, ali je, prije svega, izuzetno važan za geopolitiku i činjenica je da je promoviranje ruskog gasovoda “Južni tok”, umjesto Nabuka, kojim je gas trebao dolaziti iz Azerbejdžana, Moskva bar zasad nadvladala Washington i znatno pojačala svoj utjecaj na svojoj periferiji i na Balkanu.

Kao što se i očekivalo, krak ka Makedoniji dolazi iz Srbije i nije tranzitan, nego završava u ovoj zemlji. Neki analitičari u Makedoniji smatraju da je to šteta, zato što je Makedonija propustila priliku da gasovod “Južni tok” tranzitira iz Makedonije za Albaniju i Kosovo, čime bi dobila velike pare od Gazproma koji plaća tranzit, (Gazprom plaća 2 dolara na 1.000 kubnih metara gas na svakih 100 kilometara kada njegov gas tranzitira u neku zemlju, a kapacitet gasovoda je 63 milijardi kubnih metara godišnje) i nije iskoristila priliku da se nametne, prije svega zato što ima dobre odnose sa Albanijom i Kosovom, za razliku od Srbije.

Gasovod je veliki biznis i tu nema nikakve sumnje, ali je, prije svega, izuzetno važan za geopolitiku

Ali upravo su problematični odnosi Srbije sa Albanijom i, prije svega, sa Kosovom, kojeg Beograd zvanično ne priznaje, razlog za ovakvo strateško koncipiranje “Južnog toka” i postavljanje Srbije kao glavne arterije preko koje će gas dobivati Makedonija, Crna Gora, Albanija i Kosovo.

To još jednom pokazuje da je gasovod velika geostrateška igra, a ne samo biznis. Srbija je dobila ovaj status od Gazproma (zvanične Moskve) djelimično i zbog svoje geografske pozicije kao centralne balkanske zemlje, koja ima najviše susjednih zemalja, ali još više zbog njenog geopolitičkog značaja, odnosno posebnih odnosa sa Rusijom. Prije dvije godine srpska državna naftena kompanija, kao i naftna industrija Srbije, bile su kupljene od Gazproma.

I do sada je svaki pokušaj da se iz Makedonije dostavljaju ruski energensi na Kosovo ili u Albaniju izazivao oštro suprotstavljanje Moskve, koja želi da se Albanija i Kosovo snabdijevaju ruskom energijom kroz Srbiju.

Jasno je šta politički znači za Srbiju da Albanija i Kosovo budu energetski zavisni od Beograda i nema sumnje da je to glavni uzrok za razradu takvog plana kompanije Gazprom.

Pravac ka Makedoniji bi se račvao na dvije strane – ka granici sa Makedonijom i ka Kosovu, rekao je ministar rudarstva Srbije Milan Bačević, dodajući da je u toku izrada prostornog plana područja posebne namjene za južni krak Južnog toka, za dionicu ka Makedoniji.

Prema dosadašnjim planovima dionica Južnog toka kroz Srbiju duga je 422,4 kilometra i planirano je da taj gasovod uđe u Srbiju iz Bugarske, u blizini Zaječara, te da se proteže na sjever do granice sa Mađarskom, sa izlazom blizu Bačkog Brega.

Sa teritorije Srbije su planirani i odvojci Južnog toka za Hrvatsku i BiH, dugi skoro 160 kilometra.

Ekonomski značaj

Stvari u vezi s Južnim tokom, krakom ka Makedoniji i drugim zemljama još nisu definisane niti konačne. Iz ruske ambasade u Skoplju govore jedino da je dogovor veoma izvjestan, ali su detalji nedostupni, zato što je Gazprom tradicionalno veoma zatvorena kompanija koja ne objavljuje detalje.

Po potpisivanju ugovora makedonske Vlade i Gazproma, što se treba desiti ovog mjeseca u Sankt Petersburgu, vjerojatno ćemo dobiti pojedinosti kolika će biti dužina gasovoda u Makedoniji, kao i kapacitet.

Makedonija je priključena na jedan ruski gasovod u okviru Koridora 8 koji ide iz Rusije preko Ukrajine, Moldavije, Rumunije i Bugarsku, ali kapacitet je 800 miliona kubika godišnje, a potražnja u Makedoniji se procjenjuje na 2 milijarde kubika prirodnog gasa godišnje, tako da je očekivano da se Južnim tokom dobavlja 1 do 1, 2 milijarde kubnih metara godišnje.

I dosada je svaki pokušaj da se iz Makedonije dostavljaju ruski energensi na Kosovo ili u Albaniju izazivao oštro suprotstavljanje Moskve, koja želi da se Albanija i Kosovo snabdijevaju ruskom energijom kroz Srbiju.

Makedonija je propustila priliku da gas iz Južnog toka tranzitira za susjede, ali, realno, takvu šansu nije ni imala, zato što se znalo da će cijeli proces diktirati geostrateški ciljevi Moskve.

S druge strane, izgradnja gasovoda će značiti velike inostrane investicije i otvaranje velikog broja radnih mjesta za Makedoniju, za koju je bilo čak i neizvjesno da li će uopšte biti dio Južnog toka.

Planirano je da u investiciji Južnog toka Gazprom učestvuje sa 50 posto, italijanska korporacija ENI sa 40 posto, a 10 posto učešća je rezervirano za francusku energetsku korporaciju EDF.

Velike koristi

Trenutna iskorištenost gasovodnog sistema u Makedoniji je samo 15 posto, ali nakon priključenja ka “Južnom toku” i najavljenog brzog puštanja u opticaj nove toplinske termoelektrane na gas, predviđa se da će se ovaj procenat povećati na 50 posto.

Građanima je važno to što će Južni tok i gasifikacija Makedonije rezultirati smanjenim troškovima za grijanje, koje je u Makedoniji sada preskupo, 30-50 posto. Veliku korist će imati i poslovne kompanije koje će smanjiti troškove proizvodnje za 20-50 posto, pošto se procjenjuje da će cijena prirodnog gasa u buduće biti za 40-50 posto manja od nafte za grijanje i mazuta.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera