Malezija između zbilje i sna
Piše: Osman Softić
Posljednji parlamentarni izbori nisu doveli do promjene vlasti u Maleziji, ali su dobro uzdrmali 56-godišnju vladavinu Nacionalnog fronta/ Barisan Nasional (BN) premijera Najiba Razaka.
Rezultati posljednjih izbora, na kojima je BN osvojio 133 od ukupno 222 mandata u Parlamentu, najlošiji su u njegovoj višedecenijskoj vladavini. Na prethodnih 12 izbora BN je uglavnom osvajao apsolutnu većinu, a prvi put je ta slava okrnjena na izborima 2008, kada je osvojivši samo 135 mandata izgubio dvotrećinsku većinu.
Lider opozicione Narodne alijanse/ Pakatan Rakyat (PR) Anwar Ibrahim odbio je priznati rezultate izbora, optuživši vladajuću koaliciju za izbornu prevaru i manipulaciju izbornog procesa, kako bi po svaku cijenu ostala na vlasti, uključujući i davanje prava ilegalnim migrantima iz Bangladeša, Filipina i Indonezije da glasaju u njenu korist.
Opozicioni blok osvojio je 51 posto ukupnih glasova, a vladajuća koalicija 49, ali je zbog prirode izbornog sistema vladajućoj koaliciji, ipak, pripao veći broj mjesta u Parlamentu, tako da prigovor lidera opozicije nije neutemeljen.
Druga strana medalje
Pobjedničkom koalicijom 13 stranaka dominira uhodani trio: Ujedinjena malajska nacionalna organizacija (UMNO), Malezijska kineska asocijacija (MCA) i Malezijski indijski kongres (MIC).
Kao glavni adut svoje kampanje vladajući BN je isticao višedecenijsko iskustvo u vlasti, ali i ekonomski manadžment, čiji je rezultat ekonomski razvoj i prosperitet Malezije, njena politička stabilnost, te uspješno ostvarenje funkcionalnog multietničkog društva kao jedinstven primjer u svijetu.
Malezija je treća ekonomija Jugoistočne Azije, a rezultati koje je do danas ostvarila su impozantni. Ekonomski procvat doživjela je u periodu vladavine Mahathira Mohammeda, karizmatičnog političara i vizionara.
Transparency International je prošle godine Maleziju proglasio prvom zemljom u svijetu po uzimanju mita od stranih korporacija.
Njegova vizija ‘Vavasan 2020’ predvidjela je svrstavanje Malezije u red razvijenih zemalja do 2020. Ona je danas na dobrom putu da to i ostvari.
Ova idealizirana percepcija o Maleziji kao jednom od vodećih ‘azijskih tigrova’ i sofisticiranoj zemlji visoke tehnologije, mikročipova, turizma, povoljne investicione klime i veleljepnih staklenih nebodera, samo je jedna strana medalje.
Postoji, ipak, drugačija društvena stvarnost Malezije, koja ukazuje na manjakovosti koje su nastale upravo u sjenci njenog impresivnog kapitalističkog razvoja i prosperiteta.
To je, prije svega, autoritarni karakter vlasti i njena zloupotreba za lično bogaćenje od strane vladajućih elita, izrazito visok stupanj korupcije, kršenje ljudskih prava, nemar i uništavanje prirodne okoline u korist ekonomskog razvoja, proširivanje jaza između bogatih i siromašnih, porast kriminala, diskriminacija Kineza, Indijaca i drugih manjina u korist Malajaca (muslimani) i mnogi drugi socioekonomski problemi.
Siromašna provincija, bogat premijer
Kada se radi o privrednoj korupciji, Transparency International je prošle godine Maleziju proglasio prvom zemljom u svijetu po uzimanju mita od stranih korporacija.
Štaviše, Global Financial Integrity proglasio je Maleziju trećom u svijetu po nelegalnom izlivu finansijskog kapitala, koji se procjenjuje na skoro 285 milijardi dolara u protekloj deceniji.
Maleziju već duže vrijeme potresaju veliki skandali vezani za korupciju njenih najviših dužnosnika. U jednom takvom skandalu nije bio pošteđen ni aktuelni premijer Najib Razak, kojeg se dovodilo u vezu sa primanjem nekoliko stotina miliona ringita mita u vezi sa ugovorima o kupovini francuskih podmornica, a u vrijeme kada je bio ministar odbrane.
WikiLeaks je u nekoliko navrata Taiba Mahmuda označio kao “visoko korumpiranog”, a njegovu porodicu optužio da uzima milione od svakog komercijalnog ugovora vezanog za eksploataciju drveta.
Ipak, prema izvještaju organizacije Bersih (malajski “čist”), NVO-a koji se zalaže za transparentnost izbora, najveće korupcijske afere vezane su za Taiba Mahmuda, koji 32 godine kao ‘Menteri Besar’ (premijer) upravlja Sarawakom, najvećom provincijom, bogatom prirodnim resursima, posebno drvetom.
Uprkos tim resursima, Sarawak je druga najsiromašnija provincija Malezije, ali je Mahmud nabogatiji pojedinac u toj zemlji. Mahmud, kojeg nazivaju ‘kraljem Sarawaka’, jedan je od najkorumpiranijih političara u zemlji, čiji članovi porodice važe kao neformalni bankari vladajuće UMNO partije.
Glasovi iz Sarawaka, koje Mahmud decenijama osigurava vladajućoj koaliciji, čine petinu glasova vladajućeg BN-a.
Savez suprotstavljenih partija
Global Witness Investigator iz Londona navodi da su članovi Mahmudove porodice i njegovi prijatelji samo na preporodaji parcela zemlje koju im je dodijelila država zaradili čak 3.600 posto profita.
Čak je i WikiLeaks u nekoliko navrata Taiba Mahmuda označio kao “visoko korumpiranog”, a njegovu porodicu optužio da uzima milione od svakog komercijalnog ugovora vezanog za eksploataciju drveta. Protiv njega je pokrenuta istraga, a Antikorupcijska komisija Malezije tvrdi da će u slučaju čvrstih dokaza postupiti po zakonu.
Malezijska opozicija je, stoga, svoju političku strategiju i predizbornu kampanju fokusirala upravo na nužnost razotkrivanja kriminalnih radnji i korupcije. U svojim nastojanjima opozicija je uspjela pridobiti gotovo polovinu malezijskog biračkog tijela, čija se volja ubuduće neće smjeti i moći olahko zanemarivati.
Upravo zahvaljujući snažnoj opoziciji, koja se ovoga puta približila samom rubu pobjede, tradicionalna malezijska politika, u kojoj je pripadnost rasi automatski značila i političku lojalnost vodećim rasno utemeljenim strankama, a korupcija bila sastavnim dijelom politike, stvar je prošlosti.
Opozicioni narodni savez čine Islamska partija (PAS), Partija demokratske akcije (DAP) i Narodna partija pravde (PKR), tri po svom povijesnom utemeljenju, programskim ciljevima i ideološkim obilježjima različite i dijametralno suprotstavljene partije.
Ipak, ujedinili su ih zajednički cilj i želja za političkim promjenama i reformama političkog sistema, pri čemu se svaka od njih morala odreći nekih svojih tradicionalnih karakteristika, koje ih u ideološkom smislu čine nekompatibilnim.
Clive Kessler, antropolog i jedan od najboljih poznavalaca Malezije u svijetu, ukazivao je na ovu ideološku divergentnost malezijske opozicije. Vlast ju je, očito, vješto iskoristila, predstavljajući jedino BN kao snagu koja garantira stabilnost i ekonomski napredak.
Političko sazrijevanje Malezije
PAS je tradicionalna islamska i predominantno malajska partija, koja se zalaže za uspostavu pravedne islamske države i uvođenje striktnijih šerijatskih načela, uključujući i hudud (mjere krivičnog islamskog zakonodavstva). Ova partija već nekoliko decenija ima regionalnu vlast u tradicionalno islamskoj provinciji Kelantan, na sjeveroistoku Malajskog poluotoka.
DAP je sekularna i izrazito lijevo orijentirana (socialdemokratska) partija, koja najveću podršku uživa među pripadnicima srednje i nižih klasa kineskog stanovništva.
Treći koalicioni partner opozicije je PKR, koji je osnovao Anwar Ibrahim, a koja važi kao multietnička, liberalna i sekularna partija sa najvećom podrškom među mladima različitih etničkih skupina. Ova stranka ima i jako uporište u različitim segmentima civilnog društva u Maleziji.
Anwar, nekadašnji Mahathirov favorit za nasljednika, pod optužbama za korupciju i sodomiju proveo je u zatvoru šest godina, a oslobođen je nakon što je Vrhovni sud odbacio optužbe protiv njega kao neutemeljene i politički konstruirane.
Spomenuti opozicioni blok je na izborima 2008. uspio pod svoju vlast uzeti četiri malezijske provincije, tako da je imao priliku testirati zajedničko upravljanje na nižem nivou vlasti, a na saveznom je osvojio čak trećinu mandata u Parlamentu. Jedan od najpoznatijih malezijskih povjesničara Farish Noor opisao je taj rezultat kao političko sazrijevanje Malezije.
Upravo zahvaljujući snažnoj opoziciji, koja se ovoga puta približila samom rubu pobjede, tradicionalna malezijska politika, u kojoj je pripadnost rasi automatski značila i političku lojalnost vodećim rasno utemeljenim strankama, a korupcija bila sastavnim dijelom politike, stvar je prošlosti.
Budući da je gotovo polovina biračkog tijela ovoga puta povjerenje dala opoziciji, očito je da su se u Maleziji već desile korjenite i dalekosežne promjene.
One će odrediti drukčiji pravac razvoja unutrašnjih odnosa i potaknuti vlast na veću odgovornost prema biračima.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera