Obrazovanje u BiH i lažnjaci svuda oko nas

Piše: Enes Ratkušić

Nedavni dvosatni štrajk upozorenja prosvjetnih radnika Kantona Sarajevo dogodio se nakon što ministar u ostavci Damir Marjanović, kako je sam izjavio, nije uspio ubijediti nijednu stranu da se okrene pronalaženju razumnog rješenja – nastavnike i profesore da nastave pregovore, predstavnike Vlade da pristanu na kompromis, odnosno prihvatanje preliminarnog dogovora sa predstavnicima zaposlenika iz prosvjete.

U kontekstu navedenog značajno je napomenuti da sam ministar, čije je pojavljivanje pred masom nezadovoljnika popraćeno zvižducima, a nakon obraćanja aplauzima, drži kako je štrajk bio nepotreban.

Suštinski problem sadržan je u rečenici jednog sindikalnog aktiviste koji nije bio posebno vješt u prepakivanju definicija razloga nezadovoljstva, koje se, zbog javnosti, uglavnom ističu u prvi plan.

Ovo je značajno naglasiti ne zbog izuzetno čudne promjene odnosa za relativno kratko vrijeme, neprimjerene ljudima čiji bi intelektualni stav morao biti postojaniji, nego, prije svega, zbog očitog ministrovog ubjeđenja da su stvari trebale ići drugim tokom, da se trebalo razgovarati.

Parole koje ne otkrivaju suštinu

Obrazloženja da je štrajk podstaknut nezadovoljstvom zbog malih ulaganja u odgoj i obrazovanje, neodgovarajućim tretmanom prosvjetnih radnika, statusom obrazovanja uopće i slično parole su koje ne otkrivaju suštinu problema.

Suštinski problem sadržan je u rečenici jednog sindikalnog aktiviste koji nije bio posebno vješt u prepakivanju definicija razloga nezadovoljstva, koje se, zbog javnosti, uglavnom ističu u prvi plan.

Sindikalni vođa je lijepo rekao: njima su podigli plaće – nama nisu. Vjerovatno je mislio na poslanike u Kantonalnoj skupštini.

Razlike za prva tri mjeseca iz prošle godine, koje je, prema sporazumu sindikata i Vlade KS-a, trebalo isplatiti uz martovske plaće jesu glavni motiv zbog kojih su prosvjetni radnici izašli na ulice glavnog grada. Da bi problem bio još veći, razlike nisu ušle ni u obračun majskih plaća, a aprilske još nema.

Cijeli problem je, nažalost, u materijalnom statusu, koji je, dakako, važan, jer ulazak u učionicu, pored intelektualnih sposobnosti, podrazumijeva i primjeren stajling i poseban imidž, čiji nedostatak učenici filigranski uočavaju.

Odsustvo sluha za cjelinu problema u obrazovanju problem vodi u društveno nepoželjnom smjeru, bez izgleda da ga je uopće moguće riješiti.

Drugim riječima, u ovom vremenu sveopćih transformacija takav nedostatak je skoro nemoguće kompenzirati bilo kakvim ekstraktima intelektualne supremacije.

Tih činjenica morali bi biti svjesni oni koji su plaćeni da brinu o statusu, pogotovo o budućnosti odgojno-obrazovnog procesa. Ali očito je da nisu. Ne ovim povodom, naravno, oni važnosti navedenog standarda uopće nisu svijesni.

S druge strane, zahtjevi prosvjetnih radnika nisu pretjerano bezobrazni, ako se cijeli problem sagleda iz budžetske cjeline. Deset miliona, koliko traže, isuviše je mali procenat kantonalnog budžeta.

Oni bi u tom pogledu, također, morali biti obazriviji, pokazati više razumijevanja, jer je jasno da novca trenutno nema, što znači da je zahtjev u ovom trenutku praktično nemoguće realizirati.

S druge strane, kada takva tema, koju obično definiramo riječima “materijalni položaj”, postane jedina preokupacija zaposlenih u ovoj sferi, problemi su neminovni i, što je najgore, apsolutno nepodesni za riješavanje.

Odsustvo sluha za cjelinu problema u obrazovanju problem vodi u društveno nepoželjnom smjeru, bez izgleda da ga je uopće moguće riješiti.

Bude li problem obrazovanja sveden isključivo na problematiku plaća, onda je jasno šta slijedi. Dvosatni štrajk bit će samo uvertira, generalna proba koja će stvoriti opasnu naviku rješavanja problema na ulici, po čemu su jedno vrijeme bili prepoznatljivi Hercegovačko-neretvanski kanton i njegove sindikalne vođe.

Ignoriranje drugih problema

Ta grupa sindikalaca se, ignorirajući svaki mogući problem koji se nije ticao plaća, godinama bavila samo štrajkovima, pretvarajući se u gotovo profesionalne štrajkače.

U sindikalnom liderstvu su, uz sve, pronašli i unosan posao. Dvijestotinepedeset maraka iz kantonalnog budžeta, isto toliko od Sindikata, dolazilo je kao dobar dodatak na plaću, nekima na penziju.

Sarajevski štrajk je, ipak, po mnogo čemu različit od navedenog primjera, jer je stanje u svim segmentima u sarajevskom kantonu bitno drugačije nego u drugim kantonima, mada su sindikalne liderske ambicije sigurno prisutne i u ovom slučaju.

O kakvoj razlici je riječ? Stanje u Kantonu Sarajevo je, treba otvoreno reći, bolje nego u drugim kantonima. Neuporedivo bolje, kako u pogledu uvjeta rada tako i u pogledu plaća.

Marjanović figurira kao čovjek od nauke, koji prema obrazovanju, samim tim, gaji poseban senzibilitet i kao takav je apsolutno nepodesan za bilo kakva traženja rješenja koja bi podrazumijevala ulicu i ulični dijalog.

Dva važna problema se, također, kad je riječ o samoj filozofiji rješavanja problema u ovoj oblasti, diferenciraju kao najbitnija, kako u konkretnom slučaju tako i uopće.

Ostavka ministra Marjanovića zaslužuje daleko više pažnje nego što se obično misli. Jer, ona nije samo moralni čin, kako se navodi i kako to ističe sam ministar.

Marjanović figurira kao čovjek od nauke, koji prema obrazovanju, samim tim, gaji poseban senzibilitet i kao takav je apsolutno nepodesan za bilo kakva traženja rješenja koja bi podrazumijevala ulicu i ulični dijalog. Razumijevajući cijeli slučaj u kontekstu bosanskohercegovačkih zbivanja, Marjanović je, zapravo, zalutao u ministre, jer takav posao može obavljati samo osoba sa ogromnim političkim iskustvom ili hoštapler. Naučnik nikako. Pogotovo u ovakvim okolnostima.

Kao takav on, naprosto, nema kritičnu masu sagovornika kao garanciju uspjeha, kako u vladi KS-a tako ni među prosvjetarima, ne samo u pogledu “vatrogasnih intervencija” u domenu plaća, odnosno kompenzaciji razlika, nego ni snažnijih intervencija koje bi vodile konsolidaciji odgojno-obrazovnog sistema, pokretanju nužnih reformi.

Neophodni zahvati

Ambijent u kojem se odvija cijeli proces apsolutno je nepodesan za dijalog, iako će zahvati u ovoj sferi biti neophodni.

Obje strane, institucije vlasti s jedne i obrazovna sfera s druge strane, “ojačane” su popriličnim brojem “lažnjaka”, koji su se zahvaljujući haosu u ovom društvenom segmentu domogli “diploma” koje ne podrazumijevaju adekvatna znanja, o čemu svjedoče brojni skandali sa kojima je javnost dovoljno upoznata.

Sve dok je to tako, prostor za kvalitetan dijalog bit će maksimalno sužavan. Naravno, na račun uličnog dijaloga za koji nije potrebna posebna stručna sprema.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera