Makedonski paradoks

Piše: Atanas Kirovski

Svaki građanin Makedonije koji ima trunku morala bio je iskreno i duboko osramoćen onim što se događalo na lokalnim izborima i ozbiljno prestrašen za budućnost zemlje. Lokalni izbori u Makedoniji nisu bili nasilni, ali su bili sve drugo samo ne fer i demokratski, što su konstatirale brojne domaće i strane posmatračke misije.

Malobrojni objektivni mediji u zemlji prikazali su “glasače-šetače”- siromašne ljude iz regiona Pustec u Albaniji, gdje živi makedonska manjina, koje su dovodili na biračka mjesta i degradirali izborni proces i volju makedonskih birača. Posebno se pretjeralo u tome u ključnoj Opštini Centar, u kojoj je, pored svega, pobijedila opozicija.

Ministrica unutrašnjih poslova je hladno izjavila da su takvi glasači “špekulacija”, iako su televizijske kamere registrirale brojne slučajeve ljudi koji su pred kamerama nehotice priznavali da ustvari i ne znaju gdje se nalaze i da ne žive tamo gdje glasaju! Bilo je mnogih slučajeva gdje je po 30 i više ljudi iz Albanije prijavljeno na jednoj adresi, a isprave je izdalo Ministarstvo unutrašnjih poslova ove godine!

Greške opozicije

Vrhunac tragikomedije je što su vlasti, nakon izbornog rezultata, postavile tridesetak i više novih spomenika u centru Skoplja, koje je u posljednje tri ili četiri godine ionako prenatrpano spomenicima.

Izbori su bili mirni, ali nema nikakvih dilema da nisu bili fer i demokratski. Nije postojala nikakva debata između kandidata, nego pamfletistička propaganda samo vladajuće koalicije u svim medijima i to je registrirala i posmatračka misija OEBS-a. Misija se trudila da po svaku cijenu da povoljan izvještaj, kako bi Makedonija imala šansu za pozitivan izvještaj Evropske komisije, te počela pregovore za članstvo u Evropskoj uniji.

Opozicija, koja se do zadnjeg časa kolebala da li da bojkotuje izbore, nije vodila nikakvu kampanju. Prvo – zato što nije imala vremena da se organizuje, drugo – zato što nije imala nikakvih para, ni svježih ideja i treće – zato što je pogrešno vjerovala da je većini građana svega dosta i da će glasati protiv. Ali, pokazalo se da to ni izdaleka nije dovoljno da se dobiju izbori. Nakon 20 godina glasanja protiv vlasti, ljudima je polako dosadila ova rutina i žele konkretnu ponudu kako bi dali svoj glas.

Unatoč katastrofalnom rezultatu opozicije, koja je pobijedila u samo četiri opštine, lider opozicije Branko Crvenkovski nije podnio ostavku, već je najavio da će nastaviti borbu protiv, kako je rekao, “nenarodnog režima Nikole Gruevskog”.

Crvenkovski je poručio da su izbori bili nefer i nedemokratski i da jedna stranka ne može savladati režim, već samo narod. U tome i jeste bio problem opozicije – njihova ambivalentnost da li da narod ruši vlast i da nastave “otpor” i vaninstitucionalno djelovanje ili da pokušaju pobijediti vlasti na izborima. Opozicija je bila teško potučena na izborima i to je činjenica, a krivac za to nikako ne može biti narod, već čelnici opozicije.

Neprincipijelna evropska politika je konstanta u odnosima Brisel-Skoplje od samog starta.

Evrokomesar za proširenje Štefan Fule doputovao je u Makedoniju odmah nakon izbora, kako bi pogurao politički dijalog koji je počeo njegovom inicijativom. Bio je duboko razočaran stanjem u Makedoniji i poručio da EU ne može biti zabrinutiji od same Makedonije, ako ona ne brine za evropsku perspektivu.

Glavna priča u vezi s političkim dijalogom i normalizacijom stanja je raščišćavanje incidenta od 24. decembra prošle godine, kada su poslanici opozicije i novinari bili izbačeni iz makedonskog Sobranja. Iako je dogovoreno da se formira komisija koja će detaljno istražiti incident, to se još nije desilo. Mudri ljudi u Makedoniji kažu da je najbolje formirati komisiju ako želite nešto zataškati, koja će, po pravilu, beskonačno zasjedati i raditi bez bilo kakvog rezultata.

Evropska politika

Nezavisno od činjenice da je Makedonija, zaista, nazadovala u političkom smislu, da nema govora u vezi s vladavinom prava, nezavisnosti sudova i medija i slobode govora, nema sumnje da će joj se za sve to progledati kroz prste i da će dobiti datum za pregovore za članstvo u EU-u ako pronađe kompromisno rješenje sa Grčkom za spor u vezi s imenom Makedonija, koji se vuče više od 20 godina.

Na zadnjoj rundi pregovora u New Yorku pregovarač UN-a, američki ambasador Matthew Nimetz, kako je sam rekao, dostavio je makedonskoj i grčkoj strani “konkretna rješenja”, a ne, kao što je dosad bilo praksa, “set ideja”. Međunarodna zajednica je optimistična i smatra da je sada pravo vrijeme da zatvori ovaj spor na jugu Balkana. Spremna je sve oprostiti i podržati makedonske vlasti ne bi li postigla svoj osnovni cilj.

U tome je i paradoks čitave evropske politike. Neprincipijelna evropska politika je konstanta u odnosima Brisel-Skoplje od samog starta. Od raspada Jugoslavije, kada je pravna komisija EU-a sastavljena od ustavnih sudija – (famozna Badinterova komisija) presudila da Makedonija i Slovenija ispunjavaju uvjete da budu priznate kao nezavisne države, a EU je pogazila mišljenje vlastite komisije i priznala Sloveniju i Hrvatsku, dok je od Makedonije zatraženo da promijeni ime, sve do zadnjih preporuka, u kojim je konstatirano da Makedonija ispunjava kriterije Kopenhagena za početak pregovora, ali da ne može dobiti datum.

Briselska politika neprincipijelnosti i zatvorenih vrata prema Makedoniji je proizvela i potakla procvat makedonskog nacionalizma i populizma. Sada se gleda kroz prste tom populizmu kojeg je pothranila Evropa svojom politikom, ne bi li se zemlja integrisala u EU i promovisala standarde EU-a. Paradoksalno, zar ne?!

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera