Netanyahu ponovo diže galamu bez razloga

Piše: Akbar Ganji

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu tvrdi kako se Iran priprema za fizičko uništenje Izraela i da želi napraviti novi holokaust. Ova tvrdnja nije istinita. Izjave iranskog vrhovnog vođe Ayatollaha Alija Khameneija i bivšeg predsjednika Mahmouda Ahmadinejada znače da Islamska Republika Iran traži referendum u kojem bi učestvovali svi Palestinci, kao i Jevreji i kršćani iz povijesne Palestine i putem kojeg bi Vlada Izraela bila ukinuta.

U stvarnosti, pak, Iran ne predstavlja opasnu prijetnju po izraelski narod, već je Izrael, zapravo, taj koji predstavlja prijetnju po Iran.

Bivši izraelski ministar odbrane Ehud Barak je predvidio da će reakcija Irana na izraelski napad na njihova nuklearna postrojenja biti ograničena na procijenjenih “500 žrtava”.

“Mislim da rezultat neće biti svjetski rat, pa čak ni regionalni”, izjavio je Yuval Steinitz, izraelski ministar međunarodnih odnosa još 23. juna. “Smatram da su sposobnosti Irana za odmazdu veoma ograničene, a nije im u interesu ni da počinju produženi rat sa SAD-om. Njihovi odnosi u regiji su, ipak, dosta osjetljivi. Pretpostavljam da bi reakcija uključivala dva ili tri dana napada raketama, možda čak i na Izrael, na američke baze u Zaljevu, ali mislim da ne bi bilo ništa više od tog – veoma ograničena šteta.”

Odvraćanje pažnje

Ova poruka ima dvojako značenje: Izrael razmišlja o napadu na Iran, pa je, prema tome, Izrael, a ne Iran, prijetnja za sigurnost suverene nacije. Nadalje, u slučaju napada Iran ne bi bio ozbiljna i egzistencijalna prijetnja za sigurnost Izraela.

Sama priroda pregovaračkog procesa predstavlja prijetnju za Izrael, jer će iznijeti na vidjelo pokušaje Izraela da usadi “iranofobiju” u svijetu, ali i potragu za izgovorom koji će skrenuti pažnju sa izraelskog režima aparthejda, koji upotrebljava protiv Palestinaca na najnehumaniji i veoma diskriminirajući način.

Jimmy Carter je u knjizi Palestina: Mir, a ne aparthejd napisao: “Neprekidna izraelska kolonizacija i kontrola nad palestinskom zemljom predstavljaju glavnu prepreku sveobuhvatnijem mirovnom dogovoru na Bliskom istoku.”

Kada je održan posljednji krug pregovora u Ženevi početkom novembra, Netanyahu je, priznavši svoju ulogu u sabotiranju napora da se postigne sporazum s Iranom u vezi nuklearnog programa, ipak dao riječ da će pojačati napore Izraela kako bi se spriječio, kako ga je on nazvao, “loš dogovor” između Irana i grupe P5+1.

U posljednjih 275 godina Iran nikada nije pokrenuo napad na neku državu. U nešto više od 60 godina, koliko postoji, Izrael, pak, ne samo da je ilegalno okupirao palestinske posjede, kao i Golansku visoravan, koja pripada Siriji, već je napao i bombardirao i druge arapske države u regiji, kao što su Tunis, Sirija, Irak i Liban. Izrael je samo u prošloj godini šest puta bombardirao Siriju.

Ko zagovara rat?

Izraelski zvaničnici su izrazili razočarenje Obaminom administracijom, koja je potvrdila posljednje napade iz zraka, nazvavši potvrdu “skandaloznom” i “nezamislivom”.

Legendarni izraelski bivši ministar odbrane Moshe Dayan je jednom prilikom rekao: “Izrael mora biti poput bijesnog psa – isuviše opasan da bi se uznemiravao.”

Netanyahu sada izmišlja novu priču, ovaj put protiv Irana. Ljutito upozorava na to da bi Iran potpisao “dogovor stoljeća”.

“Iranci u Ženevi izgledaju zadovoljno, a i trebaju biti, jer su dobili sve i nisu platili ništa”, izjavio je Netanyahu 8. novembra i dodao: “Ovaj dogovor ne obavezuje Izrael i Izrael će uraditi sve što treba da odbrani sebe i svoj narod.”

Koji je razlog tako drskih laži?

“Mogu razumjeti zašto je Netanyahu tako bijesan”, izjavio je Giora Eiland, bivši izraelski savjetnik za nacionalnu sigurnost. “Jednostrana vojna opcija sada ne bi imala istinske šanse za uspjeh, ne zato što mi to ne možemo, već zato što bi to bilo smatrano napadom protiv cijele međunarodne zajednice”, izjavio je Eiland za Reuters. “To je nešto što Izrael sebi ne može priuštiti.”

Netanyahuove noćne more

“Uskoro će se ostvariti Netanyahuova najgora noćna mora”, rekao je Ehud Yaari sa vašingtonskog Instituta za politiku Bliskog istoka, nastanjen u Izraelu. “Nije u pitanju samo Netanyahu. Takav je položaj svih u izraelskom sigurnosnom establišmentu.”

“Netanyahu nije postupio mudro kada je otvoreno izazvao SAD zbog mogućeg sporazuma s Iranom o nuklearnom programu”, napisao je na Twitteru Nicholas Burns, bivši viši američki diplomata. “Netanyahuov ispad bio je ozbiljna taktička greška.”

Predsjednik SAD-a Barack Obama je izjavio da novi privremeni sporazum s Iranom “blokira put Irana do nuklearnog oružja”.

Netanyahu je bijesan. jer će, ukoliko ugovor između Irana i grupe P5+1 dovede do dokaza da Iran ne pokušava napraviti bombu, Izrael teško moći skrenuti pažnju svijeta sa najnehumanijeg načina postupanja prema milionima Palestinaca.

Netanyahu je frustriran, jer se u osnovi protivi pristupu Irana nuklearnoj energiji, pa i ako su u pitanju civilne namjene. Smatra da Izrael, koji nije potpisao Sporazum o neširenju nuklearnog oružja, ima “posebno pravo” na posjedovanje stotina nuklearnih bombi, ali da Iran kao potpisnik sporazuma ne bi trebao imati pravo na mirnu upotrebu nuklearne tehnologije i da bi mu se trebale uvesti oštre ekonomske sankcije, iako je Iran bezbroj puta ponovio da njihov program ima mirnodopsku namjenu.

Ovo nije dobro za Izrael

Netanyahu je opasan ne samo po Iran, već i po Izrael i izraelski narod. Ako Izrael napadne Iran, ozbiljne posljedice zadesit će ne samo Iran i Izrael, već cijelu regiju. Vlada Izraela ima običaj napadati druge suverene nacije samo zbog sumnje da predstavljaju prijetnju po sigurnost Izraela. Redovno diktira koja prava druge nacije mogu ili ne mogu imati na osnovu izraelskog stava da li ta prava mogu ugroziti sigurnost Izraela.

Kao da je izraelska Vlada – koja nije potpisnica NPT-a, a prisvojila je povlastice – ta koja treba odlučivati o tome ko može, a ko ne može imati pristup nuklearnoj energiji.

Netanyahu stalno izmišlja krize kako bi učinio da ljudi zaborave na Palestince i na rješenje koje uključuje dvije države. On predstavlja prijetnju ne samo za ostatak svijeta, već i za vlastiti narod.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera