Za neke u Hrvatskoj rat tek počinje

Piše: Zdenko Duka

Ugledni londonski The Economist ovih je dana svrstao i Hrvatsku među 65 zemalja svijeta u kojima u 2014. postoji visoki rizik od društvenih nemira. Procjena za Bosnu i Hercegovinu još je opasnija – ona je u ‘crvenoj zoni’ koja označava zemlje u kojima postoji vrlo visoki rizik od nemira. Njih je 19, a iz Europe u toj je skupini još Grčka. S drugih kontinenata mnogo je zemalja zahvaćenih ratnim sukobima i učestalim nemirima, kao što su Sirija, Egipat, Irak, Libanon, Libija, Sudan, Zimbabve.

Hrvatska je među 46 zemalja u zoni visokog rizika. Tu je 10 europskih zemalja, među njima Bugarska, Rumunjska, Cipar, Španjolska, Portugal, Makedonija, Albanija, Turska…

Simbolični državni udar

Šest najsigurnijih su Austrija, Danska, Luksemburg, Norveška, Švicarska, Japan.

Preduvjet za nestabilnost uvijek su ekonomski problemi, bitni su faktori velike socijalne razlike, nekompetentna, loša vlast, etničke napetosti. The Economist zaključuje da postoji sve veće nepovjerenje u vlade i institucije.   

U Hrvatskoj, najmlađoj članici EU, i u ovoj je godini bilo nemira i jasnih najava da se u 2014. oni mogu pojačati. Bilo je organiziranih štrajkova ali su oni bili beznačajni i njihovi prosvjedi trajali po pola sata ili sat.

No, opasnija su bila nasilna razbijanja dvojezičnih, dakle ćirilićnih ploča sa zgrada državnih institucija u Vukovaru koje je vlast ove jeseni počela postavljati prema Ustavnom zakonu o zaštiti nacionalnih manjina.   

Ugledni londonski The Economist ovih je dana svrstao i Hrvatsku među 65 zemalja svijeta u kojima u 2014. postoji visoki rizik od društvenih nemira. Procjena za Bosnu i Hercegovinu još je opasnija – ona je u ‘crvenoj zoni’ koja označava zemlje u kojima postoji vrlo visoki rizik od nemira. 

Stožer za obranu hrvatskog Vukovara nije se libio niti otvorenih prijetnji hrvatskim vlastima, a poznato je i dobro upamćeno kako je Stožer 18. studenog, na Dan sjećanja, u Vukovaru na 45 minuta blokirao cjelokupni državni vrh, zajedno s predstavnicima diplomatskog kora. Mnogi analitičari nazvali su to simboličnim državnim udarom.

Nakon što je 1. prosinca na zahtjev inicijative „U ime obitelji“ održan referendum kako bi se i u Ustav unijela zakonska definicija da je „brak životna zajednica muškarca i žene“, aktivisti Stožera za obranu hrvatskog Vukovara predali su Saboru prikupljenih 632.000 potpisa (čak 13-14 posto ukupnog stanovništva RH) za smanjenje nacionalnih prava manjina, za tzv. antićirilićni referendum prema kojem ne bi bilo ne samo ćirilice nego niti pola stoljeća udomaćenih talijanskih manjinskih prava i dvojezičnosti u Istri.

Ćirilicu je inače dekretom, nekoliko dana po uspostavi Nezavisne države Hrvatske u travnju 1941., bio zabranio poglavnik Ante Pavelić.

Ovih je dana krahirala inicijativa SDP-a i njegove koalicije na promjenama hrvatskog Ustava prema kojima ne bi bilo zastare za „teška ubojstva“. No, isto tako željelo se ustavno urediti referendumsko odlučivanje.

Od 2010. je po hrvatskom Ustavu moguće da i samo nekoliko građana koji su izišli na neki referendum mogu mijenjati Ustav RH jer nema kvoruma izlaznosti. Ali je zato za uspjeh lokalnog  referenduma potrebna izlaznost od 50 posto.

Preduvjet za nestabilnost uvijek su ekonomski problemi, bitni su faktori velike socijalne razlike, nekompetentna, loša vlast, etničke napetosti. The Economist zaključuje da postoji sve veće nepovjerenje u vlade i institucije.  

Glavašev HDSSB u posljednji je trenutak odustao od ranije iskazane potpore promjenama Ustava, tako da sve ostaje po starom. Branimir Glavaš je iz zeničkog zatvora zabranio svojima da politički podrže sadašnju Vladu.

To znači da vjerojatno mogu slijediti još neke inicijative za referendume kojima bi se željelo Hrvatsku pomaknuti prema državi katoličkog fundamentalizma ili teokraciji – u kojoj prava ne samo da ne bi imali oni koji nisu Hrvati, nego ni Hrvati sekularisti i nefundamentalisti.

Puste želje

Moguće je prikupljanje potpisa za referendum protiv abortusa ili protiv medicinski potpomognute oplodnje o čemu sanja vrh Katoličke crkve u Hrvata, ali to bi jako, jako teško prošlo jer Hrvati su tek deklarirani, ali ne i strogi katolici u praksi.

Sve su to zasad, naravno, puste želje – ali trend je ireverzibilan i nazadnjački, pa ćemo vidjeti što će biti. Trend je upravo prema uvijek jednostavnom klasičnom obrascu svake moguće fašizacije – u besperspektivnom stanju u kojem je teško očekivati bolje dane, nalazi se krivac. To su naravno opet najprije Srbi, premda njih zapravo više i nema jer su otišli ili su istjerani. Dakle, nemojmo se mi Hrvati zavaravati da nismo mi na redu. Jesmo! Zato Stožer upravo najavljuje novu inicijativu i novo potpisivanje.

Početkom siječanjskog zasjedanja Sabora, stožernici će doći pred Sabor i zatražiti od parlamentaraca 51 potpis za pokretanje saborske procedure kako bi se ispisali i javno objavili registri o svima koji su sudjelovali u privatizaciji, o svim pripadnicima ‘agresorske’ vojske – hrvatskim državljanima, o svima protiv kojih u DORH-u postoje dokazna svjedočanstva za počinjene zločine u ratu (misli se naravno na Srbe), pa popis svih političara „koji su mogli, a nisu branili Hrvatsku u Domovinskom ratu“, popis svih koji se nisu odazvali mobilizaciji, popis svih sudaca koji su sudjelovali u političkim procesima u bivšoj SFRJ, imena svih u rukovodnim strukturama tajnih službi i „imena onih koji su vršili likvidacije“ te registar imovinskog stanja bivše KP i kasnije SDP-a Hrvatske.

Stožer za obranu hrvatskog Vukovara nije se libio niti otvorenih prijetnji hrvatskim vlastima, a poznato je i dobro upamćeno kako je Stožer 18. studenog, na Dan sjećanja, u Vukovaru na 45 minuta blokirao cjelokupni državni vrh, zajedno s predstavnicima diplomatskog kora. Mnogi analitičari nazvali su to simboličnim državnim udarom.

Daleko je to od izjave koju često posljednju godinu dana ponavlja general Ante Gotovina – da je „rat završen“. Ma kakvi, za neke rat tek počinje. Neka, kad više nema toliko Srba, za snivanu fašistoidnu diktaturu pogodne žrtve su i Hrvati!

Konačno, i nogometna utakmica Hrvatske i Islanda prije mjesec dana pokazala je ne samo da Joe Šimunić bez ikakvih problema s mikrofonom na stadionu uzvikuje ustaški pozdrav „Za dom spremni“ nego i to da mu sa zagrebačkih tribina euforično uzvraćaju tisuće ljudi.

Puno je događaja posljednjih mjeseci u Hrvatskoj koji pokazuju evidentno jačanje šovinista. Nije to nipošto klasična konzervativna desnica jer ona u Hrvatskoj nikad nije niti oblikovana, uvijek je bila jedino radikalna, populistička i korumpirana.

Ali, premijer Zoran Milanović nije zabrinut zbog situacije u zemlji i relativno je zadovoljan onim što je njegova vlada učinila posljednje dvije godine. On kaže da u ovome što se događa u hrvatskom društvu ne vidi nikakvu opasnosti ili ekstremizam. „Ne vidim ekstremizam, ali vidim duboko ljudsko nepoštenje i prijetvornost, a to je katkad i gore“.

Party je završen

Ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić ne misli kao premijer, ona nije bezbrižna: „Rizik postoji zbog onog što smo vidjeli s referendumom, zbog onog što smo vidjeli u Vukovaru. Ja mislim da je to bio više-manje vrhunac pokušaja destabiliziranja, ne jedne ekipe na vlasti nego institucija države, da dalje od toga mi imamo i snage sačuvati institucije države i to je naša zadaća i odgovornost.“

Konačno, i nogometna utakmica Hrvatske i Islanda prije mjesec dana pokazala je ne samo da Joe Šimunić bez ikakvih problema s mikrofonom na stadionu uzvikuje ustaški pozdrav „Za dom spremni“ nego i to da mu sa zagrebačkih tribina euforično uzvraćaju tisuće ljudi.

Party je završen, što bi rekli Amerikanci, tako da više neće biti moguće dosadašnje ogromno zaduživanje koje je prikrivalo pravo stanje u zemlji a to je da nema konkurentne proizvodnje, nema izvoza, da sve manje ljudi nešto radi a da Hrvati žive bolje nego što bi to bilo realno.

Ali, i zato nisu nimalo bezopasni oni koji se nadaju napokon sudbonosnom ‘hrvatskom’ političkom prevratu, oslobođenom europskih vrednota liberalne demokracije.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera