Mostarsko rješenje je da nema rješenja

Mostar je za međunarodnu zajednicu marginalno pitanje (Getty Images)

Piše: Enes Ratkušić

Uprkos stalnim delegiranjima problema, koja vrše različiti politički subjekti, ali i zainteresiranih asocijacija koje nastupaju u ime građana, sve su prilike da je Mostar sve dalje od rješavanja problema koji se sve više gomilaju.

Poklekli su i najveći optimisti, koji su bili uvjereni da će, nakon što je Mostar izostao sa posljednjih lokalnih izbora, očekivali da će problemi u vezi sa konačnim definiranjem njegovog statusa biti rješavani brže, misleći na energičniji angažman predstavnika međunarodne zajednice. S razlogom, naravno, jer međunardna zajednica, kad god joj nije posebno stalo do rješenja problema ili ga smatra nebitnim u kontekstu političkih zbivanja u zemlji, uglavnom poseže za otrcanom frazom kako je na domaćim političarima da riješe problem.

Svakome ko je iole upućen u mostarske političke prilike jasno je da je dogovor kojim bi, uvjetno govoreći, obje strane bile zadovoljne teško postići.

Navedena sintagma mogla bi se uzeti čak i kao ozbiljan stav, da se na isti način izgovara i drugim povodima, u slučaju Elektroprenosa Bosne i Hercegovine naprimjer. Međutim, kako u ovom slučaju iz Brisela odjekuju žestoka upozorenja, jasno je da je priča o prepuštanju domaćim političarima najobičnija poštapalica, koja ide samo uz probleme koje međunarodna zajednica drži nevažnim ili marginalnim. U prevodu – Mostar je za međunarodnu zajednicu marginalno pitanje.

Ne znači to, naravno, da je problem u međunarodnoj zajednici. Svakome ko je iole upućen u mostarske političke prilike jasno je da je dogovor kojim bi, uvjetno govoreći, obje strane bile zadovoljne, teško postići. Stranci su te činjenice potpuno svjesni, zbog čega je nejasno šta ih sprečava da se energičnije i praktičnije umiješaju.

Kreatori ‘idealnog Statuta’

Na koncu, predstavnici međunardne zajednice imaju takvu vrstu obaveze, jer su upravo oni kreatori “idealnog Statuta” Grada Mostara, koji se pokazao neefikasnim ili, još gore, koji je grad na Neretvi pretvorio u jednu vrstu anahronog koncepta vlasti, iznjedrio i ustoličio vladavinu jednog čovjeka, u ovom slučaju aktuelnog gradonačelnika Ljube Bešlića.

S druge strane, postoji jedan paradoks koji niko ne spominje, a koji se tiče upravo efikasnosti međunarodne zajednice. Mostar je prvi grad u Bosni i Hercegovini u koji je talambasno, predvođen prvim administratorom Hansom Koschnickom, ušla međunarodna zajednica, još prije završetka rata. Krajnji rezultat te činjenice mogao bi se rezimirati u sljedećem – Mostar je najneefikasniji i najneuređeniji grad u cijeloj zemlji.

Može li se u kontekstu navedenih činjenica govoriti o njenoj neefikasnosti i nedosljednosti i ima li ona, kao pionir jednog ovakvog poduhvata, pravo na povlačenje, pogotovo u okolnostima koje jasno svjedoče da je “njihov dokument” generirao najveći broj problema s kojima se Mostar suočava. Ili, možda, nije. Možda je angažman međunarodne zajednice u dugoroočnom smislu i trebao proizvesti ovakvo stanje? Ništa nije isključeno. Odsustvo reagiranja, pogotovo u kontekstu nagomilanih problema, može potvrditi takvu tezu.

Mostar je prvi grad u BiH u koji je ušla međunarodna zajednica, a krajnji rezultat je najneefikasniji i najneuređeniji grad u cijeloj zemlji.

Šanse Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine su u takvoj situaciji daleko najbolje. Delegati Kluba hrvatskog naroda u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine predložili su izmjene zakona za Mostar i to po hitnom postupku, koje bi podrazumijevale Mostar kao jednu izbornu jedinicu, što znači da bi se izbori održavali po principu “jedan čovjek – jedan glas”. Kako je prijedlog stigao u pet minuta uoči sjednice, delegatima Kluba Bošnjaka nije preostalo ništa drugo do potezanja vitalnog nacionalnog interesa. Dakle, cijeli slučaj ide na Ustavni sud Bosne i Hercegovine.

Međutim, šta HDZ-u daje prednost, s obzirom na to da je nerealno očekivati kako će Ustavni sud tek tako osigurati prolaz ovakvom prijedlogu? HDZ suštinski postojeće spiskve problema samo nadograđuje još jednim, kako bi se cijeli proces mogao usporavati unedogled. Ova je stranka, na koncu, odavno delegirala popriličan broj pitanja koja bi prethodila pregovorima o Mostaru, od rješavanja hrvatskog pitanja preko entiteta Federacija Bosne i Hercegovine, kantona…

Dobre i loše vijesti

Odsustvo, bolje rečeno bježanje od izricanja jasnih stavova o pitanju uređenja Mostara, sklonost ka nesuvislim pojašnjenjima, koja samo zbunjuju javnost, poput Brdarićeve priče da se prijedlogom HDZ-a dijeli već podijeljeno, iako je jasno da takav prijedlog samo ustoličava Mostar u “stolni hrvatski grad”, definitivno su usmrtili i samo postojanje javnog mnijenja.

Uz to, ovaj delegat iz Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine je protiv prijedloga HDZ-a, ali i protiv apelacije Sudu Bosne i Hercegovine, tako da je istovremeno i protiv i za. Sam po sebi, takav raskorak nije problem, jer je kod bh. političara sve moguće.

Medijska promocija takvih nesuvislosti, koje jednom broju aktera političke zbilje omogućavaju sudjelovanje bez odgovornosti, pretvorila je Mostar u poprište apsurda, u kojem nema mjesta za bilo kakav pozitivan impuls. Prijedlog koji bi vodio rješenju bio bi sigurno stavljen ad acta, jer uspjeh je ovdje, ma o čemu da se radilo i ma kako to morbidno zvučalo, neoprostiv. Ambijent je naprosto takav, antikreativan u svakom pogledu.

Ovdje su svi prozori otvoreni isključivo za ‘crne informacije’, za čiji se legalitet zdušno bore i sami mediji.

Da je kojim slučajem Nermin Jašarević iz Mostara u Pragu napravio kakav skandal znala bi istog trenutka cijela zemlja, a kamoli Mostar, ali kako je ovaj mladi Mostarac na Svjetskom prvenstvu u karateu, između gotovo 1.000 takmičara iz 48 zemalja svijeta, zauzeo treće mjesto, niti Mostar niti Bosna i Hercegovina o tome nemaju pojma. Ovdje su svi prozori otvoreni isključivo za “crne informacije”, za čiji se legalitet zdušno bore i sami mediji. Ni njih ovakvi uspjesi ne zanimaju, jer oni naprosto ugrožavaju drugačije osmišljene slike života.

U takvoj atmosferi neutažive gladi za otpadom svake vrste apsurdno je vjerovati da će problem statusa grada na Neretvi u dogledno vrijeme biti riješen. Poznato je da matematičari nisu uspjeli podijeliti ugao na tri dijela. Solomonski zaključujući, prejudicirajući i samu mogućnost da to u budućnosti neko učini, izbacili su sintagmu: “Rješenje je da nema rješenja.” Čini se da je i politika koja se vodi u Mostaru na tragu da na taj način obznani vlastitu nesposobnost.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO