Muslimanska braća – kraj ili novi početak

Muslimanska braća i ranije prolazila kroz možda nešto blaže, ali nimalo lake epohe progona i zabrana (Reuters)
Muslimanska braća i ranije prolazila kroz možda nešto blaže, ali nimalo lake epohe progona i zabrana (Reuters)

Piše: Muhamed Jusić

Pokret Muslimanska braća u Egiptu ovih se dana nalazi u vjerovatno najtežoj poziciji od svog osnutka sada već daleke 1929. godine. Suočen sa najoštrijim mjerama zabrane djelovanja, kakve nisu bile na snazi ni u vrijeme najozbiljnijih pokušaja slamanja pokreta u vrijeme aristokratske vladavine egipatskih predsjednika, ali i sa svakodnevnim hapšenjima i procesuiranjima pod sumnjivim okolnostima njihovih lidera i članova, pokret se nalazi na prekretnici. Nakon spektakularnog uspona na vlast nakon svrgavanja režima predsjednika Hosnija Mubaraka i naglog uzleta ogranaka u brojnim arapskim i muslimanskim državama, pokret se nalazi u skoro potpunoj paralizi, te potisnut u ilegalu traga za modelima preživljavanja i to ne samo u matici Egiptu, nego i drugim državama, naročito Arapskog zaljeva, gdje se vrši sistematski pritisak na simpatizere Braće i na organizacije koje su mu ideološki bliske.

Epohe progona

I dok jedni predskazuju da bi ovo mogao biti početak kraja ovog najmasovnijeg i najrasprostranjenijeg pokreta, koji zagovara ideje političkog islama, drugi podsjećaju da su Ihvani (Braća) i ranije prolazili kroz možda nešto blaže, ali nimalo lahke epohe progona i zabrana, ali da ih to nije slomilo tada, kao što neće ni sada.

Međutim, dok traje otvoreni sukob lidera Braće, koji i pored nezapamćenih progona iz zatvorskih ćelija poručuju da neće odustati od svojih zahtjeva i ciljeva, te prijelazne egipatske vlade, iza koje stoje general Al-Sisi i vojna elita potpomognuta bogatim zaljevskim monarhijama, javljaju se glasovi mladih članova Braće, koji bi ovu krizu htjeli iskoristiti da reformišu pokret i da ga ponovo, sa novom agendom i metodom, ali istim vrijednostima i glavnim ciljevima, vrate na egipatsku političku scenu.

Pokret Muslimanska braća u Egiptu se ovih dana nalazi u vjerovatno najtežoj poziciji od svog osnutka sada već daleke 1929. godine.

Tako egipatski dnevni list Al-Watan u izdanju od 28.10.2013. iznosi detalje iz navodnog nacrta platforme „trećeg osnivanja“ Muslimanske braće, na kojem radi grupa mladih lidera i članova pokreta iz tzv. Nove generacije (ar. Al-džil al-Džedid). Platforma nudi nove ideološke, političke i šerijatsko-pravne koncepte djelovanja pokreta, kako bi se osigurao kontinuitet djelovanja u novim društveno-političkim okolnostima.

Komentarišući platformu novinar Al-Watana Mahmud Shaban Bejumi podsjeća da je sve počelo dokumentom koji je izradila grupa mladih članova Muslimanske braće iz gradova Al-Fijum i Al-Minja, a u kojem su predložili početak rada na projektu „trećeg osnivanja“ pokreta, po uzoru na „drugo osnivanje“ u sedamdesetim godinama, kada je pokret suočen sa novim izazovima prošao proces temeljite reforme i reorganizacije.

Nova platforma

U dokumentu se navodi kako je njihov cilj restrukturiranje organizacije na novim osnovama i revizija organizacijske sheme, ali i odgojnih, političkih, ideoloških i svakih drugih principa na kojima njihov rad počiva, te „odustajanje od ideje globalnog uzora“ i „fokusiranja rada organizacije na lokalnom nivou“. Naglašava se, također, potreba da se otvore vrata dijaloga i saradnje sa srodnim političkim organizacijama i pokretima iz islamskog miljea, poput egipatske Al-Džemaa al-Islamije i drugih sličnih organizacija. Autori u ovakvom pristupu vide jedinu nadu za to da pokret ne samo preživi, nego da se na političku scenu vrati jači i sposoban da ponovo pridobije podršku egipatskih masa, koje su se razočarale rezultatima njihove kratke vladavine, a koji je ovih dana pod pritiskom žestoke medijske kampanje kojom se pokret pokušava na sve načine kompromitovati.

Zato se oni zalažu da Muslimanska braća ne samo da ne trebaju pokleknuti pred pokušajima da ih se silom ugasi, nego građanima trebaju ponuditi novu i reformiranu političku platformu.

I uistinu, kada se analizira dokument može se primijetiti da Platforma za reformu ima tri ključna dijela. Prvi govori o obavezi detaljne analize dosadašnjeg načina djelovanja pokreta od njegovog osnivanja do posljednjih dešavanja i brutalnoga pokušaja vojnog establišmenta da se Muslimanska braća isključe iz političkog i društvenog života. Tu se poziva na samokritičnost i ostavlja prostor reviziji nekih stavova i historijskih odluka.

I dok jedni predskazuju da bi ovo mogao biti početak kraja ovog najmasovnijeg i najrasprostranjenijeg pokreta, koji zagovara ideje političkog islama, drugi podsjećaju na to da su Ihvani (Braća) i ranije prolazili kroz možda nešto blaže, ali nimalo lahke epohe progona i zabrana, ali da ih to nije slomilo tada, kao što neće ni sada.

Istovremeno se poziva i na obavezu „učenja“ iz iskustava drugih islamističkih stranaka, kako bi se okoristili korisnim iskustvima poput onih AKP partije u Turskoj, ali i kako se ne bi ponavljale iste greške. Poseban akcent stavljen je na iznalaženje novih pozicija i stavova, te političkih rješenja koja bi korespondirala sa novom realnošću na terenu, nastalom nakon „dešavanja naroda“ na arapskoj ulici. Tako se naglašava obaveza da Muslimanska braća u svom političkom programu moraju ponuditi više prostora i više garancija za političku uključenost manjina, prije svega u konkretnom slučaju Egipta, Kopta i žena.

Autori platforme ovdje predlažu da se ideolozi Muslimanske braće trebaju pozvati na fetve (šerijatsko-pravne stavove po određenom pitanju) Rashida al-Ganushija, Yusufa al-Qaradawija, Selima al-Ave, Muhameda Amare i Fehmija Huvejdija, kako bi osigurali islamski legitimitet svojim pozicijama i stavovima i kako ne bi odstupali od tradicionalnih vrijednosti i osnovnih principa svog političkog  projekta.

Javni diskurs

Naglašava se i to da pokret treba biti spreman prihvatiti pravila parlamentarne demokratije i učešće u političkom životu, čak i u slučaju da ne mogu osigurati parlamentarnu većinu, te da u slučaju obnašanja vlasti pokažu spremnost da je dijele i sa drugim legitimnim političkim opcijama, uvažavajući principe političkog pluralizma.

Drugi značajan dio platforme poziva na to da se javni diskurs pokreta odmakne od instrumentalizacije vjere na način da se politički oponenti ne nazivaju nevjernicma i neprijateljima vjere, niti da se za političke stavove pokreta tvrdi da su jedini islamski.

Zato se oni zalažu da Muslimanska braća ne samo da ne trebaju pokleknuti pred pokušajima da ih se silom ugasi, nego građanima trebaju ponuditi novu i reformiranu političku platformu.

Iako se neka od ponuđenih rješenja možda ne čine kao krupan kompromis, s obzirom na zahtjeve demokratske utakmice i potrebe djelovanja u višepartijskom demokratskom sistemu, ona u slučaju da budu prihvaćena, zapravo, u brojnim segmentima predstavljaju krupan iskorak za ideologe Muslimanske braće, s obzirom na to da podrazumijevaju odstupanje od suštinskog plana djelovanja, na kojem je od početka počivala društveno-politička aktivnost Braće.

Tako, naprimjer, menhedž ili metodologija djelovanja Muslimanske braće kao pokreta podrazumijeva rad na izgradnji „muslimana pojedinca, zatim muslimanske porodice, muslimanskog društva, muslimanske vlasti, muslimanske države i islamskog hilafeta, te, u konačnici, `globalnog uzora“. Autori nove platforme djelovanja Ihvana su posebno skeptični prema upornom insisitiranju starije generacije lidera na izvornoj ideji o „Ustazijet al-Alem“ ili „globalnom uzoru“, prema kojem ova organizacija na sebe preuzima zadaću „spasitelja čovječanstva“, nudeći model življenja i upravljanja društvom i državom zasnovan na islamu kao posljednjoj Božijoj objavi.

Skupa cijena

Oni smatraju da su Muslimanska braća u Egiptu plaćala skupu cijenu zbog svojih globalnih ciljeva i da su trošili jako puno energije na vođenje globalne mreže Braće, što se odražavalo na njihov slab učinak na lokalnom planu, jer su se bavili globalnim problemima na koje nisu mogli istinski utjecati, zapostavljajući pritom lokalne i životne probleme svoga članstva i građana Egipta, naročito nakon što su došli na vlast. U tom smislu oni predlažu da se odustane od ove mesijanske vizije organizacije i da se, prije svega, posveti rješavanju konkretnih problema građana u skladu sa islamskim vrijednostima, te da se prioriteti tako postavljaju da prednost imaju lokalne, a ne globalne teme.

Iako se neka od ponuđenih rješenja možda ne čine kao krupan kompromis, s obzirom na zahtjeve demokratske utakmice i potrebe djelovanja u višepartijskom demokratskom sistemu, ona u slučaju da budu prihvaćena, zapravo, u brojnim segmentima predstavljaju krupan iskorak za ideologe Muslimanske braće, s obzirom na to da podrazumijevaju odstupanje od suštinskog plana djelovanja, na kojem je od početka počivala društveno-politička aktivnost Braće.

Ipak, treći dio ponuđene platforme vjerovatno će biti najkontroverzniji, jer poziva na to da se Muslimanska braća ograniče na to da budu samo „škola misli“, koja neće imati direktnu kontrolu nad političkim strankama i organizacijama koje djeluju na njenim principima, te da u budućnosti strankom upravljaju njeni organi, a ne lideri pokreta iz sjene.

Teško je danas znati da li će ove reforme zaživjeti i ko bi ih u vrijeme kada je čitavo vodstvo pokreta u zatvoru ili u bjekstvu mogao provesti, ali će od tog ishoda, ako ništa zbog značaja Egipta i utjecaja pokreta Muslimanske braće u islamskom svijetu, mnogo šta zavisiti.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

Egipatske sudije u postupku protiv trojice zvaničnika Muslimanske braće povukli su se iz slučaja. Kao razlog navode nedostatak bezbjednosti u postupku. Branioci optuženih kazali su kako je Sud ranije bio pod pritiskom, jer je traženo da se proces održi u zatvoru.

Nakon odluke Suda o zabrani aktivnosti Muslimanske braće i zapljene svih sredstava, dobrotvorne organizacije koje finansiraju njeni članovi već osjećaju posljedice. Građani koji zavise od pomoći, strahuju da uskoro više niko neće brinuti o njima.

Više iz rubrike Piše
POPULARNO