Trojanski konj koji je uništio Grčku

Piše: Andrej Nikolaidis
Vijest da je Svjetska zdravstvena organizacija izrazila sumnju da su se pojedini građani Grčke namjerno zarazili HIV virusom kako bi dobili socijalnu pomoć na koju u toj zemlji imaju pravo oboljeli od AIDS-a, do nas nije stigla kao iznenađenje.

Prethodnih godina naslušali smo se bizarnih priča iz Grčke. I u većinu njih povjerovali, ma kako nevjerovatne bile. Grci su lijenštine koje samo troše teško zarađeni evropski, a prije svega njemački kapital. Čim vide njemačke pare, legnu na ulicu i neće da ustanu dok im se ne isplati pola plate prosječnog radišnog Njemca. Kad ne leže i blokiraju rad njemačkih banaka, Grci rade pola dana mjesečno, zahtijevaju dodatke na platu da bi na vrijeme došli na posao, previše su plaćeni, u penziju idu sa 53 godine. Poenta svih tih priča bila je – Grci su zaslužili da propadnu.

‘Kvalifikovanje za pomoć’

Sada su portali prenijeli kako je britanski Daily Mail objavio da je između 2007. i 2009, kad je ekonomska kriza u Grčkoj bila najteža, broj zaraženih HIV-om “značajno porastao”.

Broj novozaraženih je, navodno,  nastavio naglo da raste i poslije toga, sa 22 slučaja iz 2010. godine na 245 slučajeva 2011, navodno je saopštio Evropski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti, navodno dodajući kako je moguće da je polovina novih slučajeva rezultat namjerne zaraze ovisnika o drogi, koji su željeli da se kvalifikuju za dobijanje socijalne pomoći.
U Grčkoj zaraženi HIV-om imaju pravo na pomoć od države u iznosu od 700 eura mjesečno, kao i pristup programima zamjenske terapije.

Svjetska zdravstvena organizacija se koji dan kasnije ogradila od same sebe. “To je velika uređivačka greška zbog koje se SZO izvinjava”, izjavio je njen portparol Gregori Hartl, prenio je AP.

Ali ko još obraća pažnju na demanti i isprike? Ima li na ovom svijetu nečeg nemoćnijeg od demantija, koji ima snagu čovjeka koji stroji pred zahuktalom lavinom i logici milim argumentima pokušava je ubijediti da nema razloga da zatrpa selo u dolini. 
Na svakakve smo laži i bljuvotine navikli kada je izvještavanje o Grčkoj u pitanju. Pa ipak, novi spin zapanjuje beskrupuloznošću, jer se u borbi protiv ostataka socijalne države koristi lažima o oboljelima od AIDS-a. Kada treba ocrniti socijalnu državu, kada ljude treba ubijediti da je socijalna država utočište raznoraznih prevaranata, od kojih se neki ne libe i zaraziti se smrtonosnom bolešću, samo da bi trošili pare od evropske pomoći, svaka laž je dozvoljena. 

Ono što su nam mediji servirali i dalje nam nabijaju pod nos, a tiče se Grčke, sasvim je lijepi primjer kako je potpun rad ideologije u našim društvima, kako njegovom djelovanju ništa i niko ne izmiče. Kako bi drugačije, bez udarničkog rada ideologije, bilo moguće da širom svijeta ljudi koji nemaju i uvijek im fali, iskazuju solidarnost sa bankama, a ne sa ljudima sličnim sebi?

U korist svoje štete

Ljudi koji izriču osude Grka, i ne shvatajući, govore u korist svoje štete. Čak i da su vijesti o neradu Grka bile tačne, šta ima loše u tome da se radi manje, a zarađuje više? Radije biste da što veći dio viška vrijednosti koji proizvedete vašim radom prisvoji poslodavac? Šta ima loše u tome da se sa 53 godine ide u penziju? Radije biste da u osamdesetoj udarnički umrete na radnom mjestu? Koga će Grci oštetiti svojim tobožnjim neradom i tobožnjim kašnjenjem na posao – tajkunsku elitu? Bolje da stvari idu »prirodnim« tokom – da tajkunska elita, kao i uvijek, stiče na štetu radnika?

Podsjetimo se, stoga, onoga što u mainstream zapadnim medijima nije objavljeno: zašto je, zapravo, propala Grčka?
Zbog Trojanskog konja, u najkraćem.

S tim što su Trojanski konj,  ovoga puta, bile velike finansijske institucije globalnog kapitala.

Trojanskog konja ovoga puta nisu poslali Grci, nego je Grcima poslat.

Kao da su nepismeni barbari, oni su poklon primili. I onda se našli u čudu kada su iz konja iskočile horde lihvara, naoružane kreditnim listama i kamatnim stopama.

U Mladini je Marcel Štefančič pisao ovako:

»… znamo da je Grčkoj na putu u ekonomski pakao tajno pomagao Goldman Sachs, bankarsko-investicijski konglomerat koji je orkestrirao prikrivanje grčkih dugova, a istodobno je njima – uz pomoć specijalnih „derivatnih produkata“ – špekulirao i basnoslovno zaradio. Štoviše, grčku vladu je čak uvjerio da prihode velikih javnih poduzeća, primjerice aerodroma, prepusti tajnim investitorima, očito klijentima i partnerima Goldman Sachsa… Ergo: Wall Street je ono što obično radi u zemljama trećeg svijeta napravio u državi Europske unije – i uzrokovao drugu depresiju, drugi i još fatalniji udar krize…«.

Dalje u tekstu, navodi se da su protiv Grčke špekulisale i najveće svjetske bonitetne agencije: Standard & Poor's, Moody's i Fitch.

Koliko je moćan ideološki rad medija imali smo prilike vidjeti i u Švajcarskoj, gdje je nedavno održan referendum o “Inicijativi 1:12”. Ideja je bila: zakonom definisati da najveća plata u nekom preduzeću ne smije biti više nego 12 puta veća od najmanje. Godine 1984. razlika između najmanje i najveće plate u Švajcarskoj bila je 1:6. Danas, ta razlika je  1:43.

Drastična razlika

U nekim firmama razlika je naravno i drastičnija.

Pokretači inicijative preraspodjelom plata željeli su suzbiti i enormne bonuse, kakve je isplatio UBS svojim direktorima – lani su nagrađeni s 2,5 milijarde franaka, u banci koja je prošle godine ostvarila gubitak i otpustila 10 000 ljudi.

Jedan njihov službenik bi trebao raditi 385 godina da zaradi kao UBS-ov šef koji je za godinu primio 18,5 miliona švajcarskih franaka.

I, što se desilo? Švajcarci su suvereno odlučili da njihovi šefovi treba da imaju 43 puta  – sutradan, zašto ne i preko toga – veća primanje od njih.

Koliko ispiranja mozga je potrebno da bi se ljudi naveli da glasaju za produbljenje, ne za smanjenje društvenih razlika? Da bi se ljudi naveli da povjeruju kako je u njihovom najboljem interesu da oni koji ubiraju višak vrijednosti njihovog rada uzimaju još više? 

Očito treba propitati stereotip o civilizovanim, racionalnim Zapadnjacima i barbarskim, neracionalnim Balkancima. Ako biti civilizovan i racionalan znači podržavati proces koji će dovesti do toga da još veće bogatstvo i moć budu koncentrisani u rukama još manje ljudi, hvala – biram da budem “iracionalni barbarin”, zarobljenih prošlosti koji vjeruje u socijalnu državu. Čak i najgori đaci, na rubovima Evrope, naglas sriču novu lekciju: crnogorski premijer Milo Đukanović je, na primjer, nedavno istakao kako treba prestati kopirati isluženi model evropske socijalne države. Baš kao da ga je do sada kopirao…
Bude li uskoro negdje u Evropi raspisan referendum sa pitanjem “da li ste za to da se oboljelima od AIDS-a ukine pomoć za liječenje”, ne treba sumnjati da će odgovor većine biti u duhu racionalizacije troškova – “Da”.

‘Sami krivi’

Prvo, sami su krivi što imaju AIDS, drugo, mnogi su ga dobili namjerno, da bi trošili naše pare, treće , nije li pametnije da se taj novac da investitorima koji će otvoriti nova radna mjesta?, misli prosječan križanac hulje i idiota.

Bez brige, biće to tako, u Evropi kao i na Balkanu. Nakon što smo primili tako mnogo »Balkanu, s ljubavlju« danajskih poklona, neupućen čovjek bi rekao da smo nešto naučili. Kažu da mudri ljudi uče na tuđim, a budale na vlastitim greškama. Mi smo riješeni da ne budemo budale – stoga na svojim greškama nismo naučili ništa.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera