Za zločinom se osvrću samo najhrabriji

Danas se u Tomašici kod Prijedora iskopava najveća otkrivena masovna grobnica, a tek rijetki glasovi iz Republike Srpske progovaraju o tome (Anadolija)

Piše: Nedim Jahić

“Istog dana, u koloni su sproveli zarobljene Bošnjake muškarce u skladište Zemljoradničke zadruge Kravica, koje su zajedno sa drugim zarobljenim Bošnjacima muškarcima dovezenim autobusom u skladište, a kojih je sveukupno bilo više od jedne hiljade, zatvorili u skladište Zadruge i ubili većinu u ranim večernjim satima, tako što je optuženi Mitrović Petar skupa sa Trifunović Milenkom i Radovanović Aleksandrom pucao iz automatske pušake u zarobljenike, a Džinić Brano bacao na njih ručne bombe, a optuženi Mitrović Petar nakon što je ispalio hice, skupa sa Jakovljević Slobodanom i Medan Branislavom bio sa stražnje strane skladišta i čuvajući stražu spriječavao bjekstvo zarobljenih kroz prozore.”

Mitrović, Trifunović, Radovanović, Džinić, Jakovljević i Medan, dio su skupine od deset lica osuđenih za ratne zločine, čije je apelacije Ustavni sud Bosne i Hercegovine usvojio u oktobru, utvrdiviši povredu prava optuženih iz člana 7. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, uz ukidanje presuda Suda Bosne i Hercegovine. Apelaciono vijeće Suda Bosne i Hercegovine je na osnovu presude Ustavnog suda donijelo rješenje kojim se obustavlja izvršenje kazne zatvora, te su se lica našla na slobodi.

Retroaktivna primjena

Unatoč činjenici da je Evropski sud za ljudska prava u predmetima Maktouf i Damjanović protiv Bosne i Hercegovine, utvrdio da se pitanje retroaktivne primjene Krivičnog zakona BiH na predmete ratnih zločina mora ocjenjivati za svaki predmet pojedinačno, ovi slučajevi su zapravo značili i zaokret u praksi. Dok pravni stručnjaci tvrde da će ovo rezultirati sa širim krugom lica koja bi se mogla naći na slobodi, Tužilaštvo BiH traži hitnu mjeru pritvora, sa terena stižu informacije o mogućem bijegu pojednih iz desetorke, a zakonodavci spremaju izmjene Zakona o krivičnom postupku BiH koje bi ovo pitanje mogle dodatno otežati.

Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH  je 5. novembra usvojio Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku BiH, kojim se nastoji proširiti opseg spomenutih presuda Evropskog suda za ljudska prava u svrhu korištenja presedana za ponavljanje postupka u korist osuđenih ratnih zločinaca.

Budući da postojeće odredbe predviđaju da se postupak može obnoviti kada Evropski sud za ljudska prava utvrdi da su u toku postupka kršena ljudska prava i osnovne slobode, odnosno kada je presuda zasnovana na tom kršenju, prijedlogom bi se ova mogućnost dalje proširila na: “s tim da ovo pravo imaju i osuđeni u predmetima o kojima Evropski sud za ljudska prava nije raspravljao.”

Šta ovo govori?

Prijedlog je prošao Dom naroda tiho, gdje su ‘za’ glasali svi hrvatski i srpski delegati, dok su Nermina Kapetanović i Halid Genjac bili suzdržani, Mehmed Bradarić protiv, a Hasan Bećirović i Sulejman Tihić nisu bili prisutni za vrijeme glasanja. Isti bi se, prema najavljenom dnevnom redu, trebao naći na sjednici Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, koja će se održati 5. decembra.

Gotovo istovremeno je Ministarstvo pravde BiH na dnevni red Vijeća ministara stavilo prijedlog teksta Zakona o izmjenama i dopunama Zakona Bosne i Hercegovine o pomilovanju, koji je trebao omogućiti da pravo na pomilovanje dobiju i osobe osuđene za ratne zločine. Srećom, nakon protivljenja ministara iz SDP-a i SBB-a razmatranje istog je “odgođeno”.

Šta nam sve ovo govori? Govori nam mnogo o kolektivnoj odgovornosti i nedostatku ljudske svijesti i savjesti izabranih političkih predstavnika u direktnom suočavanju sa prošlošću, licima koja imaju ime i prezime, te za koja je krivica i razmjere zločina koji su počinili nedvosmisleno utvrđena  pred pravosudnim institucijama.

Najveća masovna grobnica

Ni činjenica da se danas u Tomašici kod Prijedora iskopava najveća otkrivena masovna grobnica, a tek rijetki glasovi iz Republike Srpske progovaraju o tome, nije zaustavila zagovornike politike koju su izvršavali osuđeni ratni zločinci, da rade sa novim alatima i nastave biti kreativni u potpunom negiranju žrtve i pravde. Znaju to i povratnici u Srebrenici koji su čuli pucanje i slavljeničku muziku koja je dočekala ubice njihovih najbližih. Da to nije stanje svijesti jednog sela na Drini, već ozbiljnog komada javnosti govore i izvještaji medija.

Tako, Večernje novosti donose prilog o Milenku Trifunoviću kao “jednom od oslobođenih Srba”, sa naslovom “Bio sam nevin u tamnici” uz “toplu ljudsku priču” o njegovoj porodici u Skelanima. “Porodica je nešto najjače kod nas Srba. Zato smo je, Slađa i ja, širili i kad sam bio na robiji, pa je naš sin Dragoslav, koji je najmlađi, rođen dok sam bio u zatvoru. Imamo četvero djece”, kaže Milenko za Večernje, dok ni on, ni njegov advokat, a ni autor teksta, ne pomišljaju da se osvrnu na najmanje hiljadu strijeljanih iz Zemljoradničke zadruge u Kravici. Jer, za zločinom se u Republici Srpskoj danas osvrću samo najhrabriji.

Takvih u Skelanima nema.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

Rad na terenu se nastavlja i istražitelji vjeruju kako će na istom lokalitetu kod Prijedora pronaći još nekoliko stotina tijela.

Published On 15 Nov 2013
Više iz rubrike Piše
POPULARNO