Hrvatski luk iz Jajca do Bruxellesa

Piše: Zdenko Duka

Države više nema, ali se rođendan pamti a godišnjica je baš okrugla – prije 70 godina u Jajcu su na zasjedanju Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije dogovoreni politički i pravni temelji nove, druge jugoslavenske države.

Sve su tadašnje jugoslavenske republike već odavno samostalne države i takvu je mogućnost, definiranjem samoodređenja naroda, upravo AVNOJ omogućio. Baš tako, kako je bilo i pravično i pravedno, dogovorom tadašnjih antifašističkih, narodnih predstavnika, pri stvaranju države u Jajcu 1943. ugrađen je i taj ustavno-pravni, skoro pa satni mehanizam njezine buduće razgradnje.

Što se tiče Hrvatske (i još nekih zemalja), povijesno su stvari jasne – da tada nije bilo AVNOJ-a najvjerojatnije ne bi niti danas bilo Hrvatske kao samostalne države jer ona nikad ranije nije postojala kao samostalna, a tvorevinu NDH nitko nije bio priznao, osim fašističke osovine.

Ne muči ih jugonostalgija

Političke elite u novim državama ne muči jugonostalgija jer su na vlasti, drže u rukama svoje igračke, ali mnogi sredovječni i stariji građani tih država – što vrijeme dalje odmiče – osjećaju da su u bivšoj državi živjeli bolje i sigurnije. Dok nije došao kraj. Dakako, najgora osuda bivše države je taj strašni rat i u Hrvatskoj i u BiH kojeg je producirala agresivna velikosrpska politika. Jer, onakva Jugoslavija bila je eto ipak pogodno okruženje za klijanje rata u njezinu njedru.

Ali – ljudi se sjećaju kako su stvari iz godine u godinu išle naprijed, nije bilo velikog koruptivnog kriminala kakav je potopio sadašnje nove države i zapravo je dominirao opći društveni optimizam, kakav je sada svugdje iščezao.

Iščezao je čak i u zemlji, nekadašnjoj zvijezdi tranzicije. Slovenija će sljedećeg proljeća navršiti deset godina u Europskoj uniji. Početnih je godina bila čudo, apsolutni prvak među desetak tranzicijskih zemalja u EU, ali je posljednjih godina počela posrtati i čak je bila mogući kandidat za bailout.  

Hrvatska? Pet mjeseci poslije ulaska u Uniju, u novom, europskom okruženju Hrvatska je (očekivano) pri samom dnu liste 28 zemalja EU u različitim statističkim tablicama koje prikazuju privredne pokazatelje – BDP i njegov pad/rast, izvoz/uvoz, investicije, vanjski dug, industrijsku proizvodnju i slično. Po broju nezaposlenih mladih, Hrvatska je odmah iza Španjolske i Grčke.

Jako puno se potrošilo za oružje i vojsku i za poratnu obnovu, ali je to omogućilo i neviđeni kriminal, razgranatu, brojnu i uhodanu koruptivnu mrežu…

Ako se osvrnemo na 1990. godinu, na rušenje Berlinskog zida i opću propast realnog socijalizma u Europi, tada su prema ekonomskim i socijalnim pokazateljima i životnom standardu svih desetak tranzicijskih (bivših socijalističkih) zemalja koje su već godinama u EU, osim Slovenije, bile jako daleko iza Hrvatske. Sada, kada se Hrvatska napokon našla među njima, lako vidimo kako su nas pretekli manje-više svi osim Bugarske i Rumunjske, ali i one su nam za petama.

Da, bio je rat. Jako puno se potrošilo za oružje i vojsku i za poratnu obnovu, ali je to omogućilo i neviđeni kriminal, razgranatu, brojnu i uhodanu koruptivnu mrežu, pogodovanje prvobitnoj akumulaciji kapitala i kapitalista na najmanje zahtjevnoj uvozno-trgovačkoj orijentaciji zemlje – uz stalno uništavanje svekolike (industrijske) proizvodnje. Gotovo cijelo vrijeme političari su loše vodili zemlju a nikad u Hrvatskoj nije bilo strategijskog dogovora o sadašnjosti i budućnosti, o bilo čemu. Takvog dogovora nema niti danas a niti vlast ne zna u kojem smjeru zemlja ide.  

(Socijal)liberalna vlast ne snalazi se, a većina ministara nikad dosad nije radila neki konkretniji posao osim političkog. Vanjski dug nećemo vratiti, ali bit će krvavo servisirati i njegove kamate koje će već u 2014. biti više od dvije milijarde eura godišnje. Servisirat će se novim dugom a ako ne krene rast, ako ne bude investicija i zapošljavanja dosta je izgledna fašizacija društva koja se već lagano valja u oštroj socijalnoj i političkoj podijeljenosti. I bez obzira na EU jer EU nikoga ne spašava, ako nije voljan izvlačiti se sam.

Jedina još puno lošija opcija od nespremne Vlade za Hrvatsku je opozicija. Onaj isti teško i sramotno korumpirani HDZ, trenutačno pred sudom kao pravna osoba, koji je sada i javno postao ultradesničarska stranka, kojem smeta čak i četiri posto Srba u Hrvatskoj, izrazitog je protueuropskog usmjerenja a puno bliži hrvatskoj Katoličkoj crkvi i jasnom zauzimanju nekih njezinih velikodostojanstvenika za katolički fundamentalizam.

Mijenjanje Ustava

Sada u nedjelju glasa se u Hrvatskoj o referendumskom pitanju uvođenja definicije braka kao zajednice muškarca i žene i u hrvatski Ustav. Stožer za hrvatski Vukovar prikuplja potpise za promjenu Ustavnog zakona o zaštiti nacionalnih manjina, prema kojem bi pripadnici manjina trebali sačinjavati barem 50 posto ukupnog stanovništva da bi njihov jezik, kultura i identitet bili zaštićeni. Zamislite gluposti – manjina koja bi trebala biti veća od većine, koja bi trebala biti većina da bi bila zaštićena kao manjina? Nevjerojatne prijedloge su hrvatske kriptoustaše spremne ponuditi!

Koliko je, na primjer, crnoputih studenata iz Afrike studiralo u Hrvatskoj i u cijeloj Jugoslaviji a nikome nije pala vlast s glave? Sada ih ovdje više nema…

Zato sada vlast žuri promijeniti Ustav kako se više ne bi moglo s nekoliko glasova izišlih na referendum mijenjati Ustav i kako se ne bi na referendumu moglo odlučivati o manjinskim pitanjima.

Sedamdeset godina AVNOJ-a, pet mjeseci EU-a – kakve su povijesne paralele, kakva je budućnost? Paradoksalno je da je u jednopartijskoj, nedemokratskoj Jugoslaviji uglavnom bilo više standardiziranih proeuropskih društvenih vrijednosti nego što ih je Hrvatska konkretno podomaćila sada kad je i formalno postala dio velike europske konfederacije.

Koliko je, na primjer, crnoputih studenata iz Afrike studiralo u Hrvatskoj i u cijeloj Jugoslaviji a nikome nije pala vlast s glave? Sada ih ovdje više nema, ali će sigurno crnoputi liječnici i različiti drugi stručnjaci dolaziti tu raditi. Kako će ih prihvatiti ‘naši’ profesionalni šoveni i rasisti?

Išli smo, izgleda, toliko naglo naprijed da – kao da smo desetljećima nazadovali.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera