Priča iz Doboja i poraz ljudskosti

Piše: Dragan Bursać

Da podsjetimo, prije samo nekoliko dana regiju su zgrozili novinski i web naslovi u kojima piše da su trojica mještana dobojskog povratničkog naselja Hodžići 28. oktobra ove godine ispred Osnovne škole “Klokotnica” namamili 15-godišnju učenicu 9. razreda I. H., uvukli je u automobil i odvezli u gračaničko naselje Lohinja Gornja, gdje su je, prema riječima njenog oca Osmana, zatočenu držali tri dana te je pijani više puta silovali.

Naravno, javnost je burno reagovala, što je bilo i očekivano. Kako drugačije, ljudski, reagovati na činjenicu da neko u komšiluku najgnusnije zlostavlja jedno mlado ljudsko biće. Ali o reakcijama javnosti dockan.

Bukvalno, samo dan poslije u tim istim medijima pod zvjezdanim balkanskim nebom osvanuli su naslovi-“Djevojčica iz Doboja nije oteta niti silovana!“

Objašnjenje – “Prikupljen je veći broj dokaza koji se odnose na ljekarske preglede i druge poduzete istražne radnje, a koji ne potvrđuju osnovu sumnje da je počinjeno krivično djelo”, navodi Admir Arnautović, glasnogovornik Kantonalnog tužilaštva Tuzla. U MUP-u Tuzlanskog kantona (TK) su došli do saznanja kako je maloljetnica samoinicijativno otišla od kuće sa starijim muškarcem, jer se namjeravala udati za njega!?

Istina? Koga je briga za istinom

Vidite pojedine riječi, fraze i segmenti rečenica su namjerno boldovani. Htio sam da ukažem na elementarni nedostatak logike u vezanju informacija. Prvo i osnovno: Djevojčica NIJE silovana, što su dokazali ljekarski pregledi. Ali to ne umanjuje njenu ulogu žrtve. Ona je žrtva oholosti, pakosti starijih ljudi, sopstvenog neiskustva i mladosti, okruženja i na kraju, ona je „medijski umorena i iscrpljena“ žrtva kvazinovinarstva u nas.

Primijetićete kako su samoproklamovani novinari bez trunke volje i želje da zaista saznaju šte se desilo tek naveli paušalna prepričavanja o tamo nekim mještanima povratnicima, koji su pijani silovali djevojčicu. Kako su „novinari“ došli do ovih informacija, ostalo je nepoznato. I što je najtužnije i nebitno je. Zašto?

Pa mi danas živimo tipični posimulareni bodrijarovski život spektakla. Spektakl informacija u doba interaktivnosti je predominantan u odnosu na njeno veličanstvo ISTINU. Zapravo, istina, kao fundament informacije i napose medijskog djelovanja je sklonjena u ćošak zaborava na uštrb pukog jeftinog senzacionalizma. To ću vam vrlo jednostavno dokazati.

Isti medij je objavio i informaciju da je djevojka silovana, a samo dan poslije – da nije. Dakle, sam sebe je demantovao. Šta mislite šta je bilo čitanije, preciznije, klikanije? Naravno da ste u pravu.

Skoro 10 (deset) puta je više pročitana, pregledana, klikana stranica na kojoj je javljeno o silovanju, u odnosu na ovu drugu. Broj komentara na tekst je u prvom slučaju i više nego desetorostruko veći. Dakle, „silovana djevojčica“ je, koliko god to monstruozno zvučalo, bila mnogo „bolja“ i „učinkovitija“ vijest od demantija.

Ono što je u printanom novinarstvu tiraž, na radiju i TV-u gledanost, to je u svijetu web-a klikanost. Dakle, diže i povećava posjetu, jača sajt, povećava reklamu preko društvenih mreža i pretraživača, a novi oglašivači će se, dakako, prije reklamirati na takvom jednom portalu.

Žuto, žuto nam je sve

A, sada ono najbitnije, hoće li neko odgovarati zbog medijskih laži koje su servirane u slučaju djevojčice iz Doboja? Dakako da neće! I tu je generički problem kaste koja se novinarima zove. Kaste koja izumire. Posla i zanata iz koga su (u većini slučajeva) protjerani časni ljudi i namjesto njih dovedeni tabloidni emotikoni-bića spremna da klimanjem glave urade sve za samopromociju šefa, urednika, direktora ili kako se već prozvao „vrli“ vlasnik medija. Da se razumijemo, u BiH, na svu sreću, postoje i mediji i ljudi koji se bave informativnim i istraživačkim novinarstvom. Ali, nad njih se nadvila sjena profitnih ekonomskih jednačina. Jednostavnije, nisi čitan, gledan, slušan – kome trebaš.

Dovoljno je pogledati npr. čitanost jednog teksta koji fantastično opisuje genezu propasti zvorničke „Glinice“.

Hiljade ljudi je ostalo bez posla, izvršena je višemilionska pljačka svih nas i šta – NIŠTA? Ljude to, osim, ako nisu direktno involvirani, ne zanima. Tekst je slabo čitan i gotovo samodovoljan. 

A, kakve to veze ima sa djevojčicom iz Doboja? Pa, pogledajte samo naslovne stranice većine portala u BiH! I to portala, koji su iznikli na, barem deklarativno, ozbiljnim novinama. Oni su bukvalno preko noći postali klasični tabloidi.

Dakle, sa tih prvih strana urliču riječi: silovanje, ubistvo, klanje, pijančenje, blud, seks, incest…i tako do besvijesti…

Otprilike morbidna kombinacija crne hronike i najjeftinije pornografije. To je slika i prilika našeg „novinarstva“. U tom i takvom miljeu, (polu)informacija o silovanoj djevojčici se idealno uklapa i prosto vapi za naslovnicom. Još, ako se na priču o silovanju uplete i priča o nacionalnom, eto vam užasne dobitne kombinacije. A, nemojte smetnuti sa uma da je boldovan dio teksta u kome stoji da je riječ o „povratničkom naselju“. Dakle, to nam otvara širi spektar mržnje. Pored toga što su tamo neki silovali, oni su, moguće druge vjere i nacije. I onda počinje pravi komentatorski galimatijas. Dakako baziran na žutilu laži, konstrukcije i špekulativnosti.

Kakvo novinarstvo, takvi konzumenti

Odmah da se ogradim. U BiH postoje, pored profesionalnih medija, novinara i edukovano javno mnijenje. Ali, ono je toliko malobrojno, tiho i skrajnuto da o istom možemo govoriti na nivou statističke greške.

Resto je kamarila ostrašćene svjetine, koja mogućnost medijske interakcije koristi kako bi izbacila iz sebe sve svoje frustracije. A, njih je mnogo, previše. U slučaju kojim se bavimo, komentatori po portalima tražili su združeni javni linč počinilaca, bez bilo kakvog otklona prema mediju koji im je servirao „informaciju“. Dakako bilo je tu, sada već folklornog nacionalnog prepucavanja, koje je postalo samo sebi svrha. Ostatak su konstrukcije i fraze sastavljene od psovki, porodica, familja, naroda, nacija i rasa…Dakle, šaroliko i domaće, naše ludilo portalsko.

Niko, ali bukvalno niko od desetina hiljada komentatora se nije zapitao da li je ova vijest istinita. Kao što gore rekoh – odavno je istina manje važna u BiH. Štaviše, demanti vijesti je prošao mlako. Učini se čovjeku sa strane, kao da je svjetini žao što se nije desilo iskonstruisano silovanje, ergo bi mogli nastaviti da vrše verbalni linč.

Dakle, ova vrsta novinarstva i kometarisanja tzv. javnosti, prije zahtijevaju ozbljnu psihopatološku analizu od strane medicinski edukovanog osoblja, uvođenje socijalne patologije kao ozbiljne nauke u anamnezu fenomena žute štampe. Promptno!

Jer, upamtite, mediji koji se ovako poigravaju sudbinom jedne djevojčice zarad stvarnog i virtuelnog profita neće stati na ovome. Oni su jednostavno medijski samljeli jedno mlado ljudsko biće kome je u svakom slučaju potrebna pomoć. To što djevojčica i njen otac nisu govorili istinu, to što više niko ne prati tok istrage, velim, posve je logičan slijed medijske nedorečenosti u kojoj živimo. Mislite da većinu zanima dalji tok istrage? Varate se.

A, dokle tako, pita se čovjek na koncu? Pa, dok ona istina odozgore sjedi kao okovani Prometej u svom ćošku i dok svi mi zajedno ne počnemo misliti svojim glavama. A, velika većina ljudi, na žalost, ne koristi svoje kongitivne sposobnosti. Većina ljudi je pretvorena i to poodavno u medijske zombije, koji iz dana u dan čekaju svoju dnevnu dozu krvi, seksa, straha, ubistava i silovanja.

Ne podnosim tu frazu, ali riječ je o institucionalnom problemu, koji treba riješiti država, preciznije eksponenti vlasti – političari. Ali kako u BiH da to riješe političari, kad su upravo oni najveće lokalne medijske zvijezde žute štampe!? Njihovo je carstvo šunda i kiča. Oni svojim gafovima, bahatošću, osionošću, aferama, kriminalnim radnjama bacaju u zapećak i crnu hroniku i pornografiju. Kako očekivati od tih ljudi da se bore protiv žutila kad se oni hrane istim? I tako se krug zatvara.

Na, kraju treba ukazati na jednu vrstu mračnjaštva koje nosi sa sobom ovakvo poluinformisanje. Već sad, koliko god željeli biti iznad situacije i koliko god htjeli biti objektivni, poslije, konkretno, slučaja „silovanja“ djevojčice u Doboju – NEĆETE IMATI KOME VJEROVATI!

A to nije samo poraz novinarstva, to je poraz ljudskosti!

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera