Šah-mat vojnim liderima Egipta

Revolucija može biti ukradena danima ili mjesecima, nipošto godinama (Reuters)

Piše: Larbi Sadiki

Na Dan policije 25. januara 2011. godine počela je egipatska revolucija, u kojoj je zbog protesta širokih razmjera srušen tridesetogodišnji diktatorski režim. Šestog oktobra, kada se, da ironija bude veća, obilježava Dan armije, egipatska revolucija se nastavila uz masovne demonstracije protiv vojske, bez obzira na političku i vjersku ideologiju.

Sigurno je da se egipatska revolucija nije završila, već je evoluirala u smislu strategije, oblika i razmjera. Lokacija na kojoj se održavaju protesti u fizičkom i simboličkom smislu je premještena, oblik joj je postao decentraliziran i iscjepkan, a njeni novi i sposobni lideri su mladi studenti koji su još na studiju.

Trebat će više od jednog dana da se sravnaju računi i vrati pravo na „ukradenu“ revoluciju. Čini se da Egipćani, bez obzira na ishod, ponovo neustrašivo marširaju. Samo su strašljivi, dok ne odstupe s vlasti dobrovoljno ili ne, izvršitelji loše osmišljenog vojnog udara, koji je okaljao ugled egipatske vojske u bespotrebnoj borbi protiv vlastitog naroda.

Ponovno mapiranje pobune

Na ulicama Gornjeg Egipta osjeća se neustrašivi otpor. Impuls je u nekim dijelovima bio takav da je broj demonstranata dostigao desetine hiljada u nekoliko dana. Jedna korisna posljedica revolucije od 25. januara, sada gotovo izbrisana iz medija i zvaničnog diskursa, nije iščezla – neustrašivost.
Ovo je postalo očigledno kada je vojska počela intenzivno da se okuplja u malom, ruralnom egipatskom gradu. Izgleda da se periferija kao takva sada pomjera prema unutra, prema centru, u svakom smislu geografije i moći, krećući se prema Tahriru, centru protesta, kako ga sada popularno nazivaju.

Ovo ponovno mapiranje revolucije potječe od poprilično uspješne metode kontrolisanja geografije, koju koristi vojska, zatvaranja svih puteva prema Tahriru i zaustavljanja saobraćaja u dane protesta. Nakon oporavka od prvobitnih gubitaka zbog velikog broja žrtava među civilima i Muslimanskom braćom, uključujući i dva masakra u periodu od tri mjeseca od junske revolucije, snage koje se protive vojnom udaru promijenile su lokaciju „bojnog polja“. Primjera radi, stanovnici Gornjeg Egipta i Sinaja održavaju plamen protesta protiv vojnog udara iz etičkih razloga.

Dvije stvari treba izdvojiti:

• Namjerno se upotrebljava neka vrsta efekta „atomizacije“: Širenje protesta, pa čak i u malim brojevima, preko velikog prostora je proračunato da bi se vojna hunta držala u pripravnosti – mobilizovane sigurnosne snage, uključujući i plaćenike, policiju u civilu i vojsku, svi oni postaju premoreni od ovog stalnog mijenjanja smjera revolucije ili protesta, jer su primorani da se bore na velikom broju frontova.

• Putem raširenih mreža, analognih i digitalnih, opozicija je uspjela da pošalje svoje poruke velikom broju ljudi širom države. Njihovi napori su se pokazali uspješnima na području na kojem lokalni mediji šute ili nastavljaju s radom kao da je sve u redu.

Od 3. jula i vojnog udara egipatski demonstranti neprestano protestuju, a odnedavno se njihov broj dodatno povećava, svakodnevno provode sate na ulicama. Rizik od smrti i gubitka slobode nije ih uspio držati dalje od ulica. Porodice pokazuju otpor tako što dovode djecu na proteste, pokazujući da je Egipat veoma ispolitizovano društvo prepuno građanskog duha.

Dan armije naspram Dana sravnavanja računa

Paradoksalno je da je na dan kada je egipatska vojska porazila izraelsku na bojnom polju u Oktobarskom ratu 1973. vrhovno vodstvo države bilo pod opsadom miliona ljudi koji ih žele svrgnuti s vlasti. A ne može se otpisati ni rizik da vojska angažuje i civile. Ikonografija hrabrosti vojske građena decenijama u državi koja je vodila četiri rata u Izraelu mogla bi biti ugrožena ukoliko vojska i državni lideri i dalje budu uključeni u bešćutnu borbu sa društvom. Ozbiljno je narušen ugled Vrhovnog vijeća oružanih snaga (SCAF-a).

Protesti širom države, koje su sve brojnije snage koje se protive državnom udaru planirale za 6. oktobar, Dan pobjede, sigurno su zadali noćne more vojnoj hunti.

Svrgavanje izabranog predsjednika i rušenje cijelog sistema uz pozivanje na legitimnost i veliki broj sljedbenika nije moglo proći lako, niti ga je neustrašiva javnost mogla brzo zaboraviti.

Kakav god da bude ishod, ovi protestni skupovi održavaju impuls protesta iz moralnih pobuda. Sve i da 6. oktobar ne bude ono što je trebao biti, tzv. Dan sravnavanja računa, kao vraćanje milo za drago – Dan presudne afirmacije, to je na određeni način dan obračuna. Snage koje se protive vojnom udaru proračunale su ga kao dvostruku metodu:

• U političkom smislu to je podsjetnik društvu da je od 3. jula, kada je svrgnut predsjednik Mursi, situacija za milione Egipćana neprihvatljiva.

• U psihološkom smislu kao instrument moći protiv vođa državnog udara, civila, ali većinom vojske, koja ih stalno provocira – doslovno ih plaši.

Slika vojne čizme koja gazi građane i demokratiju, posebno u zadnje vrijeme, podstiče na reklamiranje slobode i dostojanstva.

Politički aktivizam studenata

Novi val protesta ima svoje vođe. Studenti obezbjeđuju dobar dio vodstva. Ovo je drugačija i nova faza i epizoda neprekidne revolucije koja odbija da bude stabilizovana. Kada se situacija razriješi, kad god to bilo, egipatska revolucija će biti jedna od najvećih u historiji.

Ovu novu epizodu obilježilo je pojavljivanje studentskog političkog aktivizma, što nije novina. Bez presedana je fokus njihove poruke otpor vojnom udaru i odbijanje da se pokore, zatim odbijanje „militarizacije“ školstva – uključujući podizanje zastave i aktivnosti tipa salutiranja.

Ovaj nastavak se intenzivira od početka nove akademske godine na univerzitetima i u školama. Ova epizoda u neprekidnoj egipatskoj revoluciji otkriva nove taktike, odlučnost i ujedinjene moralne poklike. Vidljivost i uloga studenata dobar je znak da ovaj sloj društva postaje pogodno tlo za regrutovanje budućih lidera u političkom aktivizmu.

Ogroman je broj grupa sa raznim imenima, sekularnim i vjerskim, koji predvode novi val protesta. Oni su nezaobilazan dio ovog narodnog pokreta.
Na svim univerzitetima prisutan je aktivizam protiv vojnog udara. Broj organizacija građana na univerzitetima i školama može se procijeniti na osnovu broja mirnih protesta, lažnih protesta, upotrebe tzv. ‘leptir-efekat’ protestne tehnike, laganih i brzih primjera pružanja otpora na strateškim lokacijama – doslovno protesta u tzv. stilu ‘napadni i bježi’ kako bi se izbjegao pritvor, dok se u isto vrijeme šire informacije o političkom nezadovoljstvu. Umjetničke izložbe, ulični teatar i ljudski lanac, sve je to, također, korišteno.

Suština svega je utvrditi osjećaj javnog neposluha. Jedna vrsta građanskog aktivizma poziva na obračunavanje sa vođama vojnog udara i njihove administracije odbijanjem plaćanja računa za vodu i struju. Drugi, pak, predlažu bojkotovanje kairskog metroa, povlačenje novca iz banaka i bojkot mobilnih mreža koje su podržavale vojni udar.

Simbol i poruka otpora

General Abdul Fatah al-Sisi sigurno stalno na umu ima simbol četiri prsta. Nakon vojnog udara od 3. jula postao je jedan od simbola koji ulijeva najveći strah. Briljantan i minimalistički simbol otpora vojnom udaru – zbog pokazivanja ovog simbola u javnosti Egipćani mogu završiti u zatvoru. Četiri prsta su u isto vrijeme i jednostavan i briljantan simbol. 

• Jednostavan: Ovim je riječ rabi'a (u prevodu četiri) postala prepoznatljiv znak. Označava borbu za prava na trgu Rabia al-Adawiyya, bastionu otpora Mursijevih pristalica protiv vojnog udara i poprištu huntinog prvog masakra nakon rušenja vlasti.

• Briljantan: On, u svojstvu simbola, uvodi lokalnu ikonografiju. Baš kao i Churchillov simbol pobjede – dva prsta u obliku slova ‘V’ – četiri prsta predstavljaju borbu za prava i za ono što je ispravno i u skladu sa zakonom.

Kao ideal, također, stoji i za sudjelovanje u boli nastradalih i obavezivanje na protivljenje ilegalnom činu, koji se pokazao kao obmana s obzirom na nekompetentnost trenutne administracije, počinjene masakre i neprekidnu upotrebu drakonskih mjera protiv demonstranata – čak i u školama, gdje se opiru džingoizmu i šovinizmu.

Revolucija može biti ukradena danima ili mjesecima, nipošto godinama. To je poruka protesta od šestog oktobra. Vojne vođe polako, ali sigurno, bivaju šah-matirane. U Egiptu se revolucija nastavlja.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

Egipatski vojnici ubijeni u napadu oružane grupe na patrolu u Ismailiyi, a dvije osobe poginule u eksploziji ispred sjedišta snaga sigurnosti u Al-Touru.

Published On 07 Oct 2013
Više iz rubrike Piše
POPULARNO