Instant-zvijezde i referendumske samovolje

Piše: Zdenko Duka

Dvije su inicijative za promjene Ustava Hrvatske puštene ovih dana u Hrvatskom saboru u proceduru, a obje su kontroverzne, svaka na svoj način. Inicijativa “U ime obitelji” je s više od 700.000 prikupljenih potpisa zatražila referendum za promjenu Ustava, prema kojoj bi u njega bila unesena odredba kojom bi brak bio definiran kao životna zajednica muškarca i žene. Takva definicija piše u hrvatskom Obiteljskom zakonu, ali ova konzervativna inicijativa, Katolička crkva i Hrvatska demokratska zajednica smatraju da je to nedovoljno jako naglašeno i da se zbog takve definicije braka treba mijenjati Ustav i uglaviti je u njega.

Saborski je Odbor za Ustav, poslovnik i politički sustav Saboru većinom glasova predložio da donese odluku o raspisivanju referenduma 1. prosinca. Pojedini vanjski članovi Odbora za Ustav, te Hrvatska narodna stranka smatraju da referendumsko pitanje prethodno treba biti upućeno Ustavnom sudu Hrvatske na razmatranje. Iz stajališta liberalnih građanskih, sekularnih demokracija, a Hrvatska to jeste ili bi trebala biti, sporno je koliko bi takva ustavna definicija braka narušila ljudska prava drugih i drugačijih.

Vesna Pusić smatra da se na referendumima ne bi smjela postavljati pitanja koja se tiču ljudskih prava.

Vesna Pusić, predsjednica HNS-a i ministrica vanjskih i europskih poslova, smatra da se na referendumima ne bi smjela postavljati pitanja koja se tiču ljudskih prava, no niti u Ustavu niti u Zakonu o referendumu takvih ograničenja nema, pa bi u ovoj situaciji načelno bilo moguće i anulirati sva manjinska (nacionalna) prava, ako i kad tako nešto prođe na referendumu. Pa bi, bez racionalnih ograničenja, bilo moguće referendumom ukinuti i poreze.

Osuđen na uspjeh

U Hrvatskoj se 2010. godine posljednji put mijenjao Ustav i onda je određeno da je za uspjeh referenduma dovoljna većina glasova birača koji su izišli na birališta. Ranija odredba o nužnih 50 posto birača koji moraju izići izmijenjena je zato da bi Hrvatska lakše realizirala ulazak u Europsku uniju. Tada je u Ustavnom zakonu o provedbi Ustava zadan i rok od šest mjeseci za novo zakonsko određenje referenduma u Hrvatskoj. Međutim, to nikad nije učinjeno, pa za referendumska pitanja nema baš nikakvih ograničenja, a za uspjeh je dovoljan i jedan birač koji je izišao na birališta. Prema takvim postojećim pravilima, gotovo je svaki referendum u Hrvatskoj o bilo čemu osuđen na uspjeh.

U ovom referendumskom kaosu vrlo je opasno trenutačno stajalište Socijaldemokratske partije, glavne stranke u vladajućoj koaliciji, koja sada iz usta svoje instant-ustavnopravne-zvijezde Peđe Grbina, predsjednika saborskoga Odbora za Ustav, tvrdi da se Ustav ne može mijenjati na referendumu, nego da Ustav mogu mijenjati jedino zastupnici dvotrećinskom većinom. To znači – neka oni glasaju na referendumu, neka potrošimo na tu igrariju sedam-osam milijuna eura, ali mi ćemo onda odlučiti hoćemo li priznati taj rezultat, iako u članku 87. Ustava vrlo jasno piše: “Odluka donesena na referendumu obvezatna je.”

U Hrvatskoj se 2010. godine posljednji put mijenjao Ustav i onda je određeno da je za uspjeh referenduma dovoljna većina glasova birača koji su izišli na birališta.

Nema niti jednog ustavnopravnog stručnjaka u Hrvatskoj koji bi potvrdio ovo što govori Grbin, ali esdepeovce to javno još ništa ne smeta da najavljuju kako će provoditi (samo) svoju volju. Zato je Vlada lijevog centra zaista razočaranje za javnost. Ogromna je šteta da poslije HDZ-a, koji je sistemski opljačkao Hrvatsku, nemamo poštenu i stručnu i demokratsku vladu, koja će biti na razini povijesnog trenutka. Aktualna Vlada (zasad se čini) jest poštena, ali, nažalost, nije niti stručna niti demokratska.

Profaniranje Ustava

Lošim Zakonom o referendumu, ali i mogućom samovoljom vladajućih, lako će biti moguće proizvesti ustavnu krizu. Ako duh i slovo Ustava namjeravaju obezvrijediti političari lijevog centra, kakva će to ohrabrujuća poruka biti za hrvatsku desnicu kad ona bude na vlasti da radi što hoće… Nasilje nad Ustavom je, u načelu, u interesu najcrnje desnice, a osim pokrenute procedure za promjenu Ustava referendumskim pitanjem o braku, vladajuća koalicija je prošlog tjedna u Saboru i sama odlučila da pokrene ustavne promjene, a glavni je motiv ustavno određenje o nezastarjevanju teških ubojstava.

Dakle, ako Sabor donese takve ustavne promjene, ubojice više neće moći mirno spavati, jer za teška ubojstva s predumišljajem neće biti zastare. Ranije se nije iskazivala namjera o promjenama Ustava – sve dok se stvar nije zakuhala u vezi sa europskim uhidbenim nalogom, pa vlada uvjerenje da vlast ovim ustavnim promjenama, zapravo, želi preduhitriti izručenje obavještajca Josipa Perkovića Njemačkoj, zbog sumnje da je kriv za ubojstvo Stjepana Đurekovića u Njemačkoj 1983. godine. Uostalom, u nedjelju je stigla bjelodana potvrda za to – hrvatsko Državno odvjetništvo pokrenulo je predistragu protiv Perkovića, pa zbog toga on neće moći biti izručen Njemačkoj.

Koji je smisao zakona ako sve bude ispisano u Ustavu i ako Ustav bude glavno poprište političke borbe?

Da to nije učinjeno, Hrvatska bi ga poslije 1. siječnja, kada stupi na snagu izmijenjeni Zakon o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama EU-a, bila primorana izručiti. Državno odvjetništvo je u posljednjih 17-18 godina dvaput odbilo istraživati Perkovića, ali Hrvatska tada nije bila u EU-u, pa nije trebala slijediti Zakon o pravosudnoj suradnji. A Perkoviću žele suditi u Hrvatskoj najvjerojatnije zato da na suđenju u Njemačkoj ne bi iznio kompromitirajuće podatke za pojedince iz vrha vlasti u socijalističkom poretku u Hrvatskoj osamdesetih, te hadezeovske vlasti iz devedesetih godina prošlog stoljeća. Njegov je odvjetnik Ante Nobilo već izrazio zadovoljstvo time što će mu se suditi u Hrvatskoj.

Najlošije je od svega to što se Ustav na ovaj način potpuno profanira i služi dnevno-političkim potrebama. Dakle, to je loša intencija da se mijenja svaki čas i zbog svake sitnice. Koji je smisao zakona ako sve bude ispisano u Ustavu i ako Ustav bude glavno poprište političke borbe?

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera